Piše: Elmir Ćerimagić
Neki moji privatni razlozi. Međutim, to ne znači da rekreativce ne proučavam, da s njima nikako ne radim, i da s njima ne planiram nešto u bliskoj budućnosti.
Moja dosadašnja iskustva, trenutna osvještenost o kineziologiji, i moji planovi, daju mi kompenteciju da napišem ovaj članak. U istom je izneseno moje mišljenje, zasnovano na dugogodišnjem trkačkom radu, i ne mora da bude sve tačno, ja sam grešan kao i mnogi prethodni veći sportski stručnjaci čije su tvrdnje nakon određenog vremena opovrgnute, tako možda bude i sa mojima. Ono što želim istaći, jeste da bi svaki trkač rekreativac trebao pročitati ovaj članak i zapitati se šta je od ovoga u vezi s njim i onda nek nastavi shodno svom mišljenju.
Trenažna tehnologija
Poznato je da imam dosta dodira sa trkačima rekreativcima, kako kroz klupske projekte tako i kroz treninge koje sam sprovodio. Kroz tu povezanost, dosta sam vidio pogrešaka koje čine u svojoj trenažnoj tehnologiji. Da istaknem, „trenažna tehnologija“ nije samo trening, to je sve ostalo što utiče na organizaciju rezultata. Rezultati su razni, nije samo rezultat istrčani vremenski rezultat neke utrke. Sad se pitam jel trkačima rekreativcima potrebna „trenažna tehnologija“? Na ovo ću vam na kraju dati odgovor. Da ne bude da samo prednost dajem pogreškama, i da me to čini onim koji gleda loše strane, moram istaći da trkači rekreativci imaju dosta i dobrih djela koja čine, kao što su npr. da trče.
Nova sportska kategorija
Siguran sam da će svjetska sportska elita, koja se bavi izučavanjem i unapređenjem sporta, ubrzo dodati jedan novi sportski termin, a samim tim i novi nivo takmičenja, za one koji se bave sportom/trčanjem, a nisu profesionalci, a nisu ni rekreativci. Nešto blizu amaterskom sportu, a nisu ni amateri, jer treniraju kao profesionalci i sve im je češće cilj profit, slava, influencer-stvo i vrhunski rezultat, a ne mogu u profi kategoriju jer im je tamo jaka konkurencija u kojoj ne mogu naći svoje mjesto. Uvjeren sam da će sportski menadžment iznaći rješenje i za ovu „problematiku“ jer je sve veći broj trkača koji su ni tamo ni vamo.
Rekreativno trčanje, je oblik psihofizičke aktivnosti, koja ima za cilj fizičko, psihičko, socijalno i zdrastveno unapređenje, bez interesa da se postigne monetarni profit! Ovo je definicija, koju sam kreirao na osnovu dugogodišnje teoretske i praktične prakse, i mislim da je jednostavna i potpuna. Trkač rekreativac ukoliko nije u svakom segmentu ove definicije, znači ako odstupa u bilo kojem segmentu definicije, onda on nije rekreativac, i zbog toga on spada u profesionalce, amatere ili u posebnu skupinu za koju sam već rekao da će u budućnosti dobiti svoj poseban naziv i nivo takmičenja, i koji vjerovatno uveliko sebe više „degradira“ nego unapređuje tokom trčanja.
(Foto: Igor Isanović)
Odstupanje od rekreativne forme
Sad ću istaći kako određeni trkači odstupaju od rekreativne forme, to jeste krše navedenu definiciju, i na taj način izlaze iz rekreativnog oblika, a da toga nisu ni svjesni. Prije nego nastavim na ovu temu, davno, u srednjoj školi, Sportska gimnazija, predmet Higijena sporta, imao sam lekciju „Humane i nehumane strane sporta“, i tad sam naučio da je svaki profesionalni sport ujedno i degradirajući i loš po zdravlje sportaša. I to je OK, jer je to profesionalni sport, zauzvrat dobija profit i tu se nalazi obrazloženje. Međutim to nije OK za trkače rekreativce, jer rekreacija nema za cilj degradaciju, već nasuprot tome, gradaciju zdravlja i svih drugih segmenata života.
Cilj
Cilj trkaču rekreativcu nikako ne smije da bude, među prioritetima, vremenski rezultat! Ako si rekreativac i ako želiš da se rekreiraš, cilj ti mora biti zdravlje, zabava, uživanje, dugotrajnost, antistres, i nakon toga rezultat. Rezultat je lijep motiv, i podržavam da rekreativci trebaju imati cilj da imaju optimalni progres u vremenskom rezultatu. Međutim to ne smije biti pod svaku cijenu. Ako vam je cilj vremenski rezultat i postizanje svojih maksimuma, onda morate često trenirati u crvenom, a to nije dobro za vaše zdravlje. Evo šta želim reći, npr. trkač rekreativac od četrdeset godina ne smije zanemariti zdravlje zglobnih regija (npr. koljeno). Iako on u svojim četrdesetim godinama još može biti dobre lokomotorne konstrukcije, mora da bude svjestan da on biološki stari i mora da zna da njegovi konstantni jaki i dugi trkački treninzi uveliko mogu da negativno utiču na njegovo koljeno, a pogotovo ako nema dobru simetričnost u lokomotornom aparatu. Taj negativan uticaj će sigurno osjetiti u šezdesetim ako se ne bude čuvao i ako ne bude pametno trenirao.
