Kratki savjeti za organizatore od prosječnog trkača

Piše: Jasmin Harbinja

Uvijek pokušavam naglasiti svakom trkaču da nije bitan startni paket, nego ono što dobijete na samoj trci. Paštete, majice i pića ne mogu nadomjestiti lošu organizaciju trka, a znam da to i košta.

Jasmin Harbinja je trener sa certifikatom „World of triatlon coach“ i predsjednik udruženja „Trčanje i to“. Za dodatna pitanja ili trening vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook Pagea.

Hajde da krenemo od početka. Na mnogim trkama ima dosta sitnih problema, kao što je proces prijave trke koji je otvoren do samog starta trke, što je loša praksa. Općenito, prijava bi trebala biti zatvorena barem 10 dana prije trke, ako ne i ranije. To prije svega daje ozbiljnost trci.

Na web stranici trke trebaju biti dostupne sve informacije o trci, kao i fajl trke, posebno za one koji prvi put trče u gradu u kojem se održava trka.

Datum trke ne bi trebao biti podložan promjenama svake godine, a dobro bi bilo i da ga kalendarski pozicionirate tako da trka ima optimalne uslove. Dobar primjer je Mostar, koji ima odličan datum za trku. Nemojte mijenjati datum trke nekoliko sedmica prije samog događaja, jer mnogi ljudi organiziraju svoje vrijeme samo da bi došli na tu trku.

Sama trka bi trebala biti certificirana. Nažalost, još uvijek imamo trke koje postoje godinama, a nisu certificirane. To je signal da neozbiljno shvaćate svoju trku i ne pružate garanciju trkačima. Ako već niste certificirali trku, barem se potrudite da bude tačna. Organizatori često opravdavaju to kao nebitno, jer smo rekreativci, ali meni je, naprimjer, važno da imam tačnu stazu. Certificiranje nije preskupo i traje 5 godina. Imamo trke koje se svake godine razlikuju, i ne možete planirati kako ćete trčati, jer je staza svaki put drugačija.

Mjerenje rezultata na trkačkoj stazi može biti skupo, ali uvijek pruža dodanu vrijednost svakoj trci. Na 5k trci bilo bi poželjno imati mjerenje na samom startu, cilju te dodatno jedan mjerač na sredini staze. Na većim trkama, preporučuje se postaviti mjerače na svakih 5 kilometara. Razumijem da organizator možda nije u mogućnosti finansijski ispuniti tu opciju, stoga je važno osigurati da vaši volonteri vode evidenciju na određenim tačkama. Na taj način barem osiguravate određenu mjeru regularnosti trke i sprječavate potencijalno skraćivanje staze.

Markacije na stazi su uvijek korisne, posebno za trkače koji nemaju sat ili ne prate vrijeme tokom trke. Ove oznake pružaju orijentire i pomažu trkačima da održe ritam i prate svoj napredak. Osim toga, markacije mogu biti od velike pomoći u praćenju udaljenosti i postizanju ciljeva. Stoga, postavljanje markacija na stazi je sjajan način da se trkačima pruži dodatna podrška i motivacija tokom trke.

Na okrepnim stanicama trebala bi biti flaširana voda, po mogućnosti u malim bočicama. Dosta sponzora ih daje, ali na žalost nemaju svi sponzori male bočice. Ako već dobijete veća pakovanja vode, vašim volonterima obezbijedite rukavice i škafe. Na taj način se mogu puno brže puniti čaše. Često se dešava i da volonteri ne mogu pratiti trkače, jer sipanje vode ide sporo. Pored vode, problem stvaraju i mali okrepni stolovi, kao i broj volontera na istima, pa taj proces ne bude kako treba, ma koliko se volonteri trudili. Kod kraćih trka, voda je sasvim dovoljna. Na ljetnim 5k trkama dovoljna je jedna okrepa na 2,5 km, samo da se trkači mogu osvježiti tj. rashladiti se za drugi dio trke. Na dužim trkama trebalo bi obezbijediti i banane, citruse, izotonična i gazirana pića. To naravno dodatno košta organizaciju, ali je dobro imati. Bitna stvar u svemu tome je da, ako ste u raspisu za trku naveli gdje su okrepne stanice, da to tako i bude, bez promjena. Broj volontera je jako bitan i trebalo bi da možete pratiti trku. Na žalost, bili smo svjedoci da na trkama nema dovoljno ljudskih resursa.

Na vašoj trci je obavezno uključiti hitnu pomoć i tu nema pregovora, a ovo naglašavam, jer smo imali trka u kojima nije bilo hitne pomoći, ali jeste nekog drugog stručnog osoblja koje ne može zamijeniti hitnu pomoć.

Sa policijom morate uvijek biti dobri, jer su oni ti koji će vam najviše pomoći da vaša trka prođe bez problema.

Kada ste uspostavili ove osnovne stvari i organizirali ih kako treba, onda pokušavate animirati svoje mjesto da na najbolji način podrži trku. Ove godine i tu je Mostar odradio jako dobar posao. Pola dana se može provesti bez automobila i nema potrebe negodovati zbog trkača. Bilo je jako loših situacija zbog kojih su neke trke izgubile na popularnosti.

Tek na kraju svega ovoga dolazi paket, koji za mene nije bitan, ali tek kada se sve prethodno navedeno ispuni, tada se treba raditi na paketu. Ako pažljivo razvijete svoj vizualni identitet, možete stvoriti univerzalne elemente koji se mogu koristiti bez obzira na određeni datum. Na taj način možete smanjiti troškove organizacije i preusmjeriti fokus na druge važne stvari.

Također, uvijek želim predložiti organizatorima da prilagode trku svojoj lokaciji. Ne moraju sve trke biti polumaratoni, mogu se organizirati i kraće trke. Najbolji primjer za to je Travnik, koji uvijek ima rekordan broj trkača na 5k trci. Za polumaraton u malom gradu nema potrebe, jer ste većinu vremena van tog grada osim starta i cilja, dok se ostatak trke odvija po manje atraktivnim terenima. To rezultira vrlo dosadnom trkom.

I na kraju, pokušajte komunicirati s trkačima, možda ih to privuče, jer je kalendar trka u BiH pretrpan, i došli smo u situaciju da se nekoliko trka organizira istog vikenda.

Koja je po vama trka dobro bila organizirana?

Vaši komentari