LONDON MARATHON: Najveća humanitarna trka na svijetu

Seriju od šest najvećih odnosno najprestižnijih svjetskih maratona udruženih pod World Marathon Majors zatvaramo sa onim u britanskoj prijestolnici koji se održava svake godine u proljeće od 1981. godine.

4144
Foto: Independent.co.uk

Pripremio: Nicolae Golea

Maraton u Londonu, od velike šestorke stariji jedino od onoga u Tokyu, osnovali su dvojica atletičara, olimpijaca i pionira orijentiringa u Britaniji: Chris Brasher i John Disley.

Osnivači Bostonskog maratona bili su inspirirani onim na prvim modernim Olimpijskim igrama održanim 1896. godine u Ateni, a spomenuta dvojica osnivača Londonskog maratona trčali su New York marathon 1979. godine i bili oduševljeni velikim događajem te se zapitali može li London napraviti takvu sportsku priču. Godinu poslije otputovali su u Ameriku i obišli nekoliko najvećih maratona poput Bostona, New Yorka i Chicaga da bi istražili kako se organiziraju te velike trke. Nakon što su proučili organizaciju i načine financiranja potpisali su sponzorski ugovor sa Gilletteom za 50 000 funti, odmah uspostavili i Charity program i tako postavili temelje za veliku trku.

Brasher i Disley

Chris Brasher

Chris Brasher (21. 8. 1928. – 28. 2. 2003.) je rođen u Georgetownu u Britanskoj Gvajani i u sport je ušao tako što je prvo trenirao ragbi, kasnije je postao atletičar. U svijetu atletike ga se najbolje pamti po dvije stvari. Jedna je da je uvelike zaslužan za uspjeh Rogera Bannistera koji je prvi istrčao milju ispod 4 minute (3:59.4) 1954. godine, i to tako što mu je bio pacer prva dva kruga. A druga, još poznatija, da je na Olimpijskim igrama 1956. godine u Melbourneu na trci 3000m stipl, što mu je bila glavna disciplina, osvojio prvo mjesto sa vremenom 8:41.2, ali je nakon trke bio diskvalificiran radi navodnog ometanja drugog trkača, tačnije Norvežanina Ernsta Larsena. Dan poslije provedena je detaljna istraga i Brasher je dobio zlatnu medalju. Osim sportske karijere bio je jako dobar sportski novinar i višegodišnji urednik sportske rubrike The Observera. Prvi je napisao članak o orijentiringu i tako ga predstavio Britaniji po prvi put.

John Ivor Disley

John Ivor Disley (20. 11. 1928. – 8. 2. 2016.) je velški atletičar i također osvajač Olimpijske medalje, brončane za Veliku Britaniju u Helsinkiju 1952. godine. I njegova disciplina je bila 3000m stipl. Bio je višestruki rekorder Britanije na 3000m stipl i na dvije milje, a 6 puta je obarao i postavljao velške rekorde na različitim distancama. Uz velikog prijatelja Brashera napravio je jako puno u promociji orijentiringa kao sporta na otoku ali i u svijetu.

Polytechnic Marathon

No, prije nastavka priče o Londonskom maratonu valja kazati kako to nije bio prvi maraton ovog grada. Londonske ulice i okolica bile su poprište trke sa dugogodišnjom tradicijom koja se zvala Polytechnic Marathon ili samo Poly u organizaciji sveučilišta Westminster odnosno njihovog sportskog ogranka gdje je uz brojne ekipe egzistirao i atletski klub. Održavao se u kontinuitetu od 1909. godine do 1996. To je bio ujedno i prvi maraton na kojemu je istrčana distanca (42.195m) tada usvojena od Olimpijskog komiteta, a koja se trči i dan danas širom svijeta. Prvi je to maraton na kojemu je probijena granica 2 sata i 20 minuta. Kada je zadnji put održan, 1996. godine važio je za najstariji maraton u Europi. U analima Poly maratona zabilježeno je čak 8 svjetskih rekorda koji su oboreni na tom događaju od čega je samo domaći takmičar Jim Peters tri godine popravljao rekord i to 1952., 53. i 54. Posebno se pamti 1953. jer je tada probio 2:20 (2:18:40) iako je navodno staza bila duža 150 jardi. Najveći podražaj za nastanak ovog maratona bile su Olimpijske igre u Londonu 1908. godine i maratonska trka na njima koja je izazvala veliki javni interes. U 70. i 80. je gubio na popularnosti sve više, čemu su kumovale pojave brojnih drugih maratona kao i promjena glavnih sponzora. Početkom 90. je kriza kulminirala da bi se posve ugasio 1996. kada je zadnji put održan.

