- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Amir Muminović, živim u Cazinu.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Moji prvi trkački koraci počeli su 2019. na maratonu u Cazinu (5k) i to ni manje ni više nego na nagovor supruge. Tako je sve počelo, stvarno. Međutim supruga je, kao i svaka pametna žena, shvatila da počinjem previše uživati u trčanju i ne piše mi se dobro.
- Koliko često trčite?
– Sve zavisi od slobodnog vremena. Uglavnom u prosjeku do 200 km mjesečno. Vjerovatno bih trebao više, ali možda u nekom drugom životu.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Volim sve discipline (kad se prijavljujem, a kad startam baš i ne), međutim nakon Ljubljane izgleda će to postati maraton. To mi je inače prvi maraton i jedina utrka za koju sam se ozbiljnije pripremao (našao sam neki plan na internetu, ali ni njega nisam ispoštovao do kraja) tako da sam stvarno uživao skoro cijelu utrku što nije slučaj sa ovim kraćim utrkama.
- Koliko trka trčite godišnje?
– 2019. godine sam imao dvije utrke, 2020. godine ni jednu, 2022. godine 14, dok zadnje dvije godine po 20 utrka.
- Koliko pari patika za trčanje koristite i koje su vam omiljene?
– Ne znam da li smijem iskreno odgovoriti na ovo pitanje. Ustvari više nije ni moguće tačno odgovoriti jer sam se u životu najviše nalagao oko patika. Teško je objasniti da patika nikad dosta. Za cestovne utrke su mi najdraže saucony endorphin pro 3, za trail hoka speedgoat 4 (vjerovali ili ne samo jedne i imam za trail).
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Lični rekordi su važni samo onda kad treba da shvatiš da imaš nove granice koje treba preći. 5k – 18:01 (Bihać 2023. godine), 10k – 37:56 (Karlovac 2024. godine), 21k – 1:23:59 (Bosanska Krupa 2024. godine), 42k – 3:01:13 (Ljubljana 2024. godine) i 50k – 3:51:19 (Polojska ultra 2024. godine).
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Sviđa: Atmosfera pred start i sam kraj utrke, kad vidiš cilj i znaš da si uspio. Isto tako osjećaj poslije trčanja. Ne sviđa: Ništa mi ne pada na pamet da mi se ne sviđa kad pomislim na trčanje, baš ništa.
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Zavisi od raspoloženja. Nekad su mi i najlakši treninzi – teški i obratno.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Nažalost uglavnom trčim sam. Teško je uskladiti slobodno vrijeme sa ostalim.
- Omiljena trkačka trening ruta?
– Sigurno jedna od najdražih prema Zavalju u Bihaću. Divan osjećaj kad znaš da je drugi dio staze sve niz brdo.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Prije maratona u Ljubljani možda pobjeda u Banjaluci na polumaratonu. Nisam nikad pomislio da bih mogao pobijediti na nekoj utrci. Da se razumijemo u svakoj se utrci osjećam kao pobjednik jer sam je istrčao, ali ono baš da prvi uđem u cilj…
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Skoro sve utrke koje su u blizini trčim. Ne iziskuju puno vremena, ni novca. Posebna priča je Plješevica trail liga koju imamo u Bihaću, nevjerovatni ljudi. U inostranstvu najviše trka trčim u Hrvatskoj, posebno trke u organizaciji AK Plitvice. Draga utrka mi je i polumaraton u Linzu, gdje sam trčao na poziv prijatelja. Mislim da mu više neće pasti na pamet da me zove da trčim.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Iskreno nikad me ni jedna utrka nije razočarala. U svakoj utrci sam u svom svijetu i ako imam problem, to je sa samim sobom.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Nakon svakog trčanja osjećaš se ne samo fizički bolje već i emotivno i mentalno zdravije. Lijepo se družiti sa ljudima s kojima imaš bar jednu zajedničku stvar. Mnoga prijateljstva su nastala baš kroz trčanje.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Jedini motiv koji uvijek imam u mislima dok trčim jeste da radim nešto u čemu sam najbolji. Da ne bude zabune ne mislim da sam bolji od drugih, već da sam to najbolji ja.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Nekad sam obavezno pratio atletiku, mislim veća takmičenja. Ne znam zašto, ali uvijek su mi bili najdraži etiopski trkači, možda zbog Haile Gebreseassie-a i njegovog osmijeha dok trči.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Preporučio bih prije svega da odu na neku utrku i da učestvuju i osjete tu euforiju i ljubav – poslije nje možda neće biti bolji trkači, ali hoće bar za nijansu biti bolji ljudi.
- Trkački cilj za budućnost?
– Nemam neke posebne ciljeve. Samo da trčim i nastavim pobjeđivati sebe.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Niste me pitali za koji klub nastupam, a to moram spomenuti. SD Ultra Bihać, uz opasku da baš ništa ne pridonosim organizacijski klubu, ali zato trčim najbrže što mogu.
Vaši komentari
