Pripremila: Ljilja Lukić
I dok mnogi (najčešće i sami rekreativci sa rezultatima daleko od olimpijske norme) uzimaju za zlo „hodanje na trkama“ i „ne priznaju za maratonce one koji prehodaju dio maratona“, Galloway smatra da je to odličan način da budete fizički aktivni i istrčite svoje ciljane dužine.
Njegovo dugogodišnje iskustvo u radu sa trkačima je pokazalo da kombinacija trčanja/hodanja daje rezultate u prosjeku za 7 minuta bolje od „non-stop trkača“ na polumaratonu i za 13 minuta na maratonu. Smatra da je svako sposoban da trči i završi maraton.
A sve je počelo 1974. godine:
– Tražili su od mene da vodim školu trčanja za početnike. Bilo je to nekoliko mjeseci nakon otvaranja specijalizovane prodavnice trkačke opreme Phidippides. Tokom ovih treninga sam uvidio način kako da pomognem netrkačima da uživaju u koristima od trčanja. A pošto je i posao u prodavnici išao loše, htio sam da povećam broj potencijalnih mušterija, pričao je Galloway.
– Tokom časova sam saznao da niko od polaznika nije trčao u posljednjih pet godina, a oko trećina njih nije nikada u životu radila nikakve vježbe. Već tokom prvog kruga na stazi shvatio sam da su pauze sa hodanjem bitne ako želim da svaki polaznik završi 5 ili 10 kilometara bez povreda i iscrpljenosti. Trčao sam sa svakom grupom, fokusirao se na disanje – čim bih čuo da više stenju, teško dišu, spuštao bih tempo i pravio pauze sa hodanjem.
Galloway trening program
Vodeći se iskustvom sa tih treninga, Galloway je napravio Run Walk Run plan, tako da je svako mogao da završi željenu distancu, a napredak se primjećivao iz nedjelje u nedjelju. Najbolje od svega je bilo to što su se polaznici škole radovali svakom treningu jer im se povećavalo samopouzdanje.
– Na kraju desete sedmice na redu je bio „ispit“ – 5 ili 10 kilometara. Svi su završili. Najveća nagrada mi je bilo što niko od njih nije bio povrijeđen, dodaje Jeff.
Radeći sa početnicima tokom sljedeće dvije godine, eksperimentisao je sa različitim varijantama i dužinama hodanja i trčanja. 1976. je zvanično predstavio Galloway trening program. Nastavio je da istražuje kako pauze hodanja mogu da smanje mogućnost povreda:
– Mnogi iskusni maratonci odbijaju da uopšte pokušaju da koriste pauze hodanja. Kada početnici napreduju do dužih distanci i do maratona, nastavljaju da koriste metodu hodanja/trčanja i vremenom postaju brži od iskusnih maratonaca, a i manje se javljaju povrede kod takvih trkača.
Principi Run Walk Run metode:
*Konstatno korištenje mišića dovodi do bržeg umora
*Što je duži segment trčanja, umor je veći
*Run Walk Run je oblik intervalnog treninga
*Oporavak je brži
*Manje je udara na slabe tačke
*Redukuje pregrijavanje tijela
Prednosti metoda:
*Daje vam mogućnost kontrole svakog treninga
*Dozvoljava da normalno radite ostale životne obaveze – čak i nakon treninga dužine
*Motiviše početnike da počnu da trče
*Dobar metod za one koji su prestali da trče i vraćaju se treninzima
*Pomaže poboljšanju vremena na svim trkama
*Dozvoljava vam da kontrolišete umor
*Donosi sve blagodeti trčanja, a bez iscrpljenosti i boli
*Smanjuje mogućnost pojave grčeva, bolova i povreda
*Stariji i teži trkači se brže oporavljaju
Jeff Galloway
Jeff Galloway je rođen 12. jula 1945. godine u Sjevernoj Karolini. Bio je član olimpijskog tima SAD-a 1972. godine, a takmičio se na 10.000 metara. Osnovao je Galloway Productions, razvio je trening programe i posjeduje dvije specijalizovane prodavnice opreme. Napisao je nekoliko knjiga, a redovni je kolumnista magazina Runner’s World.
Još u srednjoj školi Galloway je postavio šampionsko vrijeme – trčao je milju za 4:28, a dvije za 9:48.
Trčao je za Wesleyan univerzitet, i takmičio se za njih na krosevima i trkama na atletskoj stazi, a 1970. godine postao je prvi pobjednik Peachtree Road Race u Atlanti. Dugi niz godina Galloway je bio i organizator ove trke, jedne od najeminentnijih na 10 kilometara u SAD-u. Doprinijeo je da dostigne nivo vrhunske, dovodeći najpoznatija imena, kao što su Frank Shorter, Bill Rodgers, Don Kardongi, Lasse Viren. Trka je postala međunarodno poznata, a broj učesnika je porastao sa 1.200 na 12.000 koliko ih je bilo 1980. godine.
Nakon tri godine provedene u američkoj mornarici, Galloway je diplomirao na Florida State univerzitetu, gdje je upoznao i buduću suprugu Barbaru, koja se takođe takmičila za FSU u trkama na atletskoj stazi. Dok je bio na Univerzitetu postao je član Florida Track Club tima koje su vodili Jack Bacheler i Frank Shorter. Sa njima je bio i u olimpijskom timu SAD-a 1972. godine – Galloway na 10 km, Bacheler maraton, a Shorter u obje discipline. Ova trojka je provela dva mjeseca u planinama u Koloradu, pripremajući se za olimpijadu. Prema zabilješkama trkača i novinara Joea Hendersona, Galloway je trebao da bude olimpijski maratonac, ali je odustao od tog cilja da bi pomogao prijatelju Bacheleru da ode na Olimpijadu.
1973. godine Galloway je postavio američki rekord na 10 milja na cestovnoj trci – 47:49. Sredinom 70-ih godina predstavio je svoj plan treninga koji uključuje više odmora i manje sedmičnih kilometara, i sa trčanjem dužine svake druge sedmice – model koji je i dalje najbolji za rekreativce i one koji se spremaju za prvi maraton.
Sa 35 godina je na Houston – Tenneco maratonu istrčao i svoje najbolje vrijeme na 42,2 km – 2:16:35.
1978. Galloway je bio suosnivač Avon International Women’s Marathona, udruženja koje pomaže organizovanju ženskih maratonskih trka, a 1973. je osnovao Phidippides, koji je postao međunarodna franšiza sa 35 prodavnica trkačke opreme. Lanac se prekinuo, i od 2006. postoje samo dvije ove prodavnice u Atlanti.
1978. pokrenuo je poslovne fitnes kampove za odmor. Do 2006. održan je veliki broj ovih kampova, a treneri i predavači su bili Bob Anderson, Covert Bailey, Joe Henderson, Harry Hlavac, DPM, MEd, Joan Ullyot, MD i Arthur Lydiard. U kampovima su održavani seminari i treninzi za pripremu maratona po programu koji koriste mnogi trkači i treneri širom svijeta.
Vaši komentari
