Gdje Mostarci trče i koliko prate rastući rekreativni trend?

Uprkos odličnim klimatskim uslovima, odnosno mogućnosti da se tokom čitave godine trenira bez previše neprijatnosti, Hercegovina je regija gdje se vjerovatno najmanje osjetio kakav – takav zaokret u regionalnom razvoju trčanja, prvenstveno kao vrlo popularne rekreativno – sportske aktivnosti.

2537
Trimuša

Piše: Ersan Bijedić

Ako izuzmemo Tomislavgrad na krajnjem sjeverozapadu Hercegovine kao sredinu s egzistirajućim atletsko – trkačkim klubom (AK Puls), dvije dugoprugaške trke na tom prostoru (Šujički polumaraton i Duvanjska desetka) te neospornom tradicijom u ovom sportu (npr. olimpijac Islam Đugum, i dan – danas vlasnik bh. rekorda na 20 i 30km, te Vinko Pokrajčić, bh. rekorder na 1000m, 1500m, 1 milju i 3000m, su obojica rodom iz Duvna), onda je u kompletnoj Hercegovini praktički nemoguće pronaći sredinu s ozbiljno organiziranom trkačkom zajednicom.

1

Uprkos odličnim klimatskim uslovima, odnosno mogućnosti da se tokom čitave godine trenira bez previše neprijatnosti, ovo je regija gdje se vjerovatno najmanje osjetio kakav – takav zaokret u regionalnom razvoju trčanja, prvenstveno kao vrlo popularne rekreativno – sportske aktivnosti. Taj trkački mini – boom u posljednjih par godina je ipak dosta zaobišao Hercegovinu pa se u većini gradova još uvijek svodi na samo pojedinačna imena “čudaka” koji se u osnovi pojavljuju kao izdvojene jedinke u svojim mjestima i za čija se imena isključivo veže ova aktivnost.

Nije drukčije ni u središtu regije, Mostaru, gdje bi trčanje vjerovatno svi odmah povezali samo uz ime Ace Gole, poznatog mostarskog ultramaratonca. Ali postoje nagovještaji pomaka, to su novi rekreativci iz Mostara koji se polako počinju pojavljivati na trkama, najavljuju nove akcije, pa čak i prvi Mostarski polumaraton, o čemu ćemo uskoro pisati.

Neke od njih smo pitali o tome kako je trčati u Mostaru, gdje vježbaju, o reakcijama na njih, kako gledaju na mogućnosti progresa ovog sporta u njihovoj sredini i drugim aktuelnostima koje smatraju važnim za razvoj rekreacije kroz duge pruge.

Ivan Leželezenicnić Svoje trkačke početke vežem za “Vojničko”, a riječ je o kružnoj stazi u dužini od 270 metara koja se nalazi u kompleksu Sveučilišta u Mostaru. Osim utreniravanja nogu ova staza služi i za “čeličenje glave” s obzirom da je kratka, a kad se rade dužine glava izvlači. Ako se poželim malo većih krugova i trčanja u prirodi onda odlazim na Trimušu, možemo reći pluća grada Mostara, na lokalitet Bara. Ovo je poznata mostarska rekreativna zona (kažem poznata, ali samo za tvrdokorne rekreativce, omladinu koja se opija i gradske đankere), staza je kružna, duga oko 1 kilometar i trailaške je konfiguracije. Trimuša je najaktivnija tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci. U slučaju da se poželim brdskog trčanja ili sve popularnijeg skyrunninga, onda odlazim na obližnju Planinicu. Ovo je “gradska” planina jer su njene padine duboko urasle u grad, a s obzirom da se istrči visina od 650mnv u 4 kilometra, ova staza odlično dođe za “poderati” pluća. Ako ništa gore od navedenog ne pali, tu je trčanje po gradskim ulicama, ali tada se treba pripremiti i za začuđene poglede sugrađana, još posebno ako trčiš u tajicama.

vedrana

Vedrana Božić Trčati u Mostaru je loše jer nedostaje adekvatna staza za trčanje. Razgovarala sam s mnogim sportašima, upućuju me na Trimušu, a ja se tamo ne osjećam sigurnom, radi priča koje se vežu uz nju, pasa bez uzice itd. Zasad najčešće trčim na Šetalištu Bare iako je staza popločana i trebala bih ju izbjegavati radi zglobova i kralježnice. Znam jednog prijatelja da se bavi rekreativnim trčanjem u Mostaru, mada na svojim treninzima sretnem još pokojeg trkača. Reakcije prolaznika – poneko dobaci: “svaka čast” ili “bona, preforsirat ćeš se”… Bilo bi lijepo da se pokrene neka udruga ili društvo trkača u Mostaru, da razmjenjujemo informacije, radimo zajedničke treninge (npr. Trimuša bi bila OK mjesto za trčanje kad bih znala da je tu još neko poznat. Sama ne idem!) ili odlazimo skupa na utrke. Pokušala sam na Facebooku pokrenuti inicijativu, ali bez uspjeha.

