Šaban Žunić: Preko 30 godina trčanja, motivacija drugima i vojnička ustrajnost

Rekreativno trčanje u Bosni i Hercegovini, kao pokret, jako je mlado i velika većina rekreativaca svoj staž mjeri u rasponu od 2-3 godine aktivnog bavljenja. Ipak, imamo i mi svoje doajene koji su sa trčanjem počinjali otprilike onda kada je trčanje već bilo veliki hit u svijetu, posebno u SAD-u, u osamdesetim godinama.

979

Razgovarao: Nicolae Golea

Ovo je trkačka priča o Šabanu Žuniću iz Sarajeva, diplomiranom inženjeru mašinstva, pukovniku Oružanih snaga BiH, čovjeku koji trči kako sam kaže, cijeli život, i primjer je upornosti i dugovječnosti  u trčanju.

Šaban je član Atletske rekreativne lige u Sarajevu i jedan od najstarijih sudionika, ali uvijek u vrhu, na polusezoni zauzima treće mjesto u ukupnom poretku.

1980.

– Krenuo sam sa trčanjem još u osnovnoj školi, a moja prava ljubav prema trčanju javila se odlaskom u srednju tehničku vojnu školu u Zagreb davne 1980. godine, i ona traje i danas, u mojoj 53. godini života. Kao srednjoškolac, a kasnije i tokom školovanja na vojnoj akademiji neprekidno sam bio posvećen sportu, trčanju prije svega, a moram priznati da sam se okušao i u drugim sportskim disciplinama, tako da sam prije 26 godina bio prvak vojnih akademija bivše Jugoslavije u vojničkom višeboju na prvenstvu u Beogradu. Moj rezultat na penjanju uz konop visine 7 metara bio je 4.6 sekundi, što je bio i rekord vojnih akademija, a skok u dalj mi je bio 5.60 metara, naravno, sve u vojničkim čizmama i uniformi, govori Šaban Žunić iza kojega je ogroman trkački staž i ljubav koja neprekidno traje:

– Trčanje je dio mene, mog načina življenja, bez čega jednostavno ne mogu, i to je sportska aktivnost koju bih toplo preporučio svima, bez obzira na starosnu dob, zanimanje, prethodne navike. Ako hoćete da probate trčati, ne treba vam ništa za početak osim čvrste odluke, karaktera i patike za trčanje. Nemojte čekati sutra, krenite već danas i vidjet ćete da to možete i vi. Lično, gdje god bih putovao, našao bih vremena za trčanje, a patike su uvijek uz mene, samo što u njima još ne spavam.

Kao neko ko trči više od trideset godina i sjeća se vremena kada je u Bosni i Hercegovini bilo vrlo malo rekreativnih trkača, a utrka pogotovo, raduje ga ovaj današnji značajniji porast i popularizacija trčanja:

– Jako sam sretan što danas u odnosu na 5-10 godina unazad sve više ljudi trči, bilo da se radi o joggiranju, trčkaranju ili intezivnijem trčanju. Ono što svi možemo primijetiti jeste da su svi ti ljudi sretne osobe, sa osmjehom na licu, bez obzira na napor, jednostavno svi oni, ili mi koji trčimo, zračimo pozitivnom energijom. Zahvaljući školama trčanja koje promovišu trčanje, ovdje u Sarajevu NGO Maraton, u Banjaluci Trkački rekreativni klub i u drugim gradovima širom BiH svaki dan je sve više onih koji se pridružuju jednoj velikoj porodici trkača, i ako išta raste tako dobro i zdravo i širi se u ovoj zemlji je upravo ta zajednica trkača. Svakim danom može se pročitati najava neke nove trke, što je za svaku pohvalu, posebno odajem priznanje ljudima koji to organizuju, bilo da se radi o uličnim utrkama, ili noćnim koje su popularne, polumaratonima, planinskim trail utrkama i drugima.

Trkačka porodica

Posebno raduje kada vidimo da je roditelj svoju ljubav uspješno uspio prenijeti na djecu.

