Tekst i foto: Hanifa Terzić
Ako odradite sve kako treba, gubit ćete pola kilograma sedmično, u najboljem slučaju.
Još uvijek zainteresovani?
Vidi ovako, svako ko vam obeća nešto puno bolje od ovoga, on je prljavi lažov i lopov, i trebate ga nabiti svojom lijepom trkačkom nogicom u sjedalni dio.
Prezirem riječ „dijeta“. U mom životu ja to zovem „režim“. Kad sam u režimu, preskačem utješni After eight, moje omiljene integralne kekse s brusnicom, listiće masnog sira koji sjeckam i pasem „s nogu“ u sitnim satima… Preskačem ono što mi ne predstavlja važan izvor nutrijenata, i držim se konkretnih obroka. To je sve.
Možeš ti preživjet s hiljadu kalorija dnevno. Krepat nećeš. Ali u tih hiljadu kalorija nema šanse da uneseš sve što je potrebno tvom organizmu da bi dugoročno lijepo radio. Imaju alati da se izračuna koliko ti je potrebno energije dnevno. Ukidanje više od 500 kalorija u odnosu na tu brojku te vodi u bolest. Ne odmah. Ali za koji mjesec sigurno. Pad imuniteta i sve što ide s tim, natjerat će te da se boriš za opstanak, i jedeš redom što ti padne šaka, samo da vratiš snagu. Džaba si krečio. Patiš se tri mjeseca, i onda opet na startnu poziciju.
Deficit 300-500 kalorija u odnosu na dnevne potrebe se smatra zdravim režimom, ako pokušavaš izgubiti masu. Kilogram ljudskog sala ima 7 hiljada kalorija. Jednostavnom računicom, dolazimo do brojke od pola kilograma sala sedmično, u najboljem slučaju. Nemoj se zavarati kad vidiš 2kg manje nakon tri dana režima, to je samo voda otišla. Niko od nas ne želi da izgubi mišiće na kojima je prosuo litre znoja. E, pa… Ako se izgladnjuješ, salce će ostati, a odoše mišići. Uostalom, nisi navukao kile za deset dana, pa ih ne možeš tako brzo ni izgubiti. Ljudi kad se priviknu na izgladnjivanje, počnu tvrditi da nisu gladni, i da im je dovoljno baš to koliko jedu. Stvarno? Odrastao si čovjek, nemoj se ponašati kao blesavo dijete, ne ide. Ovo me podjeća na onu narodnu zezalicu „taman sam magarca naučio da ne jede 20 dana, i on krepa“. Čim nakon prvog gubitka vode vidiš da gubiš više od pola kile sedmično, znači da se izgladnjuješ, zdravo!
Matematika je neumoljiva. Jedino što ti može skinuti veliku količinu sala na brzinu je liposukcija. A to boli. Prilično je gadno. Hodaš ko ranjenik danima. Ostanu ti užasne modrice na mjestima gdje su te usisavali… A jebemliga, nisi životinja da toliko ždereš, pa da mora doktor to da siječe iz tebe.
Napravit ću kratki osvrt na trenutno popularne dijete i režime, koje narodne mase kupuju naslijepo.
Raw food. Ovaj način ishrane mi je prvi put prezentiran nekad 2006. godine. Družila sam se s nekim likovima koji su imali mnogo love, malo pameti, i kao takvi bili su podložni novotarijama svake vrste. Naime, likovi su imali i gurua koji ih je uveo u tajne ovog načina ishrane. Izvjesni Siniša ih je levatio i uzimao lopatom, a oni su kao vjerni poklonici radili sve što im se kaže. Bila sam klinka, oni ozbiljni ljudi, ali mi je i tad sve to bilo malčice pretjerano. Dobih na poklon njihovu bibliju, prvi priručnik o korištenju sirove hrane na našem jeziku „Živeti bez bolesti“, Ernsta Günthera. Definitivno sam raskrstila da su budale, kad im je Siniša preporučio da se ne kupaju, a oni poslušali.