Vedran Markotić Mostar je lijep grad za trčanje.markotic Tu je ravni dio prema Vojnu ili Buni, brdo prema Gorancima,  Humu, Podveležju ili Raškoj gori, a za trail na Planinicu (ni Rujište nije daleko za izleta). Trkačka zajednica polako se razvija, ali ne nekom zavidnom brzinom.  Nema toliko čudnih pogleda kao prije. Ali i dalje je raji čudno kad netko trči po ružnom vremenu,  pogotovo na buri. Mislim kako će ova grupa amatera trkača koju pokušavamo oživjeti zajedno s ekipom Mostar Challenge i možda studentima PMF pokrenuti Hercegovinu s polumaratonom u Mostaru.

darko

Darko Vidović Trčanje u Mostaru u posljednje vrijeme sigurno je u porastu i već se počela skupljati grupa ljudi koja trči redovno i trudi se organizirati zajedničke treninge. Tu su većinom ljudi iz planinarskih društava, biciklističkog kluba, pa im se sve više sviđa trčanje i ubacuju ga u svoju dnevnu rutinu. Nekih specifičnih i pogodnih ruta za duža trčanja i nema, trening se svodi na par krugova po gradu pa se treba potruditi da se skupi kilometraža. U centru grada je poznata šuma/park Trimuša gdje se može trčati u šumi po korijenju, blatu i laganim uzbrdicama i nizbricama, te uz rijeku Radobolju. Među trkačima i biciklistima je atraktivna dionica uz rijeku Neretvu prema naselju Vojno, jedino tu postoji stalna prijetnja od neopreznih vozača jer je cesta na mjestima nepregledna i uska. Za lijepih dana tu se može sresti dosta ljudi kako trče i bicikliraju. U samom centru grada na kampusu Sveučilišta je Vojničko igralište sa dva terena za rukomet /mali nogomet i košarku i oko njih je atletska staza, ako je tako možemo nazvati jer je to u u suštini samo asfaltirano davno i sada je puno rupa. Najavljen je projekt obnove tog igrališta pa ćemo vidjeti kako će izgledati nakon obnove. U proljetnim i ljetnim mjesecimatu je stvarno puno trkača rekreativaca. Mostar je poznat kao grad u kotlini, pa tako imamo dosta mogućnosti za trčanje uz brdo. Jedno od poznatijih izletišta planinara i “ozbiljnijih” trkača je brdo iznad mostara Planinica do čije visoravni vodi planinarska staza koja dijelom ide i po staroj austrougarskoj cesti. Tim putem je održana utrka Mostar Challenge. Mislim da Mostar, kao i cijela Hercegovina, ima stvarno potencijala za trčanje i sve vanjske sportove zbog svoje pogodne klime kroz cijelu godinu. Ljudi se sve više bude i brinu za svoje zdravlje tako da definitivno mislim da Mostar trči!

Antoniomaric Marić Na prvi pogled trčanje i Mostar nemaju baš neku veliku povezanost. U Mostaru mi rekreativci nemamo ni mjesta za trčanje, a i kad ga nađemo u dijelovima smo osuđivani od ljudi (zašto to radite, što će vam to…), ali smo na to oglušili i većinu svojih trčanja upravo radim kroz grad kako bi podigao svijest ljudi koji sjede u kafićima da makar odvoje dnevno pola sata, makar i za šetnju. U zadnje vrijeme grupa mostarskih rekreativnih trkača čini sve kako bi promicali zdrav način života.  Nama uvjeti nisu toliko ni bitni, trčimo kad stignemo i gdje stignemo. Mostar napreduje organizacijom sve više dobrih i kvalitetnih trka, a jedna s kojom je najponosniji dosad je Mostar Challenge trail utrka. Poručio bih Mostarcima da izađu trenirati, opuste se kroz trčanje i nikad ne misle o tome šta će drugi za njih reći.

hrustanovic

Haris Hrustanović Baviti se trčanjem u Mostaru je veoma zanimljivo. Grad ima veoma povoljne vremenske uslove za trčanje i općenito za većinu sportova. Sport kojim se bavim je biciklizam, ali redovno trčim jer je za biciklizam veoma važno razviti sve grupe mišića. Samim biciklizmom se to ne može postići pa to nadopunjujem trčanjem. Mostar ima mnogo lijepih terena za trčanje kao što su Trimuša i park Fortica. Dosta je onih koji se bave trčanjem zbog svoga zdravlja, a tu ima i raje koja se veoma aktivno bavi trčanjem i postižu zapažene rezultate na dugoprugaškim trkama kako u BiH, tako i van granica. Mostar me ugodno iznenadio jer su ljudi veoma aktivni, vode zdrav način života i poštuju sport i sportiste.

Vaši komentari

Banner