Danijela Kuna: Pitali su me “Sinko zašto letaš kad te nitko ne goni?”

Piše: Ersan Bijedić

Na početku godine u Splitu je trčala 1:26:09, ljetos na Noćnom maratonu u Novom Sadu pobijedila na dionici polumaratona sa 1:23:49, zatim slavila i na Šujičkom polumaratonu (šesti put ukupno) i dodatno popravila svoje najbolje vrijeme (1:20:47), postala prvakinja BiH u Sarajevu sa 1:22:23, da bi konačno početkom ovog mjeseca u Zagrebu istrčala svoj najbolji rezultat (1:18:53).

Koliki je to napredak govori i to da je njeno prošlosezonsko najbolje vrijeme bilo 1:30:31 (ostvareno u Sarajevu).

Prenijela nam je vlastito iskustvo početka bavljenja našim sportom.

– U cestovno trčanje sam se zaljubila tijekom studija na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Splitu (na kojem je i doktorirala, op.a.). Pored toga što sam u slobodno vrijeme vodila različite programe suvremene aerobike te zimi radila kao instruktor skijanja, često sam slobodno vrijeme koristila uživajući u trčanju jer me trčanje od svih aktivnosti najviše opuštalo i činilo sretnom. Osim aerobika, skijanja i trčanja trenutno se bavim još brojnim drugim kineziološkim aktivnostima, ali moram priznati kako mi je trčanje od svega najviše srcu priraslo, kaže Danijela Kuna.

Shvatila sam da imam puno prostora za napredak

Nije davno odlučila početi se ozbiljnije baviti trčanjem…

– Nakon što sam krenula s odlascima na nešto veći broj različitih natjecanja iz cestovnog trčanja, te počela polako napredovati, shvatila sam da imam potencijala i prostora za napredak. Onda sam si postavila pitanje: “Zašto ne bih pokušala ispitati granice vlastitih mogućnosti te malo ozbiljnije pristupiti dugoprugaškom trčanju kao slobodnoj aktivnosti?” . Koliko ozbiljno ću se moći posvetiti, ovisi o brojnim čimbenicima, a najviše o poslu i slobodnom vremenu koje mi bude na raspolaganju. Svjesna sam da iza svakog respektabilnijeg rezultata u dugoprugaškom trčanju, a osobito maratonu, stoji puno sati treninga, odricanja, gdje odmor i prehrana igraju ključnu ulogu, a kad ste pod stresom i u pogonu gotovo 24 sata na dan, onda je teško sve uskladiti, normalno funkcionirati i biti 100 posto dosljedan.

Danijela nije sigurna koliko je ostavila iza sebe polumaratonskih utrka…

– Iskreno, ne znam. Dugi niz godina, dok sam bila na Kupresu, trčala bih samo Šujički polumaraton i bila time zadovoljna. Nisam imala ekipu s kojom bih išla na neke druge utrke i nerijetko su me lokalni mještani, a osobito oni stariji pitali: “Sinko zašto letaš kad te nitko ne goni?”, stajali uz cestu da me povezu, dok kasnije to ljudima nije postalo uobičajeno.  Kad sam se vratila u Split i dobila posao na Kineziološkom fakultetu, počela sam češće ići na različite utrke udaljenosti od 5, 10 do 21km.

Veseli me mjesto prvakinje BiH

Kuna je u Sarajevu 18. 9. sa 1:22:23 postala prvakinja BiH.

– Sarajevski polumaraton volim jer se trči kroz srce grada, a staza je dosta zahtjevna i dinamična. Ove godine je bilo malo organizacijskih propusta, ali generalno sam jako zadovoljna utrkom i atmosferom. Uvijek ću rado dolaziti i trčati Sarajevski polumaraton. Što se osobnog rezultata tiče nisam pretjerano zadovoljna, a naravno da me veseli činjenica što sam osvojila mjesto prvakinje BiH u polumaratonu. Međutim isto tako mi nije jasno zašto nam tim povodom nisu dodijeljene makar simbolične nagrade ili pehari?! Ipak se održalo Prvenstvo BiH u polumaratonu ili…

Nažalost, generalno stanje u sportu, a pogotovo u atletici u BiH, nije na razini koja bi se mogla usporediti s drugim zemljama. Uvjeti za treninge naših sportaša su poražavajući i nitko ne mari za talentima koji odlaze ili ostaju u sjeni. U prilog tome govori i činjenica kako se na ovogodišnjem prvenstvu u polumaratonu nije pojavila naša maratonska predstavnica s OI, Lucia Kimani, a i to da je perspektivna dugoprugašica, Bojana Bjeljac, promijenila sportsko državljanstvo.

– Iskreno se nadam da će se vremena promijeniti te da će vlasti u budućnosti biti primorane ozbiljnije pristupiti i osigurati sredstva koja po zakonu pripadaju sportskoj oblasti radi unaprijeđenja sportske infrastrukture i osiguranja minimalnih uvjeta za rad sportaša i njihovih trenera.

Sljedeći cilj Danijele Kune je oprobati se na dionici maratona koji će prvi put trčati sljedećeg mjeseca u Valenciji (Španjolska).

– Nadam se dobrom rezultatu, a moj osnovni cilj je sigurno trčati ispod 3 sata. U budućnosti su mi planovi fokusirati se na maratonske treninge i utrke jer sam u najboljim godinama za iste. Koji su mi dometi, tek ćemo vidjeti, zaključila je Danijela Kuna.

Najdraži mi je Šujički polumaraton

Sve osobne rekorde Kuna je ostvarila tijekom 2016. godine.

– Ovo je prva godina u kojoj sam uspjela uvesti trkače treninge tijekom zimskog perioda kad bih prije uvijek zbog skijanja i obaveza na terenu pauzirala sa trčanjem po nekoliko mjeseci. Osobni rekord na 10km sam ostvarila u Tomislavgradu na valovitoj i dosta zahtjevnoj stazi s vremenom 38:25 (razgovor smo vodili prije danas istrčanih 37:01 na “Šibenskih deset” u čast pokojnog Dražena Petrovića). Od polumaratona bih izdvojila meni najdraži Šujički polumaraton s 1:20:47, te Zagrebački polumaraton s vremenom 1:18:53. Šujički polumaraton mi je u srcu i najdraži jer trčim na domaćem terenu niz najljepšu visoravan na svijetu smještenu na 1100mnv u terminu kad miris i pogled na polje u punom cvatu, čovjeka ostavljaju bez daha.

Vaši komentari