Benjamin Murić: Sa tri sedmice treninga do 1:24 u Mostaru

Svaka utrka donese brojne zanimljivosti i nešto što je obilježi, o čemu se priča nekoliko dana poslije dok se još sliježu dojmovi. Prvi Mostarski polumaraton bi i bez takvih zanimljivosti bio hit što je najavilo i prvotno oduševljenje velikog dijela rekreativne zajednice kada je prvi put obznanjeno da grad na Neretvi dobiva polumaraton.

708
Foto: Dražen Filipović

Razgovarao: Nicolae Golea

Benjamin Murić je rodom iz Velike Kladuše, studira u Sarajevu na Građevinskom fakultetu. Bivši je aktivni biciklist i U23 prvak naše zemlje u MTB-u, sezona 2013. U Mostaru je istrčao svoj prvi polumaraton za 1:24:38 i zauzeo osmo mjesto u ukupnom poretku.

Zato je priča 1. Mostarskog polumaratona. Ako vas još nisam uvjerio, onda dodajem i to da je Benjamin odlučio da će trčati polumaraton u Mostaru samo pet sedmica prije, a trening program je trajao tek tri sedmice. Do tada, početka trosedmičnog programa priprema ako se tako može nazvati, trčao je tek nekih 70 kilometara. Naravno, već dugo je aktivan sportaš i imao je određenu platformu za to, inače bi bilo za rubriku „Nipošto ne pokušavajte kod kuće!“.

– Vozio sam biciklo i prije dvije godine bio državni prvak. Osvojio sam ligu BiH koja se sastojala od pet trka i državno prvenstvo u MTB-u, u sezoni 2013., kategorija U23 kao član Giro di Sarajeva. Sa aktivnim bavljenjem biciklizmom prestao sam u sezoni 2015. zbog obaveza oko fakulteta, nastavio rekreativno voziti i ponekad trčati, na početku objašnjava Benjamin i nastavlja o tome kako je počeo trčati:

– Kada mi je dosadno izađem trčati, ali ništa posebno. Ove godine, prije nego sam odlučio da trčim polumaraton, imao sam 70 pretrčanih kilometara. Polumaraton sam odlučio trčati prije pet sedmica. Za male pripreme za polumaraton u Mostaru zahvaljujem se prijatelju Paul Loweu koji mi je napravio plan za tri sedmice treninga. Sedmica se sastojala od dva specifična treninga, intervala i tempo treninga, zatim rastrčavanja, dužine i odmora. Uz pametan rad i jaku volju sve zacrtane ciljeve možemo ispuniti.

Zbog obaveza na fakultetu nije uspio posve da se drži ni ovog kratkog plana priprema.

– Tri sedmice sam trenirao jako uz pomoć Paul Lowa koji mi je sastavio plan, ali dvije sam odmorio do polumaratona iako je bila u planu samo jedna sedmica odmora. Radi obaveza na fakultetu nisam stigao u zadnjoj sedmici ništa trenirati. U ove tri sedmice što sam trčao, imao sam 150 pretrčanih kilometara, govori Benjamin.

U Mostaru je u nedjelju bilo jako vruće, pogotovo nama koji smo došli iz dijelova BiH gdje do sada u 2017. nije još uvijek sunce pošteno prosijalo. I pored toga, Benjamin je na svom prvom polumaratonu gdje ga je dosta faktora moglo iznenaditi i otežati izvedbu, zadnjih osam kilometara trčao za rekreativce strašnim tempom ispod 4 minute po kilometru – gdje je većina učesnika počela padati, Benjamin je pojačao i time možda najavio da smo dobili jako ozbiljnog rekreativnog trkača koji se u budućnosti sa kontinuiranim kvalitetnim treningom na nekim utrkama može naći i na postolju.

– Što se tiče polumaratona u Mostaru, ljudi koji me poznaju uplašili su me upozoravajući da neću moći ispuniti zacrtani plan od 1:30. Početak je sezone, govorili su ljudi koji su iskusni u sportu i koje ja cijenim, pa me je iskreno malo bilo i strah krenuti brže i tako su me nagovorili da idem sa Andrejom (Andrej Vištica, pacer na 1:30 Mostarskog polumaratona op.a.), pratim njega na 1:30 i svakako će to biti dobar rezultat. Poslušao sam ih i do 13. kilometra sam išao sa njima i super se osjećao. Zatim sam osjetio da mogu više i dignem tempo ispod 4 minute po kilometru te sam držao tako do kraja trke, objašnjava Benjamin Murić svoj poduhvat na prvom polumaratonu.

Sa Višticom do 13. kilometra (Foto: Ante Budimir)

Kada istrčite 21 kilometar prvi put u životu s vremenom 1:24:38, a pri tome ste ozbiljno trenirali svega tri sedmice, pa makar imali iza sebe godine aktivnog bavljenja sportom to je opet, blago rečeno, iznenađujući rezultat i nisam mogao da ne upitam što dalje, o višim ciljevima, je, realno potencijal je tu i prostora za napredak itekako ima.

– Razmišljam trenirati radi sebe i da uživam, cilj mi je probati spustiti još vrijeme pa ćemo vidjeti kako će ići uz sve obaveze i treninge. Ali ozbiljno bavljenje trčanjem smatram profesionalizmom, a mislim da sam daleko od profesionalnog, skromno odgovara Murić.

Uz vidljiv razvoj rekreativnog trčanja u BiH primjećujemo i porast kvaliteta trkača. U rekreativnim okvirima dakako, sve je više i kod nas rekreativaca sa rezultatima na polumaratonu  ispod 1:30 što je respektabilan rezultat s obzirom na nivo treniranja i „hobijsku“ posvećenost.

– Rekreativno trčanje ide uzlaznom putanjom, što se može vidjeti od povećanja trka, Sarajevo je dobilo i rekreativnu ligu, svakim danom možemo vidjeti sve više ljudi koji trče bez obzira na godine i spol, a rastom bilo kojeg rekreativnog sporta nadajmo se poboljšanju profesionalnog sporta u našoj državi, rekao je za kraj Benjamin Murić.

Vaši komentari