Enes Zulić napada državni rekord na 50km

Jedan od ciljeva koje želimo postići razgovorom sa iskusnijim trkačima je da donesemo sadržaje koji će pomoći trkačima da nešto nauče, usvoje neke nove metode i inspiriraju se željom i uspjehom drugih. Dakako, treba skrenuti pažnju i pružiti zasluženu pozornost dugogodišnjem radu kojeg su pratili brojni uspjesi. Enes Zulić je svakako jedan od trkača koji to zaslužuje. Rođen je 1985. godine u Bihaću i profesor je bosanskog jezika i književnosti.

683
Foto: Facebook profil

Razgovarao: Nicolae Golea

U svom slavljeničkom jubileju, deset godina bavljenja atletikom, ove 2016. godine odlučio je „potegnuti“ jače na polumaratonu i maratonu. Trenutno ima top 5 vrijeme na 21km u ovoj godini (1:14:46) dok je na maratonu imao nezgodu i bio primoran odustati zbog ozljede.

Ne želim propustiti priliku da naglasim kako Enesove najbolje dugoprugaške godine tek slijede i da već 2017. donosi dobra vremena na najpopularnijim trkačkim distancama.

Prvi bh. polumaraton?

Profesor i dan danas živi, radi i trči u gradu u kojemu je i rođen. Atletikom se počeo baviti 2005. godine na rekreativnom nivou, ali samo kratko. Studiozan pristup doveo je do toga da već u prvoj godini počne ozbiljno trenirati i sve prebaci na viši nivo. Odmah je stigao rezultat u vidu pobjede na polumaratonu u Bihaću.

– Atletikom sam se počeo baviti početkom 2005. godine. Nekako sam od malih nogu uvijek bio u sportu. Trenirao sam košarku dvije godine. Volio sam tu svu draž sporta: nadmetanje, natjecanja, treniranje, putovanja. Trčanje kao bazni sport, neizostavan je dio svakog drugog sporta. Tako sam se i ja stalno interesirao za atletiku. Te 2005. godine počeo sam na nekoj rekreativnoj bazi. Kasnije sam kroz razne knjige o atletici, te internet, počeo da treniram po planu i programu, tako da sam već prvu pobjedu ostvario u mjesecu oktobru 2005. godine na polumaratonu u mom Bihaću. Početkom 2006. godine upoznao sam vrsnog trenera Josipa Tomića iz Hrvatske. Zahvaljujući njegovim programima, planovima, kasnije sam se profilirao u veoma dobrog dugoprugaša, započinje Enes priču o prvim koracima desetogodišnje karijere. Na spomen polumaratona u Bihaću 2005. godine probudio je ogromnu znatiželju i upitnike. O kakvoj trkačkoj manifestaciji se radilo?

– To je bio tradicionalni “Bihaćki maraton”, održan u mjesecu oktobru 2005. godine. Trčao se maraton i polumaraton. Ja sam trčao polumaraton i odnio pobjedu ispred jednog slovenskog atletičara. Čast da uruči medalje i pehare imao je pokojni Branislav Veršić, koji nas je nažalost napustio prije dvije godine. Već dvije godine zaredom se održava memorijalna utrka u njegovu čast u Bihaću. On je bio jedan od pionira trčanja u Bihaću. Uvijek mi je bio moralna i sportska podrška. Mnogo sam ga cijenio, kao i svi građani grada Bihaća, pojašnjava Enes Zulić i daje nam povod da detaljno istražimo historijat bh. organizacija polumaratona i maratona od njene samostalnosti.

Lični rekordi

Sa dvadeset godina, ako uzmemo „surovi“ profesionalizam kao mjerilo, možemo reći da je Enes Zulić kasno počeo trčati. Ni to nije predstavljalo nikakvu prepreku ili nedostatak, vrlo brzo se profilirao u jednog od najboljih dugoprugaša u našoj zemlji u tom periodu.

– Moje prirodne discipline su 5000m i 10000m. Moj koncept treninga upravo je bio podređen tim disciplinama, tako da sam u ovom periodu najviše uspjeha imao baš u tim disciplinama. U zadnje vrijeme se više podređujem dužim disciplinama kao što je maraton, govori Enes pa nastavlja o svojim najbolje istrčanim vremenima do sada:

– Moji lični rekordi na atletskoj stazi: 3000m za 09:03, 5000m za 15:57, 10000m za 33:29. Lični rekordi na cestovnim utrkama: 3 km za 8:45, 5km za 16:02, 10 km za 33:18, polumaraton 1:13, maraton 2:44. Kao član Atletskog kluba Bosna Sarajevo bio sam državni prvak BiH na 10000m i u krosu, viceprvak na 5000m, bronzani na 3000m. Izdvojio bih pobjede na poznatom Plitvičkom maratonu (na kraćoj stazi), Splitskom polumaratonu, trostruki prvak Šumatačkog krosa, šest godina zaredom prvak prvenstva USK-a na 5000m, četverostruki pobjednik utrke Cvijetnom obalom, pobjednik utrke Garching u Njemačkoj, viceprvak utrke Bavarske u Minhenu, te mnoge druge.

