IVICA DELIĆ: Moja trkačka priča – od 30 kg viška i nekretanja do maratona i ultramaratona u samo 3 godine (1. dio)

Piše: Ivica Delić

1. Uvod: put prema nevjerojatnom cilju

Svaka trkačka priča započinje s malim korakom, a ni moja nije iznimka. Odlučio sam krenuti na putovanje koje će mi promijeniti život, od osobe s 30 kg viška i bez ikakve fizičke aktivnosti do maratonca i ultramaratonca.

Trčanje nije samo sport, već način života koji donosi nevjerojatne promjene u fizičkom i mentalnom zdravlju. Kroz ovu priču želja mi je da motiviram što više ljudi da pronađu svoju stazu prema zdravijem i ispunjenijem životu, bilo preko trčanja ili neke druge sportske aktivnosti.

Motivacijska poruka o važnosti zdravlja i rekreacije

Svi znamo da su zdravlje i rekreacija temelj zdravog života. Trčanje kao oblik rekreacije pruža nevjerojatne benefite, od poboljšanja kardiovaskularnog zdravlja do smanjenja stresa. Kada trčimo, oslobađamo se većine briga i fokusiramo se na svaki korak naprijed. Bez obzira na vašu trenutnu formu, svaki korak koji napravite trčeći vodi vas bliže cilju. Kako sam već rekao – važno je početi malim koracima i postepeno graditi izdržljivost, a s vremenom će trčanje postati neizostavan dio vašeg života.

Ako smo uporni, pametno vježbamo, dovoljno se odmaramo te se brinemo o svom zdravlju, ništa nije nemoguće. Nevjerojatne stvari mogu postati stvarnost – poput ove moje “priče”: 52-godišnjak – otac i suprug, privatni poduzetnik iz Splita sa puno previše kilograma viška i 20+ godina sjedećeg posla za računalom uspio smršaviti 30 kg, istrčati 4 maratona kao i svoj prvi ultramaraton od 50 km… i to sve u samo 3 godine!

BTW, ako želite znati koja je vaša idealna težina – možete pokušati preko sljedeće formule – meni se pokazala prilično točna: moja idealna težina od 79.38 kg.

Kratki pregled osobne transformacije: od “kauča” do ultramaratonca

Prije tri godine, moja priča počela je kao i mnoge druge – s “kauča”, tj. u mom slučaju sa radne stolice – 21 godinu sam radio u Banci uredski posao, od toga 13 godina kao direktor odjela sa 64 djelatnika.

Bez ikakvog iskustva u trčanju, odlučio sam se okušati u ovom izazovnom i prekrasnom sportu. Prvi trkački koraci bili su mi prilično teški i zahtjevni, ali s vremenom sam počeo trčati sve duže i brže. Kroz mjesece borbe i treninga, nakon godinu dana uspio sam istrčati svoj prvi maraton, a poslije 3 godine i ultramaraton.

Ova transformacija nije bila laka, ali svaki korak je bio vrijedan truda, to tek danas vidim i shvaćam, i ponosan sam što mogu trčati duljine koje su mi ne tako davno bile nezamislive. Prijatelji su me počeli i zezati da mi auto više i ne treba.

A inače se nikada u životu nisam aktivno bavio sportom, samo rekreativno i povremeno, dok sam od malih nogu imao problema sa viškom kilograma (poznati yo-yo efekt dobivanja i gubljenja istih).

2. Početak transformacije: prvi koraci prema zdravlju i trčanju

Kako sam se odlučio na promjenu i što me je inspiriralo da krenem trčati?

Shvatio sam da je situacija postala vrlo ozbiljna kada su mi se počeli javljati problemi s običnim penjanjem uz stepenice, sa 105 kg na svojih 183 cm, te bi se (logično) vrlo brzo zadihao i oznojio, a kada me počelo stezati u prsima mislio sam da je to srce, možda čak i predinfarktno stanje. Također sam počeo i slabije spavati, bio sam razdražljiv, zabrinut… također su mi dijagnosticirali i povišeni kolesterol te kiselinu u želucu.

Nije izgledalo dobro te sam shvatio da je vrijeme da nešto poduzmem i uzmem stvari u svoje ruke jer mi se činilo da mi inače nema spasa…

Osobna priča o početnim izazovima, motivaciji i prvim treninzima

Promijenio sam posao, napustio banku i postao privatni poduzetnik, potražio i izabrao aplikaciju za mršavljenje, te u potpunosti promijenio prehranu i prehrambene navike te u par mjeseci skinuo dobar broj kilograma, i to bez nekih većih sportskih aktivnosti.

Potom sam u lipnju 2021. otišao na 3 mjeseca u moj „ljetni bootcamp“ u Komižu, na Vis – rodnom otoku moje pok. majke i punice, te krenuo u tromjesečnu „avanturu“: nastavak zdrave i kontrolirane prehrane, sa puno plivanja i hodanja – to je bio inicijalni plan.