Generalno nema ništa loše u konzumiranju svježih namirnica. Naprotiv, kad god je moguće, biram da jedem upravo tako. Ali ima i velikih „protiv“. Recimo, sve žitarice i mahunarke je potrebno ne samo termički obraditi, nego i prethodno potopiti, kako bismo neutralizirali fitinsku kiselinu. Fitinska kiselina se nalazi u žitaricama, mahunarkama, sjemenkama i koštunjavom voću. Ova kiselina za sebe veže razne minerale iz našeg tijela i čini ih neiskoristivim, što dugoročno vodi do ozbiljnog manjka minerala u organizmu. Također utiče i na neke enzime za varenje hrane. Da li se u potpunosti odreći ovih divnih namirnica, zato što ih ne možemo koristiti u „raw“ obliku? Ja ne bih.
Intermittent fasting. Kaže, imaju prozori. Da, da… Otvoriš prozor, nabubaš se ko životinja, onda ga zatvoriš, i nema ništa do sutra. Osim što je klasična ubleha, jer post kao takav postoji hiljadama godina, u raznim varijantama, pa ovo nije otkrivanje tople vode, stvar je dugoročno neodrživa. Suština je da određeni broj sati u danu smiješ jesti, a ostatak dana ne smiješ. Zdravstvene prednosti POVREMENOG posta svakako postoje. Ali vam ni jedan ozbiljan ljekar neće preporučiti da sve što mislite pojesti u 24h strpate u 4h. To je užasno opterećenje za probavu, dovodi do ozbiljnog pada energije u trenutku kad ste još uvijek aktivni, a da ne govorim o tome da možete zaboraviti zajedničke ručkove i večere s porodicom i prijateljima. Pošto realno ovako ne možete živjeti čitav život, nema smisla patiti se ni mjesec dana, loš režim.
Preskočit ću one izuzetno glupe dijete poput „čokoladne dijete“, „limun dijete“… Stvarno čovjek mora biti glup da na to nasjedne, ne bih obrazlagala.
Završit ćemo s jednom popularnom, koju prakticiraju i ljudi koje cijenim. Proteinska dijeta. Naći ćete je u različitim varijantama, a suština je da se minimalizira unos ugljikohidrata, i da se nadoknadi dodatnim proteinima (i mastima). Protein je vrijedna prehrambena tvar, koja, između ostalog, utiče na izgradnju i očuvanje mišićnog tkiva. Protein se može koristiti i kao izvor energije. Za nevolju. Ali, božiji stvore, šteta je da protein koristiš za energiju. Kad se razgrađuje, opterećuje ti jetru i bubrege, truješ se bezveze. Ugljikohidrati su jedina prehrambena tvar koja se transformiše u energiju bez nusprodukata. Ugljikohidrat nije neprijatelj, i apelujem na ljude da čitaju malo više, prije nego što se poigraju sa svojim zdravljem.
Na kraju, kako znati koji je način ishrane dobar za vas?
Zapitajte se da li biste mogli na taj način da se hranite do kraja života bar 80% vremena, i da budete zadovoljni. Ako je izvodljivo, to je to. Ako nije, to je neka budalaština sigurno.
Danas, u inat proteinskoj dijeti, pravim grisini od integralnog brašna. U našoj tradicionalnoj kuhinji grisini i nije baš popularan. Ali ga u posljednje vrijeme imamo kupiti na svakom koraku, pa sam poželjela da probam napraviti sama.
Potrebno je:
- 350g integralnog brašna (kod mene miks žitarica)
- 150g raznih sjemenki usitnjenih u blenderu
- 50ml maslinovog ulja
- 150ml jogurta
- Soda bikarbona
- Malo soli
- 150-200ml vode
Suhe sastojke izmiješati, potom dodati ulje, jogurt i vodu, i zamijesiti tijesto. Ostaviti ga u frižideru pola sata, a potom razvaljati između dva papira za pečenje na debljinu oko 0,5cm. Pospite sjemenkama po želji (kod mene kim i susam), sijecite trakice, i pecite na papiru za pečenje.
Za mekano pecivo, pečem 12 minuta na 220 stepeni. Za hrskavije 10 minuta na 220, a onda smanjim na 120 i pečem još 10-15 minuta.
Vaši komentari