Samo trčanje, ništa drugo
Veliki broj trkača uveliko samo trči. Ova greška se može povezati sa primjerom iz prethodne greške „Cilj“. Rekreativci, što su stariji, sve bi više trebali imati treninga snage, kako bi potaknuli stimulaciju određenih hormona kojih s godinama sve manje imamo. Treningom snage povećavate između ostalog i hormon rasta s čime unapređujete tonus mišića, čvrstinu kostiju, tetiva, ligamenata, što vam uveliko čuva zglobne regije i daje vam dugotrajnost.
Suplementacija
Ako si trkač rekreativac, tebi 100% ne treba suplementacija. Suplementacija za rekreativca je „otrov“. Suplementacija je među rekreativce ušla zahvaljujući marketinškim trikovima te industrije, koja je vidjela svoju profitabilnu korist unutar rekreacije i to im je jedini cilj. Suplementacija nije ništa drugo nego koncentrat određenih nutrijenata. Ista je prvobitno namijenjena profesionalnim sportašima, s ciljem nadopune njihove krute ishrane, kako bi sve nutrijente mogli izbalansirati u njihovom zbijenom dnevnom rasporedu trenažnih i takmičarskih obaveza. Sve češća je praksa da rekreativci padaju pod uticaj marketinške industrije i konzumiraju suplementaciju kojom unose višak određenih nutrijenata u svoj organizam. Npr. Kao jednostavan primjer možemo navesti sve češću konzumaciju suplementa proteina, čiji višak u organizmu uveliko opterećuje bubrege i šteti im, a rekreativac sigurno može, i unosi, kroz svoju krutu ishranu potrebnu količinu proteina što mu je dosta zdravije i bolje nego protein suplement. Da ne pričamo o suplementima za stimulans rada srca i podizanja motivacionog efekta, koji sve češće doprinose i smrtnim slučajevima u polju rekreacije.
(Foto: sportsport.ba)
Previše „profesionalnih“ trka
Pod „profesionalnim“ trkama mislim sve trke u koje ulazite kao profesionalci s ciljem obaranja ličnog rekorda. HALOOOOOO! Ne može to tako. Ne možete nabacati sebi eto tako, kako vam se ćefne, veliki broj „profesionalnih“ trka s kojima sebe stavljate na teret po pitanju psihe, inteziteta, motiva, energetike, i svega drugog s čim se iscrpljujete. Svaka trka za profesionalca, sad mislim na pravog profesionalca, koji ima iza sebe stručni tim, ima degradirajući faktor i koji se određeni period kroz razne metode oporavlja od te utrke kako bi ostao zdrav i nastavio svoj progres. E možete misliti kako na vas, vaše „profesionalne“ trke utiču, koje neplanirano nabacate u svoj trkački raspored. Da ne spominjem ukoliko je riječ o maratonima i dužim trkama, tu vam samo Bog može pomoći kasnije kad ostarite.
Kratkoročna vizija
Rekreativac treba da trči i u osamdesetoj. Ako ćete se vi polomiti, pokidati, pocijepati fizički i psihički u četrdesetoj, i nakon toga odustati, nemojte onda ni trenirati nikako. Bolje vam je ne trenirati, nego „profesionalno“ trenirati i odustati u pedesetoj zbog zasićenosti, bolova ili sličnih razloga. Zato proširite svoju viziju, rekreativci treba da trče dok su živi, čak i u osamdesetoj.
Ima tu dosta još primjera, ali ih neću sad navoditi da ne dužim ovaj članak. Možda ću nekad u drugom članku nadovezati se na ostale, ali ovom prilikom mislim da su osnovni navedeni i da su oni dovoljni.
I na kraju nije bitno u koju skupinu spadate, u profesionalce, amatere, rekreativce, ili u posebnu skupinu kako sam na početku naveo, bitno je samo da znate šta hoćete i šta vam je cilj. Samo nemojte da se vodite pod mišljenjem da ste rekreativac i da se unapređujete, a kršite osnovne principe rekreacije. Budite šta god hoćete, samo također budite svjesni i toga šta radite i koliko to korsti ili ne koristi za vas i je li to pametno. Zapamtite, pitat će vas starost gdje vam je bila mladost!
Odgovor na pitanje da li je trkačima potrebna trenažna tehnologija? Jeste! Jer ne planirati znači planirati neuspjeh. Bolje ikakav plan, nego nikakav. Zato konsultujte se sa učenim ljudima i radite pametno, i trajte dugo.
Završit ću ovaj članak, sa jednom izjavom mog bivšeg profesora „sve iznad 60% je loše po zdravlje“. Profesor Emir Pašalić, rahmet mu duši, bio je profesor iz rekreacije i snage, preko kojeg je prošlo dosta trenažnog tereta i kroz kojeg je prošlo dosta legalne i nelegalne farmakologije. Znači čovjek od iskustva i znanja, a vi kako hoćete.
Vaši komentari
