Razgovarala: Ljilja Lukić
– Prošle godine sam imao ciljano takmičenje na 100 km (pobijedio u Beogradu na Ultramaratonu na Adi Ciganliji sa 8 sati i 24 minute, op. a.), pa Ironman i onda maraton na jesen, a sve to iziskuje i određeni pritisak, u smislu priprema i vremena potrebnog za njih. Naravno, ne govorim o nekom profesionalnom nivou, ali volim kad se posvetim nekom takmičenju da isplaniram sebi svaki naredni dan i da u svoje dnevne obaveze uvrstim i treninge. U ovu godinu sam ušao bez nekih posebnih ciljeva, rasterećeno, ali uz želju da uvijek budem spreman za neko takmičenje koje se pojavi i bude mi primamljivo.
Mladen nikada do sada nije trčao polumaratone, a ovu godinu je počeo sa nekoliko uspješnih trka baš u ovoj disciplini.
– Nisam nikad ni trčao polumaratone niti sam se pripremao za njih, radio posebne treninge za tu disciplinu, nego sam više išao na neke dužine i raznovrsnost što se tiče i drugih sportova – plivanje, bicikl, i vježbe snage. Krenuo sam odmah 1. januara, u Bijeljini je bio 2. rođendanski BTR polumaraton, bilo mi je zanimljivo zbog datuma, jer svi iz novogodišnje noći izađu mamurni, a imam tu i dosta prijatelja. Kasnije sam se odlučio da sa nekim trkama spojim i turizam, tako da sam organizovano sa trkačima iz Srbije išao na na polumaraton u Splitu krajem februara, gdje sam trčao 1:18, što je solidan rezultat za nekog ko se nije pripremao za polumaraton. Poslije toga sam u Mostaru trčao polumaraton za 1:19, bio sam peti. Na svim trkama na kojima sam bio ove godine bili su specifični vremenski uslovi. Nije da se žalim, kako je drugima tako je i meni, ali obzirom da su bile visoke temperature, možda negdje ima prostora i za koji minut ispod tog vremena.
Na Beogradskom maratonu u aprilu istrčao je trenutno najbolje vrijeme u maratonu u BiH za ovu godinu i zauzeo osmo mjesto u generalnom plasmanu.
– Četiri, pet nedjelja sam se aktivno pripremao, ciljano za taj dan, a istrčano vrijeme mi je nekako, da ne kažem usputno došlo, ali je rezultat vrijedan pažnje. To mi je i najbolje vrijeme u maratonu. Odmah sedam dana nakon toga bio je Dubrovnik, tu sam išao da trčim i da uživam. Prvi put sam bio u Dubrovniku i vidio sam šta znači kada grad tih nekoliko dana živi za trčanje. To se može osjetiti jer vidite koliko ljudi izlaze u susret trkačima na svakom koraku. Uz prijavu trke dobijate akreditaciju uz koju imate i do 70% popusta u mnogim restoranima, poslastičarnicama… imate besplatan gradski prevoz, a znamo koliko je Dubrovnik skup. To je trka koju bih definitivno preporučio pravim ljubiteljima trčanja.
Na Noćnom maratonu u Novom Sadu, Mladen je prošle godine osvojio prvo, a ove – drugo mjesto.
– Ove godine sam učestvovao po treći put. Noćni maraton je sam po sebi specifičan, lijep događaj, i mislim da ću tu učestvovati dokle god budem trčao. Išlo mi je solidno taj dan, istrčao sam za 2:57, zauzeo drugo mjesto. Prvo mjesto je bio Marco Bonfiglio, trenutno najbolji ultratrkač u Evropi, pobjednik ultramartona Atina-Sparta-Atina, a drži i rekord na 10 maratona u 10 uzastopnih dana, sa najbržim vremenom kad se sve sabere. Stvarno mi je bilo čast sa njim podijeliti postolje.
Iako kaže da se za većinu trka u ovoj godini nije posebno spremao, njegov uspjeh je rezultat kontinuiteta. Osim treninga koje možemo da vidimo na Stravi, tu je još sat i po svakodnevnih treninga snage koji se ne vide.
– Dajem previše sebe, jer je to sad već postalo potreba, nešto na šta je tijelo naviklo. Krenuo sam 2007. godine i to ne od nule već iz minusa, sa viškom kilograma i lošim navikama, nezdravim životom, okrenuo sam list i presjekao sve. To je ključno kod dobrih rezultata – kontinutitet i vježbe snage koje mi znače za duže distance i izdržljivost. Nemam problema ni sa povredama. Kažu da je talenat bitan, ali ja mislim da je bitniji rad i želja, a glava presuđuje u dosta slučajeva
Ono što je sigurno do kraja godine, jeste da će učestvovati na half ironman takmičenju u septembru u Beogradu, a planira i jedan maraton na jesen, biće to Ljubljana ili Bukurešt.
– To je od onog što idem na rezultat, a u međuvremenu su tu trke na koje idem da ispoštujem i ljude i neke nove trke u BiH i okruženju – Tuzla, Bijeljina, Pale… Tu hoću da idem sa uživanjem i bez opterećenja. Lijepo je to što je i kod nas sve više trka, zašto se ne bi bolje upoznali sa našim gradovima, razmjenjivali iskustva i što se tiče organizacije. Tako se motivišu i ljudi iz tih gradova da počnu da se bave sportom. Drago mi je što se omasovljuje trčanje i podiže svijest o potrebi bavljenja fizičkom aktivnosti.
Mladen ove godine po treći put organizuje uličnu trku u Ugljeviku.
– Ove godine smo uveli osim na 10 km i trku na 5 km, sa ciljem da se uključe i početnici rekreativci. Želja mi je ove godine da više ljudi učestvuje – da prošeta, protrčkara, u bilo kom smislu da bude dio te priče. Popularizujemo atletiku, sport generalno, zdrav način života, ali i opštinu Ugljevik. Želimo da privučemo što više ljudi sa strane, da ponesu što ljepše utiske sa naše trke, hoćemo da učinimo događaj što boljim i kvalitetnijim, da budemo dobri domaćini kako bi ljudi stekli što pozitivniju sliku o našoj trci i našem Ugljeviku.
Vaši komentari