Start Polytechnic Marathona 1967. godine ispred tvrđave Windsor (Foto: Wikipedia)

Dva pobjednika

Dok je starijem bratu „smrkavalo“, onaj mlađi je postajao sve veći i popularniji. Već prve godine imao je senzaciju u finišu i nešto što se i dan danas spominje. Od prijavljenih 7741 trkača (spominje se da je zainteresiranost za prvo izdanje bila ogromna i da je brojka prijavljenih išla čak i do 20 000 ), od kojih je 6255 završilo trku, najbrži su bili Dick Beardsley iz SAD-a i Norvežanin Inge Simonsen tako što su zajedno utrčali u cilj i držeći se za ruke ostvarili vrijeme 2:11:48. Do tog maratona nikad se nisu vidjeli ni upoznali. Tijekom trke obojica su više puta pokušavali napasti i „otresti“ drugoga kako bi se odvojili, ali nijednom nije uspijevalo. Presudni moment nakon uzaludnih pokušaja dogodio se kada je Beardsley okrenuvši se prema Simonsenu i gledajući ga pravo u lice ispalio prijedlog da zajedno uđu u cilj na što se ovaj složio i od tada su postali prijatelji. Organizatori Londonskog maratona 35 godina nakon te trke pozvali su obojicu kako bi ponovno, simbolično, oživjeli taj moment.

Beardsley i Simonsen

Prva pobjednica bila je Britanka Joyce Smith sa vremenom 2:29:57. Od tada je u Londonu, koji je inače jedan od onih maratona koji su najmanje mijenjali trasu tijekom godina, čak 4 puta obaran i postavljan svjetski rekord u obje konkurencije. Prvo je Grete Waitz iz Norveške 1983. godine istrčala 2:25:29 što je bio novi svjetski rekord za žene. Zatim je njena zemljakinja Ingrid Kristiansen 1985. postavila novi koji je glasio 2:21:06. Nakon toga se čekalo dugo godina da bi domaća predstavnica Paula Radcliffe 2003. godine istrčala i dan danas važeći rekord – 2:15:25. U muškoj konkurenciji jednom je na ulicama Londona postavljan svjetski rekord. Amerikanac marokanskog porijekla, Khalid Khannouchi, 2002. je trčao 2:05:38. Ako bismo gledali šire onda je potrebno spomenuti i još dva oborena svjetska rekorda u Londonu i to u isključivo ženskoj trci, ne miješanoj, nego onoj gdje samo trče žene. Opet je tu legendarna Paula Radcliffe sa rezultatom 2:17:42 iz 2005. godine i tek je na prošlogodišnjem izdanju taj rezultat popravila Mary Keitany iz Kenije na 2:17:01. Ovim rezultatima valja dodati i drugo najbolje muško vrijeme u svijetu od strane Kenijca Eliuda Kipchogea iz 2016. godine koje glasi: 2:03:05.

450 000 000 funti

Preko 40 000 učesnika na prošlogodišnjem izdanju je rekordan broj do sada. No, osim što godinama bilježi veliki progres u broju prijava i popularnosti, ono čime se najviše ponose jeste humanitarni aspekt trke. Za to je ponajviše važno ono sa početka priče kada su postavljani temelji za ovu trku jer su Brasher i Disley odmah uspostavili Charity program, a obojica su i sami već bili na funkcijama humanitarnih organizacija. Tako danas Londonski maraton važi za maraton sa rekordnim brojem prikupljenog novca u humanitarne svrhe i to 450 milijuna funti otkako se održava, a samo 2009. godine 47,2 milijuna funti. Drži, također i Guinnessov svjetski rekord kao manifestacija najvećih razmjera za prikupljanje novca u humanitarne svrhe. Čak je 78% učesnika 2007. godine na neki način učestvovalo u humanitarnim akcijama i prikupljalo novac. Rekord drži osnivač tvrtke Oasis Trust, Steve Chalke, koji je prikupio iste godine 2,32 milijuna funti.

Foto: bbc.co.uk

Danas na čelu organizacije trke je Chrisov sin – Hugh Brasher i Nick Bitel kao izvršni direktor. U organizaciji i osiguranju trke posebno se ističe čak 150 liječnika uz 1500 volontera St. John Ambulancea. Raspoređeni su na 50 stanica prve pomoći duž maratonske trase i tri privremene bolnice u finišu trke. Od prvog izdanja pa sve do danas TV prijenos je rezerviran za BBC. Višesatni program donosi veliku pokrivenost događaja, a gost su često poznata lica iz svijeta sporta. Od početka su veliki sponzori vezani za ovaj maraton poput Gillettea, Marsa, ADT-a, Nutri Sweeta itd. A o kolikim razmjerima se radi u organizaciji ovog događaja govori i to da je trenutni dugogodišnji sponzor, Virgin Money, za svoj prvi petogodišnji ugovor koji je potpisan 2008. godine uplatio 17 milijuna funti za organizaciju, a tko zna koliko još za produženje ugovora 2013. godine i promjene imena maratona u ime glavnog sponzora.

U sklopu maratona postoji grupa pod nazivom Ever Presents – trkači koji su istrčali do sada sva izdanja Londonskog maratona. Još ih je 11 aktivnih, a čak 6 je imalo vrijeme ispod 3 sata 1981. godine.

Neki od zanimljivih finišera su: bokser Michael Watson koji je u bokserskom meču sa Chrisom Eubankom dobio teške ozljede glave po život opasne te je nakon toga bio 40 dana u komi i 6 godina u invalidskim kolicima da bi 2003. godine uspio završiti Londonski maraton; Fauja Singh je najstariji trkač koji je ikad završio maraton u Londonu (2004.) u dobi od 93 godine, danas ima 107 godina.

Vaši komentari

Banner