Piše: Ersan Bijedić
I lično sam prvi put saznao za takav format prije par godina kad sam čitao o Grku Yiannisu Kourosu i gledao dokumetarac o najvećem ultramaratoncu svih vremena (koji na šestodnevnoj trci drži svjetski rekord sa istrčanih 1028km na cesti i 1038km na atletskoj stazi), a onda je posebno zanimljivo bilo prije par dana pratiti kako će jedan naš trkač proći ovakvo iskušenje.
Mirsad Abdaković se odlučio oprobati na “EMU 6 day race” u Balatonfüredu (Mađarska), gradu na sjeveru jezera Balaton, i završio je kao 13. sa istrčanih 718km i 475m. Bila je to njegova prva trka na 6 dana.
Godišnja kilometraža prosječnog rekreativca
Nije čudo da se radi o rekordu BiH, ali koliko je ovo vrijedan rezultat ukazuje činjenica da je to ujedno i rekord Holandije (Abdaković ima dvojno državljanstvo, a dosadašnji najbolji holandski rezultat je bio 652km) gdje su sportovi izdržljivosti ipak nemjerljivo više razvijeni.
– Dugo vremena mi je bila želja da idem na šestodnevno takmičenje. Prošle godine sam trebao ići u Brazil (imao sam poziv od organizatora i plaćene sve troškove), međutim takmičenje je otkazano zbog Zika virusa. Prijavio sam se na trku u Mađarskoj i krenuo u još jače pripreme. Zacrtao sam sebi neki realan cilj i plan od 720km (svaki dan po 120km), priča Mirsad Abdaković za trcanje.net.
Trka u Mađarskoj je bila cestovni krug od oko 920m na kojem su trkači kružili šest dana. Abdaković je svaki dan spavao i radio oporavak između 5 i 7 sati, a ostatak vremena koristio za skupljanje kilometraže kakvu prosječan rekreativac napravi za otprilike godinu dana.
– Start takmičenja je bio u podne. Prvog dana smo imali jakih kiša i ponešto sunca, ali ipak uspijevam odraditi 120km. Do 6. dana je išlo sve po planu i bez većih problema, a onda oko 650.km počinju bolovi u koljenu tako da sam morao praviti duzu pauzu. Ipak uspijevam pretrčati 118.5km i takmičenje završavam sa 718.475km, kaže Abdaković.
Prošle godine je pobjednik u Atini, Jovica Spajić, na šestodnevnoj trci istrčao 701km i time postavio rekord Srbije.
– Ove sedmice će biti lista aktuelizirana svjetska rang lista najboljih ultraša i moj rezultat će biti 14. u 2017. godini.
Znam da bi moj otac bio ponosan
U februaru je izgubio oca i nije mogao odraditi kvalitetnije pripreme.
– Ipak sam bio zadovoljan koliko sam bio spreman. Završio sam nakon 144 sata i krenule su suze radosnice. Uspio sam! Za trenutak sam pomislio da nazovem oca i da mu javim da sam uspješno završio i ovo ekstremno takmičenje. Znam da bi bio ponosan!
Na putu ostvarenja ovog rezultata najviše mu je pomogla supruga.
– Najveća zahvalnost ide mojoj dragoj supruzi Ermini koja je cijelo vrijeme uz mene. Jedina i najbolja podrška. Zna kad i šta mi treba. Priprema najbolja veganska jela, masira me i zna da bodri, ističe Abdaković i pojašnjava:
– Dugo vremena sam vegetarijanac i polako, ali sigurno prelazim na veganski način života. Ovo takmičenje sam koristio samo vegansku prehranu. Koristim isključivo prozvode firme NANDIKA (biljni, čisti, kvalitetni veganski proteini, elektroliti, energetski napici, prehrambeni dodaci, magnetne terapije).
Njegovi daljnji najvažniji planovi su opet vezani za ultra trke.
– Želim odraditi dobar rezultat na 24-satnoj trci (Barcelona u decembru, Irdning ili Belfast u julu). Ako BiH postane članica međunarodnog ultra saveza onda možda u junu Svjetsko prvenstvo u trailu (Italija) te 24-satno Svjetsko prvenstvo u Belfastu. Osim toga planiram trčati Jahorina Ultra Trail u julu i odraditi Ironman u septembru (Podersdorf), zaključio je Mirsad Abdaković.
Najveća pobjeda: povratak sportu
Kao najveći svoj uspjeh ističe činjenicu da se “ponovo počeo baviti sportom i zdravim načinom života”. Od sportskih rezultata na koje je posebno ponosan ističe:
2. mjesto u Londonu (noćni 12-satni trail);
3. mjesto na 48-satnoj trci sa 315km (rekord BiH i Holandije; 27. mjesto na svjetskog rang listi rezultata za 2015.).
3. mjesto na 12-satnoj trci u Beogradu sa 128.5km (rekord BiH; 51. na svjetskoj rang listi za 2015.)
9. mjesto u Njemačkoj na maratonu sa 3:07 (maraton u rudniku 500m ispod zemlje sa 750m uspona).
Prvi maraton na 36. rođendan
Mirsad Abdaković je rođen u Cazinu, a odrastao u Sloveniji gdje je u ranoj mladosti trenirao atletiku i nogomet.
– Do 15. godine sam pobjeđivao sva školska, opštinska i regionalna prvenstva. Sa 15 godina sam postao državni prvak u krosu. Onda sam se prestao baviti sportom i uslijedila je 21 godina nezdravog života. Krajem 2009. sam se prijavio na Bečki maraton, promijenio način života pa 1. 1. 2010. počinju pripreme i prvi treninzi. Na moj 36. rođendan (18. 4. 2010.) sam pretrčao prvi maraton (3:46). Iste godine sam trčao i maratone u Minhenu, Ljubljani, polumaratone u Klagenfurtu i Sarajevu. A u decembru prvi ultramaraton Savudrija – Novigrad (54.8km), ispričao je danas član BURT-a (Bosnian ultra running team).
Sljedeću godinu je počeo ultramaratonom Zagreb – Čazma (61.3km ), potom slijede nova brojna takmičenja, maratoni i polumaratoni (Berlin, Pariz, Istanbul, Valencia, Palmanova, dupli maraton Glasgow – Edinburgh, 100km Salzburg, Beograd, ultratrailovi, triatloni, polu Ironman i Ironman te trke na 6, 12, 24, 48 sati trčanja i 6 dana. Abdaković je i prvi bh. trkač sa uspješno završenim Spartathlonom (35 sati i 48 minuta).
Mentalna sprema ultramaratonca
Neki od najboljih svjetskih ultramaratonaca pričaju da su to trke u kojima je važnija mentalna od fizičke snage.
– Mentalna sprema i snaga su najvažniji. Na samim trkama puno toga je u glavi. Kod mene je poprilično sve pod kontrolom i znam kad moram odustati. Inače na ultrama sve trkače sve boli i bitno je kako ko može s tom boli. Ja znam i mogu dobro podnijeti bol. Žuljevi ionako moraju doći (slijedi probijanje, dezinfekcija i trčanje dalje), kaže Abdaković iznoseći vlastite motive:
– Meni je motivacija na trkama pomjerati svoje granice, obarati rekorde, dobar rezultat… Želim da se borim i znam da mogu! Imao sam nezdrav život i sad mi je sport velika motivacija i borba.