DA I NE: Novogodišnje trkačke odluke

Pripremio: Đani Kosović

Sezona trčanja je lagano na izmaku, mi trkači sumiramo ovu godinu i naravno planiramo sljedeću.

Mnogi od nas će iskoristiti novogodišnju prekretnicu i prelazak iz stare u novu godinu kako bi na tom momentu promjena donijeli i neke novogodišnje odluke i promijenili stvari.

Većina trkača ili onih koji se to odluče postati, ulaskom u novu godinu će jednostavno navući tene na noge i izaći na trčanje, vrlo jednostavno. Ima međutim trkača koji su nešto ambiciozniji te žele pomjeriti neke granice ili popraviti neki svoj lični rekord u narednoj godini. Za ovakav tip trkača vrlo je bitno da postave ispred sebe realne i ostvarive ciljeve, a opet dovoljno izazovne da ih maksimalno motivišu i pokrenu na trening i generalno pristup trčanju. U nastavku su neke od odluka koje realno mogu postaviti kao cilj, a i neke koje se ne preporučuju.

1. DA: Okušajte se na različitim distancama

Naravno, ovo ne znači da prijavite 100 milja ultru, a neka uobičajena distanca na treninzima vam nije prelazila 10k. Što je previše, previše je. Pa ipak, možete se recimo odvažiti za polumaraton te savladati ovu distancu kao realno dostižan cilj, obzirom na postojeću praksu i iskustvo u trčanju. Naravno, možete se i malo ozbiljnije pripremiti za 5k utrku te ostvariti svoj lični rekord. Promjenom dužine koju uobičajeno trčite, a motiv mogu biti ove spomenute odluke da trčite npr. polumaraton, vaše tijelo će razviti dodatne sisteme za optimalnu potrošnju energije, razvićete dodatnu izdržljivost itd. Sve te promjene pozitivno će uticati na vaš ukupni odnos prema trčanju te ćete ga dodatno zavoljeti i generalno biti motiviraniji za trening.

2. NE: Postavljanje nerealnih ciljeva

Postavljanje letvice očekivanja previsoko je siguran put u razočarenje. Za mnoge aktivnosti, kao što je npr. prvi maraton ili neka trail ultra, dovoljno je sebi zadati kao cilj završiti samu utrku u dozvoljenom limitu, nema smisla težiti nekom rezultatskom imperativu, barem ne za prvi put. Trkač treba realno postaviti sebi cilj, ako je to neko vrijeme, onda treba težiti poboljšanju od 5 do 10%. Teško da ćete unutar 12 mjeseci uspjeti iz temelja transformisati svoje tijelo i um te ostvariti bolji rezultat od ovog procenta. Još jedan nerealan primjer je pokušaj trčanja ultre, naravno ako niste do sada trčali neku ultru, sasvim je logično i realno da krenete sa 50k utrkom.

3. DA: Pokušajte trčati u grupi sa drugima

Često je trkačima koji su navikli na samostalno trčanje potreban dodatni motiv, koji se može ogledati u činjenici da u praksu uvedu trčanje u grupi ili barem sa nekim kolegom trkačem. Na taj način trkač može kroz razgovor i razmjenu iskustava na neki način odagnati crne misli te kroz međusobnu podršku pronaći dodatnu motivaciju za trening i nastavak trčanja. Također, kroz grupno trčanje i međusobno natjecanje, trkači mogu dodatno napredovati. S druge strane, trkači navikli na trčanje u društvu, mogu, kroz povremene samostalno odrađene treninge pronaći unutarnji mir i staloženost, na trenutak zaboraviti na okolinu i fokusirati se na sebe i svoje osjećaje. Ovo nam može pomoći na mnogo načina te učiniti nas boljim i čvršćim.

4. NE: Pristupiti maratonu bez priprema

Puno stvari se može obaviti prvi put bez pripreme i plana, međutim trčanje maratona definitivno nije jedna od tih stvari. Dok za polumaraton možemo viditi da mnogi rekreativni trkači pristupe trčanju svog prvog halfa sa vrlo malo ili nikakvom pripremom, kod maratona to nije slučaj. Naravno, stvar je u činjenici da prilikom maratonske utrke možete doći do „Zida“, odnosno da u potpunosti istrošite zalihe glikogena, te da tijelo mora da počne koristiti masti kao izvor energije. Udaranje u zid, kako se popularno ovo stanje trkača naziva, obično u nekoj završnoj fazi maratona može djelovati na nepripremljenog trkača kao kraj svijeta. Vjerujem da niti jedan trkač ne želi svoje maratonsko iskustvo da pamti po ovom negativnom osjećaju zida. Stoga, postavite sebi realan cilj, odaberite plan i program priprema i gledajte da ga odradite što je moguće kvalitetnije. Planovi za maraton obično imaju trajanje od 16 do 20 sedmica. Često čujemo kako je neki trkač rekreativac istrčao maraton bez ikakvih priprema, naravno ne znamo kako se osjećao, niti koliko je u utrci uživao, a koliko patio, ali zapitajte se da li želite na takav način da pamtite maratonske utrke?

