DA ILI NE: Zagrijavanje pred maraton?

Maratonska utrka je sama po sebi zahtjevna i nerijetko trkači zadnji atom energije potroše u želji da ciljnu ravan prođu u što boljem vremenu.

1350
Foto: Pexels

Pripremio: Đani Kosović

U svemu ovome, postavlja se pitanje zagrijavanja pred samu utrku.

Većina trkača razumije svrhu zagrijavanja pred utrku, ali pitanje koje se nameće u ovom slučaju je da li je zagrijavanje pred maraton zaista potrebno i ako jeste  – kakav intenzitet i vrsta zagrijavanja je optimalna u ovom slučaju.

Zagrijavanje predstavlja ključnu aktivnost pred utrku (ili trening sesiju!) i za cilj ima pripremiti mišiće za predstojeća opterećenja. U suštini, zagrijavanjem podižemo temperaturu našeg tijela (zato se i zove zagrijavanje) te na taj način ubrzavamo transport kisika do naših mišića te tako iste pripremamo za optimalan učinak na utrci. Pored toga, zagrijavanjem ubrzavamo i protok krvi do mišića, pripremajući ih tako na opterećenja koja slijede te na efikasan način umanjujemo vjerovatnoću od neke povrede.

Kao što se može zaključiti, zagrijavanje je od ključne važnosti pred utrku, međutim trebamo voditi računa i o utrošku energije potrebne u procesu zagrijavanja. Za utrke kraćih distanci, 5k ili 10k, potpuni gubitak energije u tijelu je teško ostvariv scenario i ne postoje brige po ovom pitanju. Međutim, kada je maratonska distanca u pitanju, koja je u prosjeku utrka od 3 do 4 sata, optimizacija utroška energije, posebno zaliha glikogena, postaje vitalno značajan parametar.

U ovom kontekstu treba promatrati i proces zagrijavanja pred maraton. Naravno, potrebno je zagrijati tijelo i mišiće, aktivirati sve sisteme uključene u proces trčanja te na taj način spremno dočekati start utrke i odmah od starta biti u stanju zadati i držati ciljani tempo utrke. Neki trkači maratona iskoriste prvih kilometar – dva kako bi se praktično zagrijali, trčeći ovaj uvodni dio sporijim tempom od planiranog. Samo zagrijavanje ne bi trebalo trajati predugo kako se ne bi dragocjena energija nepotrebno rasipala jer ista će vrlo vjerovatno nedostajati pri samom kraju utrke. U tom smislu prijedlog je 5 do 10 minuta zagrijavanja uz nekoliko odrađenih ubrzanja.

Pored potrebe zagrijavanja tijela i mišića, proces zagrijavanja pred utrku ima još jedan bitan zadatak, a to je da trkača oslobodi eventualnih GI tegoba, tj. probavnih i želučanih problema koje mogu nastati nakon što trkač krene sa utrkom. Na ovaj način, prije utrke, trkač može djelovati preventivno te sve eventualne želučane tegobe na vrijeme spriječiti i ukloniti. S ove tačke gledišta, pristup sa zagrijavanjem u uvodnom dijelu utrke nije dobar izbor i o ovome trkači treba da povedu računa.

Obzirom da proces zagrijavanja ima ograničen rok trajanja, treba voditi računa da se isti uradi u primjerenom trenutku u odnosu na start utrke. Efekat zagrijavanja se gubi nakon nekih 15ak minuta, što znači da treba izbjegavati rano zagrijavanje i isto sprovesti na način da se završi nekoliko minuta pred utrku.

(Izvor: runningmagazine.ca)

Vaši komentari

Banner