ŽENSKE PEJSERSKE PRIČE: Natalija Gulin i svi njeni maratoni

Njihove priče neće biti samo priče o uspjehu, o nekom standardnom trkačkom putu i rezultatima.

Trudit ću se da predstavim i malo više, neke zanimljivosti, anegdote, impresije i sl., a sve kako bih zaintrigirala dame i pozvala ih da se više bave trčanjem i pejsom.

U prvom takvom ženskom razgovoru o pejsu i više, predstavit ću vam Nataliju Gulin iz Biograda na Moru (Hrvatska). Ovu izuzetnu damu i trkačicu ne poznajem osobno, ali sam je, zadivljena njenim postovima na društvenim mrežama, kontaktirala nakon njenog nastupa na Chicago maratonu i eto ga…

Četverostruka baka maratonka

Kako kaže, Natalija je “četverostruka baka maratonka”, koja se trčanjem i uopće ikakvim sportom poćela baviti tek sa 50 godina. Maratone je počela trčati u sljedeće 2, 3 godine i trenutno ima 42 istrčana maratona, a od toga 2 ultramaratona. Drugim riječima, za Novu 2024. godinu bit će 8 godina otkako je istrčala svojih prvih 100 metara, a kada je počela trčati mislila je „kako itko može trčati uopće 4,5 km i kako mu se da.“

Moja sagovornica je i izuzetno uspješna u svojoj dobnoj kategoriji, te je na državnim prvenstvima u skoro svim utrkama u  Hrvatskoj u kojima sudjeluje, uglavnom prva. Njeni rezultati u kategoriji žena 55 – 60 godina su i objektivno veoma impresivni. Natalija ima vjerojatno najbolji hrvatski rezultat ikad u ovoj kategoriji u maratonu, 3:33:17, i halfu 1:41:00. 10k trči za ispod 47 minuta. Ovo nisu samo vrijedni rezultati za njenu kategoriju, mnogo mladih žena bi bilo prezadovoljno ovakvim PB-ovima! I to ne samo u Hrvatskoj ili regiji, nego i mnogo šire.

Dalje u razgovoru navodi da je 2019. godine bila sveukupno 3. u Hrvatskom cestovnom kupu sa “mladim curama Teom Faber i Helenom Gleđom“. Rezultati su joj donijeli mnoge zlatne i srebrne medalje, plakete i pehare na utrkama u zemlji i inozemstvu.

Natalijini Majori

Zbog ovakvih rezultata i postignuća, a i činjenice da često učestvuje na međunarodnim trkama predstavljajući Hrvatsku, zovu je hrvatskom ambasadoricom u Evropi u svijetu. Kao primjer mi navodi da je prošle godine u New Yorku bila nositelj hrvatske zastave na paradi nacija prije New York maratona.

Pored New Yorka, od major maratona trčala je Berlin, a nedavno i Chicago. Između dva američka majora bira New York, iako je Chicago ravniji. Prema njenim riječima, NYC “je imao svako malo bine sa odličnom glazbom i ne previše tamo-vamo”. Berlin je bio “zakon” jer ga je trčala prije pandemije i inflacije “pa su ljudi bili u raznim maskama i svašta izvodili”.

Chicago, koji je trčala 8.10.2023. godine, i završila s odličnim vremenom od 03:36:49, ocjenjuje kao dobar. Drago joj je što je trčala u “odličnom dresu Hrvatske reprezentacije i šilterici na kockice, pa je onda to bilo iz daljine vidljivo.” Ipak, otkriva da je “onak’, mrvicu nezadovoljna sobom”,  jer je previše brzo išla neke dijelove utrke i to joj se osvetilo na kraju (ah, ta najčešća greška na maratonu!).

Ženske stvari…

U našim sredinama, a i drugdje, trčanje se često smatra nezdravim za koljena i zglobove, nepotrebnim izlaganjem naporima bez benefita i slično. Natalija je, kao i svi mi, dobivala savjete od netrkača i komentare tipa „što joj to triba u ovim godinama“. Ipak, moja sagovornica poručuje da je trčanjem, kvalitetnim suplementima (posebno D vitamin) i zdravom prehranom regulirala sve boljke u menopauzi, kao što je visoki tlak, jako loši nalaz za osteoporozu, smanjili su se valunzi po noći itd. Općenito se osjeća mnogo bolje nego prije 10ak godina.

Za žene koje su u menopauzi i polako im se pojačava osteoporoza, preporučuje se da u teretani ne dižu velike kilaže, a naročito ne naglo i iz trzaja radi poroznih kostiju, ali da svakako rade na snazi na spravama i s lakšim utezima, a „trčanja koliko god hoćeš“.

Ovaj dio bih i sama istakla, obzirom da se kod nas o menopauzi govori čak i manje nego o utjecaju menstrualnog ciklusa na trčanje i obrnuto. Zato, dame, ohrabrite se i učinite nešto dobro za svoje zdravlje tokom tih izazovnih perioda za sve nas. Isplati se!

Kraj…

U narednim mjesecima, Nataliju možete vidjeti na trkama u Bačkoj Palanci, Istanbulu, Valenciji, pa Boki Kotorskoj. Ja ću je vidjeti u Valenciji, jedva čekam! Naredne godine, srest ćemo se i u Bostonu, obzirom da smo se obje kvalificirale, a ona s luftom od čak preko pola sata ispod norme!

Za kraj razgovora, kaže da se voli natjecati, trčati, i prvenstveno družiti i upoznavati nove ljude, trkače i netrkače. Nada se da će je zdravlje poslužiti da još mnogo godina trči, a posebno maratone, koji su i za nju posebno iskustvo. Rezultatski, želimo joj da dođe i do tih 3:29 i još ispod, kad – tad!

Vaši komentari