VARALICE: Kako se Boston obračunava sa “trkačima”? / Koji je smisao u laganju sebe?

Piše: Ersan Bijedić

Kao maraton sa najviše održanih trka na svijetu Boston ima svoju posebnu težinu, niz legendarnih priča o trkačima među kojima su i antijunaci poput ovog ljeta preminule Rosie Ruiz koja je izvela najveću prevaru na jednom maratonu ikad.

Boston je jedini maraton na svijetu koji i za amatere traži rezultatsku kvalifikaciju, a što mnoge potiče da svoju poziciju na startnoj liniji u Hopkintonu traže na druge načine, umjesto da budu motivisani posebnim sportskim postignućem.

Zamjena brojeva

Tako je pred Boston 2016. vlasnik kotizacije postavio oglas na jednom online mediju da nudi broj za najbolju ponudu potencijalnih kupaca i bonus ukoliko ga svojim rezultatom kvalifikuje za Boston 2017. godine. Po “online trkačkim detektivima” svake godine u Bostonu 50 do 100 trkača dobije mjesto na startu bez regularne kvalifikacije. Obično se radi o onima koji završe Boston sa oko sat vremena, ili još sporije, od kvalifikacionog vremena, muškaraca koji trče pod ženskim imenima, ili onih koji ne prođu sve kontrolne tačke, odnosno krate dionicu. Organizatori trke, BAA (Boston Athletic Association) su 2014. godine diskvalifikovali 23 trkača, a godinu kasnije njih 54.

– Svake godine imamo one koji se odnose prema trci kako ne bi trebali, ali mislim da je tih ljudi ipak vrlo malo, izjavio je izvršni direktor BAA, Tom Grilk.

Gia Alvarez je primjer trkačice koja je to skupo platila. Kvalifikovala se za Boston 2015., ali nije mogla trčati pa je svoj broj dala kolegi koji je trčao dovoljno dobro da je kvalifikuje za sljedeću godinu. Nakon što se planirala pojaviti na trci 2016., BAA ju je doživotno suspendovao sa svih trka koje organizuje. Organizatori trka jednostavno radi sigurnosti samih trkača moraju znati ko je na stazi.

Kineski falsifikati

Potom je trčanje u posljednje dvije – tri godine postalo jako popularno i u Kini (imali su 22 ulične trke u 2011. godini, a u prošloj godini oko 1500!) pa su tamošnji trkači ove godine nahrupili u Boston. Po insajderskim informacijama sa društvenih mreža, od 951 kineskog učesnika (što je 40 posto više nego godinu dana ranije), blizu njih 90 je imalo falsifikovanu kvalifikaciju za Boston. Da Kinezima ide s varanjem pokazali su i na domaćem terenu kad je prošle godine na Shenzhen polumaratonu čak 258 trkača bilo diskvalifikovano radi kraćenja staze i trčanja pod tuđim brojem. Na kraju ove istrage Kinezi su doživotno suspendovali tri trkača koji neće moći učestvovati ni na jednoj uličnoj trci u Kini. Jedan se plasirao u Boston tako što je dao svoj broj drugome, dok su ostala dvojica imala falsifikovane kvalifikacione rezultate.

“Murphyjev zakon”

U Bostonu su radi ovakvih stvari angažovali Dereka Murphyja, 47-godišnjeg finansijskog analitičara, koji vodi web stranicu “Marathon Investigation” i najveći je neprijatelj ovakvih varalica. Otkad se krenuo baviti varalicama na trkama (ne samo u Bostonu) odveo je na stotine maratonaca do diskvalifikacije. Murphy kaže da je svoju fascinaciju maratonskim varalicama pretvorio u web stranicu kojoj poklanja oko 20 sati sedmično istražujući rezultate maratonskih trka.

“Istrči 3:11, evo ti 100 milja”!

Zanimljiva je priča po kojoj je poznati američki trkački portal Lets.Run.com ponudio trkaču Mikeu Rossiju 100.000 dolara da ponovi maratonsku kvalifikaciju (3:11:45) za Boston. “To je bio najlakši način da ljudi shvate koliko smo sigurni u to da on to ne može. Ne postoji nikakva šansa da Mike Rossi istrči 3:11 maraton”, izjavio je saosnivač Lets.Run.com, Robert Johnson.

– Jako sam analitičan, radim sa brojevima po čitav dan, kaže Murphy koji je i sam trkač.

– Varanje na maratonima je šamar u lice ljudima koji su uložili puno truda u svoj trening. Trčao sam 10 maratona, nikad blizu kvalifikacije za Boston, ali cijenim one koji ulože toliko truda da dođu na taj nivo, ističe Murphy.

Često dobiva informacije o varanju na kraćim trkama, ali je fokusiran uglavnom na Boston i velike maratone. Kaže da je najviše varanja kroz razmjenu brojeva.

– Jako brzo otkrijem one koji se kvalifikuju u Boston sa 2:45, a onda završe trku za 5 i pol sati, kaže Murphy.

Ukoliko imate materijal za Dereka Murphyja možete ga kontaktirati putem e-maila: derek@marathoninvestigation.com ili preko web stranice.

Zaključak

Varanje na Bostonskom maratonu svakako ima posebnu težinu jer trkači sa lažnom kvalifikacijom oduzimaju poziciju onima koji su se itekako potrudili da dođu na ovaj nivo i ispune kvalifikacione standarde. Ali koji je smisao varanja i na drugim maratonskim trkama i koga stvarno varaju rekreativci/amateri koji sigurno neće na postolje, niti do novca? Osim što lažu sami sebe, takav odnos je nepoštovanje prema trudu kolega i šteta za sam sport koji dobiva negativan publicitet.

Vaši komentari