Prosječno mjesečno sam skidao 3-5 kg mjesečno – više na početku, manje na kraju tog perioda, a nakon mjesec dana počeo sam malo „trčkarati“ čisto da ubrzam gubljenje kilograma, tj. potrošim više kalorija, pa sam krenuo sa 1 km, potom slijedno 2, 3, 4 – a kada sam došao do trenutka kada sam pretrčao 5 km u jednom komadu, bez stajanja, za malo manje od 50-ak minuta – to je za mene bila „fešta“ samo takva, bio sam na sedmom nebu. Nazvao sam ženu i uzbuđenim glasom joj rekao koliki sam “veliki” pothvat uspio napraviti taj dan! U tom trenutku je tih 5 km za mene bilo današnjih 50 km ultramaratona.

I tada sam shvatio da je sve otišlo nepovratno u jedan smjer bez povratka – nije mi bilo više “spasa” jer sam se zarazio, i to sa zloglasnim „trkačkim virusom“: počeo sam razmišljati bi li mogao trčati duže i brže, te testirati moja razmišljanja u praksi. Do kraja tog trećeg mjeseca sam već uspio doći do 10 otrčanih km bez stajanja, za oko sat i dvadesetak minuta.

Kako tada nisam imao niti pravi sportski sat za trčanje, nego neki Huawei besplatno dobiveni sat uz kupljeni mobitel, nisam niti znao kolika mi je prosječna brzina trčanja u nekom trenutku, nego samo prosječna brzina cjelokupnog treninga, te koliko sam km prošao i u kojem vremenu. To je bilo sve.

Kada sam se vratio u Split, nastavio sam još malo trčkarati po Marjanu, ali ništa ozbiljno dok nisam kupio moju prvu trkačku aplikaciju – “Run with Hal”, od proslavljenog i poznatog trkača starije generacije – Hala Higdona. Solidna i cjenovno prihvatljiva aplikacija sa generalnim planovima treninga, ali bez prilagođavanja pojedincu niti detaljnog praćenja napretka u trčanju.

Datum kada sam počeo sa „službenim“ praćenjem planova treninga trčanja bio je 22.10.2021, a već u prosincu te godine imao sam svoju prvu službenu utrku – Božićno-Novogodišnju utrku od 10 km u organizaciji mog kluba – MK Marjan. Uspio sam „preživjeti“ utrku, pa čak i ostvariti i za mene tada odličan rezultat – 50min05sek.

Nakon te utrke sam ubrzo (nakon 2 mjeseca) imao i svoju 1. polumaratonsku utrku u mom rodnom gradu, Splitu koji sam (za mene, kao početnika) otrčao za solidnih 1h53min.

Samostalno sam trčao oko godinu i pol, a onda sam se na samom početku formiranja priključio neformalnoj i rekreativnoj „ART“ grupi trkač(ic)a u mom gradu, sastavljenoj od početnika do vrlo iskusnih trkača, od kojih sam puno naučio i koji su mi dali veliku podršku u tim mojim početnim trkačkim koracima. Zbog toga sam im svima neizmjerno zahvalan, jer sam u proteklom periodu uspješno otrčao dosta utrka na 5 i 10 km, 9 polumaratona, 4 maratona, a evo nedavno i 1. ultra maraton, te sam čak uspio i osvojiti svoje prve medalje za plasmane (3 srebrne medalje u svojoj starosnoj kategoriji, jedna za mješovitu štafetu na Splitskom maratonu, zajedno sa svojim ART kolegama). Prošle godine sam se učlanio i u moj sadašnji atletski klub – “MK Marjan”.

3. Pristupi i metode: kako postići napredak u trčanju

Napredak u trčanju zahtijeva disciplinu i pravilne metode. Jedan od ključnih pristupa je planiranje treninga. Svaki trening treba biti prilagođen vašoj trenutnoj formi i ciljevima. Važno je kombinirati različite vrste trčanja, poput intervala, tempa, i laganih trčanja/dužina. Na taj način tijelo dobiva potrebne stimulacije za napredak, jer dok sam pristupao treningu stihijski, od dana do dana – po “osjećaju” – malo i nikako sam napredovao.

Uz to, pravilna prehrana i hidratacija igraju ključnu ulogu u oporavku i pripremi za sljedeći trening. Trkači često podcjenjuju važnost odmora, ali upravo je on ključan za napredak (potvrđujem i iz vlastite prakse).

Koliko je važan pravilan fueling i hidratacija prije i na samoj utrci, sam “bolno” shvatio na mom nedavnom 1. ultramaratonu kada sam se jednostavno “ugasio” zadnjih 9 kilometara, a mislio sam da taj dio radim baš kako treba. Kako sam se samo bio prevario!

(Nastavlja se…)

Vaši komentari