BLANKA ZAHAJSKA: Reci mi kako si se pripremao za maraton, pa ću ti reći kakav si

Pripreme za maraton nam govore mnogo više o nama samima nego što mislimo.

1822
Po savjetu trenera zapisala sam prolaze na ruku

Piše: Blanka Zahajska

Cijeli okvir priprema (naš trening, svaki detalj i svaka odluka, određivanje prioriteta, a onda i sam tok maratona) je kao ogledalo koje nam pokazuje kako pristupamo bilo kojem cilju u životu.

Kaže se: “Reci mi šta čitaš, pa ću ti reći kakav si.” Tako da bi se moglo reći: “Reci mi kako si se pripremao za maraton, pa ću ti reći kakav si.”

Moju iskru trčanja zapalilo je nekoliko “park runs” u Londonu, ali put do nekog redovnijeg trčanja započeo je tek za vrijeme pandemije, i tada uglavnom ovdje u Bosni i Hercegovini. Trebalo je da prođe mnogo vremena kako bi se moj odnos s trčanjem razvio. Stalno sam pitala ljude koji su trčali: Hoće li ikada doći trenutak kada ću se osjećati dobro tokom trčanja? Ili ću se uvijek “patiti”?

Na početku nemam ideju kako će ići

Ali putevi do velikih ciljeva ne vode iz udobnosti. To sam shvatila već 2009. godine, kada sam otišla iz Češke u inostranstvo. Udobnost nije cilj. Izlazak iz zone komfora jedini je način da naučimo nove stvari, da se razvijamo, da možemo upravljati svojim životom (a ne da nas vuku život i želje drugih). Udobnost = stagnacija, napuštanje zone komfora = promjena i razvoj. I mislim da je to jedna od stvari koje trkači razumiju i koja ih povezuje.

Uvijek mi je bilo simpatično u trkačkoj porodici to što trkači razumiju da je nelagoda dio procesa. Ja sam lično doživjela neke zaista teške trenutke kada sam bila jako bolesna poslije trčanja. Prvi put je bilo na pripremama za moj prvi polumaraton u ljeto 2022., i onda upravo u pripremama za maraton u Ljubljani 2023. Moje tijelo je jednostavno protestiralo protiv dugih trčanja i nakon povratka sa treninga sam povraćala, imala sam probleme sa stomakom itd. Ovo je također jedno od lica trčanja. Ali, čovjek jednostavno neće odustati!

Negdje duboko u mislima

Ako razmišljate o trčanju svog prvog maratona, evo stvari koje su vam potrebne iz mog iskustva:

1. Motivacija – “magično” ZAŠTO to radim, ZAŠTO to želim.

2. Disciplina – važno je da ne radimo malo, ali u isto vrijeme da ne radimo previše (spori treninzi se trče polako, zahtjevni treninzi pun gas). I trebalo bi da pratimo plan treninga čak i kada smo iz nekog razloga izgubili motivaciju. Kada motivacija zakaže, disciplina će nas “podržati”.

3. Vjera – vjera u proces priprema i da mi to možemo (teško mi je bilo da povjerujem da kada na dužinskom treningu trčim brzinom od 7 minuta po kilometru, da ću odjednom moći da odradim maraton ispod 4 sata, odnosno 5:41 po kilometru). I uspjela sam, pa čak i malo bolje na kraju.

4. Plan – morate odlučiti da li ćete se pripremati sami ili sa trenerom. Od početka sam znala da želim da me neko iskusan vodi. Trener mi je bio Jasmin Harbinja. Od prvog susreta, kada mi je objasnio kako će se odvijati trening, znala sam da je on prava osoba. I morate znati ​​da će vam trebati mnogo vremena za pripremu!

Kad čujem glasove koje znam

5. Strategija – kako ćemo se pripremiti za maraton, a zatim kako ćemo ga trčati.

6. Podrška – okružite se ljudima koji vjeruju u vas i podržavaju vas u onome što radite.

7. Sreća – čak i ovaj faktor se uvijek mora uzeti u obzir – ponekad jednostavno nećete imati svoj dan, vrijeme vam neće biti dobro (vjetar, jaka kiša), grčevi, povrede…

8. Odmor – odmor ponekad može biti najteži dio priprema (nedostatak sna, posao…).

9. Odgovornost – Vjerujem da čak i ako imate trenera, morate preuzeti svoj dio odgovornosti – mi najbolje poznajemo svoje tijelo – trener nam može pomoći u puno stvari i dati korisne savjete – ali na nama je kako se nosimo sa tim.

Svi trkači zajedno

10. Samorefleksija – određena analiza onoga što trenutno radimo, zahvaljujući kojoj smo u mogućnosti da bolje odradimo sljedeći trening ili trčanje. Nisam govorila konkretno o maratonu u Ljubljani. Za mene je ovaj maraton bio uglavnom mentalno putovanje, za koje vanjske okolnosti nisu igrale tako veliku ulogu. Kako sam se osjećala tokom maratona može se vidjeti iz gotovo svake fotografije tog dana. Glava i noge su me bez većih problema dovele do cilja. Bio je to zaista jedan od najljepših trenutaka u mom životu!

P.S.: Ove četiri knjige su me vodile kroz maratonske pripreme:

Wiest Brianna: The Mountain Is You: Transforming Self-sabotage into Self-mastery (2020)

Cardone Grant: The 10X rule (2011)

Joe Dispenza: Breaking The Habit of Being Yourself (2012)

Haruki Murakami: What I Talk About When I Talk About Running (2007)

Vaši komentari

Banner