ALISA BEČIĆ: Želim otići u stilu, sa nacionalnim rekordima na 200 i 400m

Dvadesetdevetogodišnja bh. atletičarka prije gotovo tri godine došla je u Bosnu i Hercegovinu iz Slovenije u kojoj je živjela od rođenja kako bi u Sarajevu, u AK Sarajevo, pokušala karijeru podići na jedan viši nivo i ostvariti norme za velika takmičenja.

0
1321

Razgovarao: Nicolae Golea

Na prvu ovo zvuči, u najmanju ruku, čudno ako uzmemo u obzir da je stanje u našoj zemlji gledano sveukupno na sport na jednoj nezavidnoj razini i dobar broj naših sportaša gledajući unaprijediti svoje rezultate, odlazi vani u potrazi za boljim uvjetima.

Alisa Bečić, rođena 9.3.1989. u Ljubljani, učinila je obratno i uspjela neke svoje lične rekorde ne samo da obori, nego i da premaši. U Sloveniji je imala sigurno mnogo bolje uvjete, ali izostala je podrška što je dodatno prevagnulo na stranu ideje odlaska u Sarajevo i na jedan način kretanja ispočetka. Tako se ova profesionalna atletičarka automatski odlučila nastupati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i postala je vrijedno pojačanje našeg najboljeg atletskog tima. Pored karijere atletičarke, Alisa je ekonomski tehničar i atletski trener za manje uzraste.

Do dolaska u Sarajevo živjela je u, kako kaže, malom i prelijepom gradiću Škofja Loka, a sportom se počela baviti sa 7 godina.

– Od svoje 7. godine sam igrala tenis sve do 14. Atletikom sam se počela baviti još kad sam igrala tenis, ali kroz školska takmičenja. Mnogobrojne pobjede na školskim takmičenjima presudile su da izaberem atletiku ispred tenisa. Otkrila me je moja nastavnica za sport, jer moja ljubav prema trčanju i talenat nisu mogli ostati skriveni. Godinama sam se isprofilirala i moja glavna disciplina je 400m, a 100m uvijek trčim kao nadražaj za 400m. Disciplinu 200m volim trčati, ali mi je nekako prekratka (smijeh). Voljela bih probati se još na dionici 800m i nekako mislim da bi to dobro išlo jer ipak kad sam bila mlađa počela sam sa 1000m i krosovima, objašnjava na početku razgovora Alisa Bečić.

Iako rođena u Sloveniji, njeni korijeni potiču iz Kotorskog kod Doboja. Već više od dvije godine trenira na Koševu, a imala je i dobar početak u klubu koji je početkom ove godine kulminirao još jednim dvoranskim rekordom naše zemlje na 200m 25.59, a onaj na 400m je postavila prošle godine i glasi 56.42.

– Trenutno treniram u AK Sarajevo sa trenerom Mehmedom Lokmićem, terapeutom Salkom Hadžimusićem i mojim sparing partnerima Armanom Curom i Farisom Ibrahimpašićem. Iskreno, kako kaže moj trener, ja sam nafakali djevojka jer kad sam došla u klub, dobili smo novu atletsku stazu tako da je to najbitnije za kvalitetan trening, i samo trening, trening, trening kao i dobar oporavak (spavanje). Što se tiče naše atletike, u BiH stanje je jako loše, nemamo nikakve podrške i općenito nas sportaše jako malo cijene i daju nam premalo pažnje, kaže Bečić.

Iza nje je uspješan period i u ovih nešto više od dvije godine evidentan je rezultatski napredak koji je nažalost na vrhuncu prekinut zbog bolesti, upale uha i paralize lica, što je donijelo pad na psihološkom nivou i unutarnju borbu, a na kraju je sve to rezultiralo odlukom karijere:

– Moram reći da u ove dvije i pol godine sam jako napredovala u svojoj disciplini, spustila sam se na 54 sekunde što je dobro i to je 3 sekunde bolje od mog ličnog rekorda iz Slovenije. Cilj mi je bio ove godine da se približim normi za Evropsko prvenstvo u Berlinu i svi pokazatelji su bili da će to da se i desi, ali bolest nikad ne pita kad će doći. Ipak mogu reći da sam jedan svoj veliki cilj ostvarila, spustiti vrijeme na 400m ispod 55 sekundi. Zbog bolesti sam ovu sezonu jako rano završila. Donijela sam veliku odluku da ću još jednu godinu da istrčim i onda da se posvetim svom privatnom životu.

Ne možemo, a da ne iskažemo žal za ranijim završetkom karijere jedne talentirane atletičarke, pogotovo kada i nemamo baš talenata za razbacivanje. Na sreću Alisa će ostati u svijetu atletike kao atletski djelatnik i raditi će sa mlađim uzrastima.

Dalje nas je zanimala usporedba stanja u atletici između ove dvije zemlje u kojima je Alisa izgradila karijeru kao i osvrt na rekreativno trčanje.

– Prije par godina atletika u Sloveniji je bila u dosta lošem stanju, ali u ovih zadnjih 3-4 godine u velikom je usponu. Slovenci su oduvijek imali mnogo kvalitetnih i dobrih atletičara, ali moram reći da je u zadnje vrijeme atletika gore postala jako cijenjena i popularna. Konkurencija je jaka. Ne može se porediti sa našom jer nažalost kod nas se premalo ulaže u sport. Zapazila sam da se i u BiH počelo sve više ljudi baviti rekreativnim trčanjem što je jako lijepo. Ali razvija se polako i mislim da bi tu trebali posvetiti mnogo pažnje i napraviti malo više utrka i malo više pažnje posvetiti na zajedničke treninge, škole itd. U Sloveniji je rekreativno trčanje jako popularno već godinama. U mom bivšem gradu u Sloveniji, Škofja Loka, su osnovali trku “Tek štirih motov” (trčanje uz grad preko 4 mosta) na 5 km i 10 km i moram reći da svake godine sve više i više ljudi učestvuje na toj trci. Ove godine je bilo 4. izdanje i najbolje do sada. Ali i grad puno pomaže i ulaže u sport pa je tu ključ napretka, pojašnjava Bečić.

Pred njom su sada pripreme za posljednju sezonu karijere u kojoj želi ostvariti rezultate koji će ostati upamćeni.

– Ovom prilikom bi se prije svega zahvalila svojim roditeljima koji su najveća podrška svih ovih godina, zatim klubu AK Sarajevo i treneru Mehmedu Lokmiću, terapeutima Salki Hadžimusiću (Fizio – Fit) i Vedranu Kolovratu kao i sponzoru Mala Kuhinja odnosno Rasimu Purivatri na odličnim obrocima poslije napornih treninga za dobar oporavak, bez njih ništa ne bi bilo moguće. Za kraj mogu istaći samo da su mi ciljevi za narednu godinu državni rekordi na 200m i 400m kao i da ću se okušati na 400m s preponama, kako na stazi tako i u dvorani, završava Alisa Bečić.

Vaši komentari