– Svojim velikim uspjehom smatram što sam uspio motivisati i druge da mi se pridruže, a prije svega, svoju porodicu, komšije, prijatelje. Stariji sin Armin, je pravo zagrizao u atletiku, i svaki slobodan trenutak koristi da ode na trening koji vodi Sead Kondo. I njemu, kao i meni čini čast i privilegiju trčati sa Alijom Imamovićem, momkom koji naporno trenira, a imati priliku raditi sa jačim od sebe je meni i mom sinu prilika za napredovanje, iako meni u ovim godinama je cilj ostati što duže u trčanju. Benefiti trčanja su nemjerljivi, u svakom pogledu pozitivno djeluju na fizičko i mentalno zdravlje, kao i izgradnju jednog ukupnog pogleda na život. Inspiraciju za trčanjem, pa i onim takmičarskim daje mi i sin Armin kom sam kazao da ću prestati sa trčanjem kada bude bolji od mene. Još se ne dam, dokle ću izdržati pritisak, ne znam, ali i to me dodatno motiviše, govori Žunić za trcanje.net i dodaje:

Lični rekordi: 5 km 19:45 10 km 39:30 21 km 1:31:22

– Šta bih mladima poručio? Nemojte oklijevati, obucite patike i krenite trčati, bilo kao individualac ili se priključite nekoj od mnogobrojnih škola trčanja gdje će vas voditi stručni ljudi, brinuti o vašem progresu, planirati treninge, dijeliti savjete oko ishrane, paziti na povrede i naravno, vrlo brzo ćete biti u prilici da budete na startu nekog polumaratona, obzirom da je to cool disciplina. Usput, educirajte se o trčanju, i ovaj portal vam nudi jako puno korisnih informacija o svijetu trčanja. Ja često volim kazati, da je malo znanja – opasna stvar, pa i naprednije trčanje zahtjeva od trkača da bude educiran.

4-6 treninga sedmično

O tome kako trenira i uspijeva uskladiti svoje obaveze sa treninzima, što je iskušenje svim rekreativcima i konstantna borba u pravljenju dobrog rasporeda. Neko ima kvalitetnije vještine organizacije, neko malo slabije, ali ključ je u istrajnosti i nastojanju.

– Obzirom da trčim srednje i duge pruge, uobičajeni sedmični program sadrži treninge dužine, tempa i intervalnog trčanja. Prilagođavam se raspoloživom slobodnom vremenu, kojeg uvijek nedostaje, ali pokušavam napraviti 4 – 6 treninga sedmično, što je za mene kao amatera sasvim dovoljno da ostanem u dobroj trkačkoj kondiciji. Gledam da ubacim bar sedmično neko brdsko trčanje jer smatram da je ono iznimno važno za jačanje nogu i ima pozitivan učinak na kardio-vaskularni sistem, otkriva nam svoje trening navike Šaban Žunić.

Ove godine zima je pokazala zube sa jako niskim temperaturama, ali i snijegom. No, za odlučne trkače koji žele ostati u dobroj formi i napraviti bazu za proljeće nema pauze radi lošijih vremenskih prilika.

– Sada je zima, i radim na izdržljivosti i snazi, kako bih što spremniji dočekao proljeće i nastavak II dijela učešća u Atletskoj rekreativnoj ligi koju organizuje AK Novi Grad Sarajevo. Imam ambiciju i popraviti neke svoje rezultate, želja za dokazivanjem je uvijek prisutna u meni, pa vidjet ćemo gdje sam ove godine, rekao je Žunić i na kraju ovog razgovora poručio:

– Za pravljenje velikih stvari u životu moraš biti spreman na velika odricanja, te stalno podizati granice vlastitih ciljeva. Najzahtjevniji cilj je biti bolji od sebe danas u odnosu na jučer i tako svaki dan sve dok se ne dođe do granica koja su nepremostive, a koje nismo u stanju preskočiti, bez obzira na naše ambicije ili htijenje.

 

Vaši komentari

Banner