14212718_1034267030024774_5577015278852164012_n

Rekreativni trkači imaju  svoje razloge i pogled na trčanje, te zašto trče. Često je to reguliranje tjelesne težine, psihički odmor i pražnjenje. Zašto je dobro trčati i baviti se trčanjem općenito:

– Trčanje je dobro za mentalno zdravlje. Kada trčite, tijelo oslobađa tvari koje pomažu da se osjećate sretnije. Razne su prednosti: prevencija povišenog krvnog tlaka, povećava razinu fizičke snage, jača tetive i ligamente, povećava gustoću kostiju, reguliše apetit, san, te je najbolji sport za zdravo kvalitetno skidanje kila. Sa sportske strane, prednost su: putovanja, upoznavanje drugih ljudi i sportaša, druženje, natjecanja, trud, zalaganje i dr.

U deset godina Enesovog trčanja nalazi se upravo svojevrstan preokret popularnosti ovog masovnog sporta. Sedam ili osam godina bez nekog značajnijeg pomaka i razvoja, a onda u zadnje dvije ili tri godine vidljiv porast i zanimanje. Često govorimo o trkačkoj ekspanziji u Bosni i Hercegovini.

– Svjedoci smo da se u zadnje vrijeme atletika kao sport veoma popularizirala. To je većinom plod zalaganja entuzijasta, ljudi koji su godinama bili u atletici. Kao primjer navest ću razne škole trčanja koje okupljaju masu ljudi, te organiziranje atletskih utrka koje su se umnožile u zadnjih par godina. Očigledno da se kod ljudi javlja svijest o zdravom načinu života, gdje se rekreativno trčanje kasnije transformiše u neki viši nivo. S druge strane, ulaganja u atletiku su skoro pa nikakva, gdje nažalost država ne prati ovaj pozitivni trend, kaže Enes pa nastavlja sa porukom za sve rekreativce.

– Moja poruka trkačima rekreativcima je da budu uporni, dosljedni, ambiciozni, da imaju određeni cilj koji bi htjeli postići. Kada imate cilj, kroz istrajnost i zalaganje, taj cilj bude sasvim dohvatljiv. Kako kaže kineska poslovica: „I najduži put počinje prvim korakom“.

Napad na državni rekord na 50km

Već smo vidjeli da je osnovni plan potpuno posvećivanje maratonu. Već je na jednom nedavno održanom, za kraj godine želio postići najbolje vrijeme u BiH u 2016., ali morao je odustati. Ciljevi ostaju isti i za narednu godinu uz veliku najavu pohoda na državni rekord.

– Bio sam u pripremama za maraton. Već mjesec dana me mučila bol u zadnjoj loži desne noge. Pokušao sam u Crikvenici da odradim maraton i ostvarim najbolji rezultat ove godine u BiH, ali na 16-om kilometru sam morao odustati jer je bol bila jaka. Ovih dana sam uzeo odmor da to saniram, pa ću uskoro početi s treninzima. Sljedeće sezone imam u planu otrčati jedan brz maraton, te probati srušiti državni rekord na 50km, najavljuje najbrži Bišćanin.

Rekorder BiH na 50km je Islam Đugum koji je tu kilometražu pretrčao za tri sata i jedanaest minuta.

Enes je jako oprezan po pitanju zdravlja i ističe da je jako bitno birati podloge.

– Većinom treniram po prirodnim podlogama kao što su pijesak i trava. Asfalt izbjegavam koliko mogu, s obzirom da je tvrda podloga i loša za koljena. Duže kilometraže radim u prirodi, dok brže stvari radim na stadionu. Rijetko kad mjesečno trčim više od 650 km. Većinom je to u nekoj zimskoj bazi, dok je prosjek negdje između 450 i 500km mjesečno.

14642205_1207160382676519_6892858708929465819_n

Za kraj nismo mogli a da se ne dotaknemo stanja u atletici i ključnih stvari za napredak. Velika boljka i problem je infrastruktura, osnovni uvjeti.

– Jedan od glavnih elemenata razvoja atletike kao sporta su financijska ulaganja, te ulaganje u infrastrukturu. Mi npr. u gradu Bihaću nemamo atletsku stazu, što je jedna veoma poražavajuća činjenica. Kada nemate osnovne uvjete za rad, onda je teško pričati o razvoju atletike kao kraljice sportova. Većinom rezultati i uspjesi koji se danas naprave u atletici su plod rada pojedinaca, te njihovih trenera, entuzijasta i zaljubljenika u trčanje. I u takvim uvjetima, koji su skoro nikakvi, može se postići jedan zavidan rezultat. Ali kasnije kada dođete do nekog zida, gdje odlučuju najmanje sitnice, onda su zaista potrebna novčana ulaganja da bi se došlo do evropskog ili svjetskog nivoa. Sa strane marketinga, kada uporedimo s nekim drugim sportovima, atletika nije toliko praćena. Nadam se da će se i to promijeniti, što će uveliko dovesti do još veće popularizacije kraljice sportova, zaključio je Enes Zulić.

 

Vaši komentari