Piše: Admir Čaluk
Moj test za ovu godinu je bio maraton u Budimpešti.
Prije Budimpešte sam istrčao dva maratona – svoj prvi prošle godine u Banja Luci (to je onaj samo da se završi) sa vremenom 4:18 nakon čega je slijedio maraton u Splitu u februaru ove godine sa vremenom malo ispod 4 sata. Kako svi želimo da napredujemo, moj cilj je bio da Budimpeštu idem ispod 3:55.
Moje pripreme su krenule na ljeto bez nekog plana. To je bilo trčanje prema tome kako se osjećam taj dan, 35-40 kilometara sedmično.
Većinu svojih treninga trčim na dionici prema kakanjskoj planini Ponijeri, cesta kroz šumu uz mali potok duž cijele staze. Moja ekipa Senad, Muris, Semir, Enes i Admir smo ovu stazu pretrčali bar 100 puta ove godine, ponekad svi, ponekad nas nekoliko, a ja je trčim i sam uz muziku kada ostali ne mogu. Dužina rute je oko 10-tak kilometara uz 450 metara elevacije. Nekad se trči samo dio rute, a nekad i cijela 10 km uzbrdo i 10 km nizbrdo.
Kako trčim preko 3 godine, znao sam da osim puno treninga moram poraditi i na pravilnoj ishrani te smanjiti kilažu. Da bi to ostvario 40-tak dana prije maratona čitao sam o povremenom postu (intermittent fasting), te odlučio da krenem sa primjenom prilikom koje bih jeo šest sati, a postio 18h. Kada sam krenuo sa postom imao sam 96 kg, a na dan pred maraton 91 kg. To je još uvijek puno za jednog trkača, ali ipak sam samo rekreativac pa je za mene to bio veliki napredak.
Dan utrke
Kako sam sa suprugom Ajlom došao dan ranije u Budimpeštu, vođen prethodnim iskustvom, odlučio sam da što manje šetamo (a i to u udobnim patikama za lagano trčanje), a što više uživamo u dobrom izboru hrane u ovom prelijepom i raznolikom gradu. Grad je predivan sa puno historije i mnoštvom očaravajućih mostova i građevina vrhunske arhitekture.
Na dan utrke probudio sam se ranije, kako bih odradio svoju rutinu pred utrku, leden tuš i vježbe disanja. Kada sam pogledao kroz prozor, vidio sam da je padala kiša i da je oblačno što me baš obradovalo (nešto što samo trkače može obradovati), jer je prethodni dan bilo sunčano i toplo. Na doručku sam pojeo svoje omiljene kroasane sa čokoladom i bio sam spreman. Krenuo sam do starta utrke, odakle je na svoje trkačke avanture u dva dana krenulo preko 30000 trkača na svim dužinama.
Na startu u 9.00h je bilo oko 4000 maratonaca, a ja sam utrku krenuo sa tempom malo ispod 5:00. Duž cijele staze sam uživao u prekrasnom gradu, gdje bi kilometri ispred mene nestajali, dok bi uživao u pogledu na historijske građevine, mostove te veselu publiku pored staze. Muzičari su bili dobro raspoređeni, te su doprinijeli već odličnoj atmosferi. Okrepe su bile odlične i raznovrsne, za mene najbitnije da je bilo voda, limun i banana.
Do 34. kilometra bio sam veoma zadovoljan, jer sam cijelo vrijeme bio ispred 3:45 oba pacera (jedan koji drži isti tempo cijelu utrku, a drugi lagano usporava od početka do kraja utrke).
Na kraju 34. kilometra sam pao u krizu, te su me paceri prvo stigli, a onda i prestigli. Na 37. kilometru uzeo sam svoj posljednji gel i odlučio sam da moram stići pacere, stigao sam ih i trčao sa njima do 40-tog kilometra kada sam dobio novu energiju te ubrzao kako bi popravio svoje vrijeme koliko to bude moguče.
U cilj sam ušao sa pacom 4:30 i osmijehom na licu, moj rezultat na kraju je bio 3:42, 16 minuta bolje od maratona u Splitu. Odlično iskustvo, ravna staza i odlična organizacija u prelijepom gradu koji bih svima preporučio za svoj prvi maraton ili za PB. Budimpešta vidimo se 2025. godine ispod 3:30.
Vaši komentari
