Razgovarao: Nicolae Golea
Ove godine čekaju ih novi izazovi, 2 Svjetska prvenstva, na kojima će braniti boje Bosne i Hercegovine.
Tom prilikom razgovarali smo sa Branislavom Pavićem, članom naše dugoprugaške reprezentacije koji se bavi trčanjem od 2005. godine i jedan je od krivaca za razvoj rekreativnog trčanja u Novom Gradu te pokretanja našeg najstarijeg maratona – Stazama Branka Ćopića.
Aktivan 15 godina
Branislav Pavić (17. 1. 1979.) rođen je u Zagrebu, a trenutno živi, radi i trči u švedskom Goteborgu. Gotovo 15 godina je aktivan u trčanju i osim brojnih trka koje je trčao diljem Europe, osnivač je i AK Sloboda Novi Grad.
– Godine 2005. aktivno se počinjem baviti trčanjem, tada sa prebivalištem u Novom Gradu, i tako sam svoju prvu trku od 16 km istrčao iste godine na Plitvičkom maratonu. Od malih nogu sam volio sport i bavio se raznim sportskim aktivnostima. Osnivanjem porodice trčanje nalazim kao sport koji uzima najmanje slobodnog vremena i uz malo planiranja mogu da uklopim trening trčanja u svakodnevne obaveze, govori nam Pavić i dodaje kako je uz ljubav prema trčanju, nakon nekoliko godina prirodno došlo i osnivanje kluba:
– U martu 2011. Dalibor Nedimović i ja zajedno dolazimo na ideju i osnivamo AK Sloboda Novi Grad. Klub je ubrzo dobio na masovnosti pa je 2012. došla na red ideja o organizaciji i realizaciji prvog maratona Stazama Branka Ćopića. Ja sam odselio za Švedsku krajem 2013. i drago mi je da su ostali članovi održali u životu klub i organizaciju maratona.
Švecka, trčanje, zdraˈo
Posljednjih 7 godina ljubitelj je ultra distanci, kako cestovnih tako i trail, gdje je zabilježio svoje najbolje rezultate.
– Od 2005. do 2012. sam trenirao i trčao trke iz „zabave“, bez nekih većih rezultatskih uspjeha. Nakon tog perioda oprobao sam se i osjetio čari trčanja ultramaratona i sve mi se više sviđalo da trčim trke duže od 50 km. Što duža trka to sam pravio bolje rezultate. Sve više i više sam čitao u vezi ultra trčanja i počeo sam da maštam da stanem na start UTMB-a, (trka od 170 km sa 10 000m uspona) kao i vremenskih trka na 24 sata, priča Pavić.
Nakon preseljenja u Švedsku trčanje mu je pomoglo u integraciji.
– Trčanje mi je puno pomoglo da se uklopim u švedsko društvo jer ovdje 99% ljudi se bavi nekom vrstom sporta. Kod nas u Goteborgu svake godine sredinom maja mjeseca se održava polumaraton Goteborgsvarvet. To je i jedan od najmasovnijih polumaratona u svijetu, prvi put se održao 1980. godine. Tu vidimo da ovdje imaju dugu tradiciju što se tiče trčanja. Konkurencija u trčanju je velika i nekoliko svjetskih rekorda drže trkači sa švedskim porijeklom. Ovdje većinom poslodavci i firme plaćaju članske karte za teretane ili za neku drugu vrstu treninga, jer je bavljenje sportom i održavanje kondicije od ključne važnosti da se očuva zdravlje.
Pripreme
Nekoliko je trka u planu za 2019. godinu za koje već traju pripreme, a prva od njih je 100 Milja Istre gdje će trčati trku na 41 km koja će mu ujedno poslužiti kao trening i pripremna trka za Svjetsko prvenstvo u trail trčanju (8. 6. 2019. Portugal, 44 km).
– Moje pripreme se baziraju na periodiziranju treninga i trenutno u zimskom dijelu pokušavam da trčim svakodnevno sa eventualno jednim treningom dužine između, 2-4 sata, plus vježbe snage 2-3 puta sedmično koje radim isključivo sa svojom tjelesnom težinom. Treninge trčanja većinom radim u parku Ängården nedaleko od mog mjesta stanovanja, tako da mi trčanje do parka bude kao zagrijavanje. Zavisno od trke za koju se pripremam, tako i trening prilagođavam samoj utrci. Ovdje kod mene u južnoj Švedskoj brda su oko 100m visinske razlike, tako da radim 20-30 ponavljanja kako bi se uspio spremiti za trail trke sa velikim visinskim razlikama, pojašnjava Pavić.
Kao što većina trkača zna i primjenjuje, najvažniji je vlastiti osjećaj i pripreme prilagoditi prema sebi.
– Za trke kao što su 24h fokusiram se najviše na dužine i vrijeme provedeno na treningu. Ti treninzi mogu da traju i do 6h trčanja, bez pritiska da se pređe određena kilometraža. Trening treba da bude ugodan i zabavan. Ključni dio treninga je oporavak i ja se većinom držim tog principa da ako sam trčao trening dužine ili intervale poslije trčim dan – dva lagane treninge da bi se oporavio i pripremio za sljedeći napor. Biciklo ili plivanje bi dobro došlo kao trening oporavka, ali kod mene bi u tom slučaju jedan dan trebao da traje 30 od mogućih 24 sata. Sedmična kilometraža varira između 50 i 130 km, zavisno od perioda i trke za koju se spremam.
Glavni izvor informacija knjige i trkačke internet stranice.
– Dosta informacija vezano za treninge sam čitao u knjigama i na sajtovima kao što je Moje trčanje. Glavna pravila su: nauči slušati svoje tijelo, nauči razlikovati bol od povrede, spavaj jer većina neugodnosti prođe nakon dobrog sna, jedi raznovrsnu hranu itd., ističe Pavić.
Trke i plan za 2019.
– Na trkama pokušavam da budem opušten što je više moguće. Zagrijavam se obavezno minimum 20 minuta pred start i na taj način pokušavam da podignem radnu temperaturu tijela i pazim se da na startu ne krenem prebrzo nego da sačuvam energiju za drugi dio trke. Na satu samo pratim vrijeme provedeno na trci i koju količinu energije unosim za određeno vrijeme. Tempo trke trčim po osjećaju i ne opterećujem se time da moram određenu distancu preći za određeno vrijeme.
– 12. 04. trening trka 100 milja Istre (žuta staza 41 km sa 1130m uspona) Umag/Hrvatska,
– 08. 06. Svjetsko prvenstvo u trailu na 44 km sa 2100m uspona, Miranda do Corvo/Portugal,
– 30. 08. UTMB Chamonix/Francuska,
– 26/27. 10. Svjetsko prvenstvo na 24, Albi/Francuska.
Lični rekordi i ostvarenja:
5k = 19:24
10k = 40:41
21,1k = 1:32:52
42,2k = 3:19:05
6h = 75,483 Borås/Švedska 10.11.2018.
12h = 111:300 Beograd/Srbija 09.03.2013.
24h = 212:000 Beograd/Srbija 5/6.10.2013.
– Proglašen za najboljeg sportistu Novog Grada za 2013. godinu,
– 28.07.2018. pobjeda uz rekord staze na Jahorina Ultra Trailu 69km sa 2800m uspona,
– 31.08.2018. UTMB 170 km 10 000m uspona 30:21:57,
– 26/27.05.2018. Temišvar/Rumunija Europsko prvenstvo na 24h = 200km.
Vaši komentari
