SEMIR ALAGIĆ: Kako je mrzitelj trčanja protrčao

Zovem se Semir Alagić i rođen sam u Sanskom Mostu, 1990 godine.

842
Banner

Piše: Semir Alagić

Kao bivši košarkaš koljena i leđa su mi dosta stradala od neadekvatnih treninga i uslova, a kao sadašnji muzičar, dosta sam se ulijenio – poneki basket i to je to.

A kao nekome ko svoje dane presjedi u kancelariji zakovan za stolicu te ocu troje djece od 12, 10 i 11 mjeseci, uvijek sam tražio izgovor kako sam umoran, kako nemam vremena i sl.

Košarkom sam se počeo baviti kao osnovac i prošao sam sve kategorije KK Sana kroz nazovimo karijeru koja je trajala 7 godina. Nakon toga odlazim na fakultet i posvećujem se svojoj drugoj ljubavi muzici.

Trčanjem sam se počeo baviti sa 95kg, sa svojih 179cm i BMI koji je kritičan.

Kako u bližoj porodici imam maratonca Zlatana Bašića koji sa svojih 50tak godina ima iza sebe veliki broj istrčanih maratona diljem svijeta, a koji živi i radi u Švedskoj i kojeg možete pronaći na Strava aplikaciji, uvijek sam sebi postavljao pitanje – kako mu se mili trčati? A kad mi kaže: “Sema, to ti uđe u krv i samo čekaš sutrašnji dan da opet trčiš”, izaziva mi blagu mučninu u stomaku. Ali sam mu se uvijek divio.

Međutim meni kao mrzitelju trčanja, unazad par mjeseci, šta god da otvorim na internetu, izbacuje nešto vezano za trčanje, a tu ću posebno da izdvojim Twitter, gdje mi danima iskače dobro poznato lice iz BiH, naš Emir Kovačević, kojeg moram spomenuti jer se i on uključio u moje početke trčanja i dao par savjeta.

Nakon toga mi se počinje javljati ideja da probam trčati, ali kako, a da mi se još više ne zgadi trčanje? Uđem tako na internet pretraživač i počnem tražiti treninge za početnike. Nađem trening za koji mislim da mi je OKi ostavim par dana da se kuha u glavi. Nedjelja, ustajem i kažem supruzi: “Danas počinjem trčati”. Upućuje mi pogled ravan podsmijehu, jer ja do trgovine, koja je udaljena samo par stotina metara od kuće, palim auto. Ali kaže: “Uz tebe sam.”

I eto prođoše 24 treninga koji su bili u planu, kupile se i Nike Pegasus 39, Garmin, itd., a mrzitelj trčanja je od prvih treninga gdje je bilo najmanje trčanja, a najviše hodanja, došao do faze da istrči 30 minuta bez ikakve pauze ili odmora.

Usput sam uz Zlatana Bašića, maratonca s početka teksta istrčao prvih 5K, pa onda i 6K, gdje sam spustio 5-icu ispod 30 min, 29:51 min. Poenta ovog teksta je da se sve može uz dobru volju, pa ako bi samo jedna osoba nakon ovog pročitanog teksta krenula da trči, mojoj sreći ne bi bilo kraja.

Vidimo se na Travničkoj petici, mojoj prvoj trci.

Vaši komentari

Banner