Razgovarao: Nicolae Golea
Godine 2007. na relaciji Kupres – Šujica polumaraton su trčala 22 učesnika. Od početnog zanosa i projekta trojice ljudi, Bore i Ante Stipića te Samira Čička, sve je preraslo u tradiciju i događaj sa kojega učesnici pamte i ističu posebno odlično gostoprimstvo.
U to vrijeme rekreativnim trčanjem u BiH se bavilo jako malo ljudi pa je iz današnje perspektive poprilično teško zamisliti kako se uopšte došlo na ideju organizacije jedne polumaratonske utrke. Pogotovo ako uzmemo u obzir da nije riječ o nekom većem gradu.
– S obzirom na to da sam dio ljetnog odmora u to vrijeme, a i sada, provodio u Šujici, a bavio sam se dugoprugaškim trčanjem, promišljao sam kako da taj odmor u ovom prekrasnom kraju učinim još ljepšim i sadržajnijim. Tada sam bio i predsjednik Zagrebačkog atletskog saveza, direktor Zagrebačkog maratona, a po struci sam dipl. kineziolog pa je izbor bio poprilično lagan, a to je organizacija polumaratonske utrke. S nekoliko istomišljenika i rekreativnih trkača iz ovoga kraja, Antom Stipićem i Samirom Čičkom, u ljeto 2007. upriličili smo prvi Šujički polumaraton na relaciji Kupres – Šujica. Na tom prvom izdanju okupilo se iznenađujuće „masovno“ društvo od 22 trkača od čega dvije djevojke, objašnjava Boro Stipić kako je Šujica dobila polumaraton te 2007. godine.
– Još uvijek imamo troje trkača koji su istrčali svih deset polumaratona, a to su Danijela Kuna (Kupres), šesterostruka pobjednica Šujičkog polumaratona, Zoran Bagarić (Tomislavgrad), pobjednik prvog Šujičkog polumaratona i Ilija Stipić (Šujica), govori Boro i nastavlja o organizacijskim izazovima sa kojima su se susretali u prvim godinama:
– U prvih nekoliko izdanja u financijskom smislu to je bio osobni projekt, no kasnije kako je polumaraton postao sve popularniji i sve masovniji došla je i institucionalna potpora. Mi organizatori trudimo se napraviti dobru utrku u kojoj će trkači uživati dok trče, i gdje će ih u cilju dočekati pljesak i ovacije brojne publike, te da ćemo se ugodno družiti u Šujici nakon utrke. Jasno nam je da nikada nećemo imati masovnost Banjalučkog ili Sarajevskog polumaratona, ali naš polumaraton kako svi kažu ima „ono nešto“. Ne tražite da opišemo riječima to „nešto“, nego dođite u Šujicu, trčite po Kupreškom polju i na kraju uživajte u druženju i ručku u Šujici i zasigurno ćete osjetiti ono „nešto“.
Iako u Bosni i Hercegovini tokom godine boravi samo na ljetnom odmoru, Boro itekako prati razvoj i buđenje bh. trkačke scene.
– S osobitim zadovoljstvom pratim buđenje dugoprugaške scene u BiH. Zapravo bih rekao da se ne radi o buđenju nego o ekspanziji trčanja. Taj trend je zahvatio cijelu regiju i taj proces ide nezaustavljivo. Sve veći broj trkača, sve veći broj utrka, portala, tiskovina, radijskih i TV emisija koje obrađuju temu trčanja i zdravog života, potkrjepljuju da je trčanje u BiH ušlo na velika vrata. Trčanje zbližava ljude, ne poznaje granice niti političke predrasude, pozitivno utiče na zdravstveni status i naprosto nema niti jedne loše karakteristike, govori Stipić koji se dotakao i dvije najveće organizacije polumaratona trenutno u BiH:
– U organizacijskom smislu vidljivo je da su Sarajevski i Banjalučki polumaraton u promidžbenom, sportskom i svakom drugom pogledu uistinu postavili visoke kriterije. Osobito to mislim za Banjalučki polumaraton koji sam lani i trčao. Mišljenja sam da ova dva polumaratona trebaju čim prije organizirati i maratonsku utrku tj. puni maraton 42,2 km.
Kao nekadašnji predsjednik Zagrebačkog atletskog saveza i direktor Zagreb maratona svakako ima ogromno iskustvo i popratio je brojna trkačka udruženja, zajednice i njihov razvoj.
– Za još veću popularnost treba potpora lokalnih sredina, županija, gradova i mjesta, ali s obzirom na to da ovaj naš sport počiva na entuzijazmu i amaterskim zaljubljenicima, optimistično gledam na daljnji razvoj trčanja u BiH. Osnivanje novih atletskih dugoprugaških klubova, osnivanje trkačkih liga i škola trčanja put je koji vodi do još više poklonika i sudionika u jednom od najljepših i najzdravijih sportova, a to je trčanje. U tom smislu svakako bih izdvojio kao dobar primjer Tomislavgrad i tamošnji atletski klub Puls, govori Stipić.
Što ove godine možemo očekivati na 11. po redu Šujičkom polumaratonu:
– Pred nama je 11. izdanje najstarijeg polumaratona u BiH, Šujičkog polumaratona. To je još uvijek dovoljno vremena da odlučite, da se pripremite i istrčite 11. Šujički polumaraton. Za to ćete biti nagrađeni prigodnom majicom s logom utrke, finišerskom medaljom i prekrasnim druženjem u Šujici. Osim ovih materijalnih dokaza još važniji, još ljepši je vaš osobni osjećaj i zadovoljstvo učinjenim i vaša spoznaja da ste polumaratonac! Stoga u ime organizatora pozivam sve ljude dobre volje, sve trkačice i trkače u BiH da sudjeluju na našem polumaratonu, da osjete čari trčanja na 1200m n/v, da osjete Šujicu i „ono nešto“. Svi ste dobrodošli i vidimo se 05. 08. 2017. u Kupresu i Šujici, poručuje za kraj Boro Stipić.
Na 11. Šujički polumaraton možete se prijaviti OVDJE.
Vaši komentari
