MERIM HASANBEGOVIĆ: Barcelona – polumaraton za nove rekorde

Piše: Merim Hasanbegović

Razlog za prijavu trke je bila cijena kotizacije koja je tada iznosila 32€.

Prijavio sam iako tada nisam imao neku jaku namjeru da idem, nek stoji – pa vidjet ćemo.

Nakon Valensije, normalno je da padne malo motivacija, ali nastavio sam već nakon sedam dana sa novim trening planom, isti autori Pftizinger & Douglas samo za polumaraton, maksimalna kilometraža 75 kilometara u sedmici. U odnosu na maraton ubačeno je i nekih brdskih kraćih ponavljanja, te dužina sa zadnjih 3 – 5 kilometara na laktatnom pragu. Bilo je manjih modifikacija s moje strane.

Zima je malo poremetila stvari, zbog niskih temperatura je bilo malo teže, snijeg je prebacio treninge i na traku što mi je i godilo. Bilo je i nekih nelagoda u lijevoj potkoljenici, ali ne toliko da se ne može trčati.

Što je bliže bio datum, tako sam ja bio manje optimističan oko nekog dobrog rezultata.

Odlazak u Barcelonu u petak, putovali smo mama i ja, kasni dolazak. Sutradan neki shakeout uz plažu gdje je i dosta trkača. Odlazak na Expo gdje je bila poprilična gužva, u fokusu je bio sponzor trke Brooks. Preuzimanje broja i majice je prošlo brzo. Obilazak katedrale Sagrada Familia, La Boqueria pijace, La Rambla ulice i drugih znamenitosti.

Na dan trke noge u dobrom stanju s obzirom na hodanje. Nije bilo problema sa dolaskom na start te ulaskom u moju zonu. Start je bio u 8:40, 10 minuta nakon elite i sub-elite zona.

Ideja je bila ići sa pejserom na 1:40, ali je on ostao u drugoj zoni pa sam krenuo sam, da vidimo kakvi će biti prvi kilometri.

Iako je na prvih 4 – 5 kilometara većina elevacije, ako se uopšte može nazvati istom, nije se osjetilo, vjerovatno zbog svježine. Atmosfera je super, svako malo je tu nova muzička grupa, dosta ljudi na ulicama sa povicima “venga, venga”.

Do desetog kilometra sam bio oprezan, moglo je možda i brže, ali nisam znao šta će biti pa sam bio na tempu oko 4:35. Zadnjih 7-8 kilometara, dio koji se trči bliže moru, nisam obraćao pažnju na vrijeme, usporavao bih i ubrzavao na osnovu osjećaja.

Brzo je došao cilj, sa obe strane mnogo ljudi, atmosfera je super, a djelovalo je i kao da je svako imao svoj dan. Preuzimanje medalje koja je inspirisana radom Joana Miroa, špansko-katalonskog slikara. Dizajn medalje je ucrtan i na La Rambli tako da se mogla vidjeti.

Start i finiš je u blizini Parc de la Ciutadella gdje je dosta prostora za odmor, a tada je i temperatura porasla pa je bilo ugodno za hodanje i u kratkim rukavima.

Moja preporuka svakome za ovu trku, idealna za novi PB. Uz činjenicu da je staza ravna, pogodovalo je i super vrijeme, vjetra je bilo na par mjesta, ali sasvim kratko.

Vaši komentari