5. DA: Oprobajte se u trail trčanju

Brojna istraživanja, a i iskustvena praksa trkača dokazuju da je od izuzetnog benefita trčanje pa i sam boravak u prirodi. Također, trail, tj. brdsko trčanje popravlja formu i izdržljivost trkača. Prijedlog je i za najtvrdokornije cestovne trkače, tj. ljubitelje atletskih staza, da povremeno skrenu u prirodu, bilo da se radi o lokalnom parku ili nekoj ozbiljnijoj brdskoj dionici.

6. NE: Ignorisanje povrede

Iako postoji mnogo lokalnih manjih bolova, koji se regularnim trčanjem rješavaju, postoji i vrsta boli tj. povrede koja ukazuje na ozbiljan problem. Iste jednostavno nije moguće prebroditi nastavljanjem trčanja, kao da se ništa nije dogodilo. Trkači obično imaju strah od odlaska doktoru jer se boje prepisanog tretmana koji bi glasio da više ne smiju ili ne trebaju da trče. Naravno, postoje doktori specijalisti sportske medicine, terapeuti i fizijatri koji će propisati adekvatnu terapiju u odnosu na povredu i bol koju trkač ima. Zato, nemojte se plašiti zakazati termin i primijeniti najbolju moguću terapiju kako biste povredu sanirali na kvalitetan način i nastavili raditi ono što volite – trčati.

7. DA: Zadajte sebi neki zabavan izazov

Nema potrebe da svaki izazov bude epskih razmjera, neka 100k ultra ili osvajanje neke medalje na takmičenju. Izazov samo po sebi može biti i strogo lična personalizirana stvar. Možete npr. odlučiti da istrčite na sva okolna brda oko vašeg mjesta, da npr. istrčite neki lik ili oblik na Stravi. Također možete sebi zadati cilj da ćete obaviti trk po svim vremenskim uslovima iduće godine, uključujući i snijeg, kišu, ekstremnu vrućinu isl. Izazov može naravno biti i broj uzastopnih treninga, itd. Bilo kako bilo, izazovi bi trebali biti prije svega zabavni, nešto što možete podijeliti i sa vašim netrkačkim prijateljima. Ovakvi izazovi nas podsjećaju koliko je trčanje posebna ljudska aktivnost te zašto ga toliko volimo.

8. NE: Trčanje vam je postalo rutina

Dodavanjem jedinstvenih izazova u vašu trkačku rutinu dodajete i varijacije čak i kada je u pitanju najredovniji raspored trčanja. Jednostavne izmjene, kao što je npr. promjena doba dana kada trčite, zaustavljanje u toku treninga za potrebe slikanja, trčanje neke rute obrnutim redosljedom od kraja ka početku i sl. zaista mogu unijeti toliko željene promjene i raznolikost u samo trčanje. Varijacije možete unijeti i na način da istražite neke nove trkačke rute, da se npr. učlanite u neki trkački klub ili potražite prijatelje kolege trkače s kojima možete ponekad odraditi trening. Cilj je da vam trčanje ne postane rutina bez emocija i duha jer na taj način nećete sigurno davati svoj maksimum, niti se osjećati u potpunosti ispunjeno.

9. DA: Javno objavite svoje ambicije

Iako se preporučuje, ipak s ovom odlukom budite donekle oprezni! Pod pretpostavkom da ste ispred sebe postavili realno ostvarive ciljeve, recite ih ljudima oko sebe. Većina kolega trkača voli da čuje vaše planove i ciljeve i velika većina će vas i istinski podržati da ih ostvarite. Na ovaj način, dobićete dodatnu motivaciju da ostvarite planirani cilj, a isto tako mnogi kolege trkači će se potruditi da vam pomognu u ostvarivanju istog, bilo savjetima, bilo zajedničkim treninzima i sl.

10. NE: Potpuno ste utučeni zbog odustajanja u utrci

Prije ili kasnije, odustajanje tj. DNF desi se svakom trkaču. Može se desiti neka nepredviđena situacija, povreda i sl., a možete jednostavno imati toliko loš dan i lošu utrku da prije samog kraja, jednostavno u nemogućnosti ostvarivanja iole dobrog rezultata, odustanete i sačuvate snagu za možda neku drugu skoru utrku. Jednostavno, shvatite da je u redu nekada i odustati od utrke. Što bi rekli ratnim žargonom to bi bilo strateško povlačenje i neka prihvatljiva neophodnost kada su izgledi za poraz jednostavno previsoki. Ukoliko niste potpuni mazohista, ili ste čvrsto odlučili da sebe kaznite na najgori mogući način, realno gledano, zašto da svoju mizeriju i nezadovoljstvo produbljujete, a to realno nikome ne koristi? Naravno, ne treba odustati od utrke čim se prvi negativan znak pojavi, ali poenta je da postoje momenti kada je to jednostavno najbolja stvar koju možete napraviti u datim (nepredviđenim!) okolnostima.

Nova godina je blizu, a sa njom i neke nove novogodišnje odluke. Donesite one ispravne, pokušajte ih realizovati i naravno, uživajte u trčanju.

(Izvor: marathonhandbook.com)

Vaši komentari