DR. MARKOTIĆ I PRVA POMOĆ: Toplinski udar i pothlađivanje

Već sam ranije pisao o tome kako IAAF procjenjuje rizike očekivanog učinka topline na performanse trkača, stanje hidriranosti i mogućnost posljedica po zdravlje.

1920

U ovom članku ću se osvrnuti na dva moguća ishoda djelovanja topline: toplinski udar (mnogo veća mogućnost da se dogodi na trkačkoj utrci) i pothlađenost.

TOPLINSKI UDAR

Toplinski udar je stanje povišene tjelesne temperature koje nastaje zbog pojačane tjelesne aktivnosti u uvjetima visoke temperature i vlage zraka, kada prirodni termoregulacijski mehanizmi tijela nisu više sposobni osloboditi višak topline u okolinu. Najvažniji mehanizam oslobađanja viška topline je isparavanje znoja. Ako je postotak vlage u zraku visok, znoj ne može isparavati i tijelo nema načina da se riješi viška topline. Toplinski udar je vrlo opasno stanje iz kojeg se organizam ne može izvući sam. Svi takvi bolesnici umiru, ako im se ne pruži pomoć.

Tipične okolnosti nastanka su: rad u kotlovnici i praonici rublja, sportaši i vojnici izloženi tjelesnim naporima na vrućini, osobe s prekomjernom tjelesnom težinom, alkoholičari i ljudi zrelije životne dobi su skloniji toplinskom udaru.

Znakovi toplinskog udara su: osjećaj vrućine, glavobolja, vrtoglavica, smušenost, nemir, koža je suha i crvena, kod mlađe osobe može biti i znojna, gubitak svijesti, tjelesna temperatura izmjerena u crijevu iznosi 42°C ili više.

Postupak prve pomoći

1. Bolesnika prenesite u hladnu prostoriju ili hladovinu. Skinite mu odjeću. Ako nije pri svijesti, okrenite ga u bočni položaj;

2. Polijevajte ga hladnom (ali ne ledenom) vodom uz istovremeno stvaranje umjetnog vjetra ventilatorom, lepezom ili novinama. Ne stavljajte mu led na kožu. Hlađenje treba trajati dok se tjelesna temperatura ne spusti ispod 38°C.

POTHLAĐENOST

Pothlađenost je stanje snižene opće tjelesne temperature. Nastaje kada organizam gubi više topline nego što je može proizvesti. Stanje alkoholiziranosti, iscrpljenosti i niska temperatura okoline pospješuju nastanak pothlađivanja. Česte žrtve smrzavanja su alkoholizirane osobe koje zaspu izvan kuće. Novorođenčad i mala djeca su vrlo sklona pothlađivanju zbog male tjelesne mase.

Znakovi pothlađivanja

U početku osoba ima osjećaj hladnoće i drhti (ovaj stadij može i izostati). Kasnije osjećaj hladnoće prestaje, javljaju se umor, tromost i velika želja za snom. Sve tjelesne i psihičke funkcije se usporavaju. Ponekad se javljaju priviđenja. S daljnjim snižavanjem tjelesne temperature osoba gubi svijest. Disanje i rad srca se jako usporavaju. Ako se ne pruži pomoć, smrt nastupa zbog prestanka disanja i srčanog rada.

Postupak prve pomoći ako je bolesnik pri svijesti

1. Unesite ga u toplu prostoriju. Vlažnu i mokru odjeću zamijenite suhom.

2. Dajte mu topla zaslađena bezalkoholna pića.

3. Možete upotrijebiti termofor i slične izvore topline za zagrijavanje bolesnika, ali ne prislanjajte ih direktno na tijelo, nego preko slojeva deke.

4. Ako nemate na raspolaganju toplu prostoriju, pokušajte bolesnika izolirati sa svih strana dekom, odjećom, novinskim papirom ili drugim materijalom. Pozovite pomoć.

Postupak prve pomoći ako bolesnik nije pri svijesti

1. Provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja. U stanju pothlađenosti disanje i srčani rad mogu biti toliko oslabljeni i usporeni da ih je moguće previdjeti. No postojanje i minimalnog disanja od samo 2-3 udisaja u minuti isključuje potrebu oživljavanja. Pri oživljavanju pothlađene osobe treba biti uporniji nego inače jer vrijedi pravilo da “pothlađeni bolesnik nije mrtav dok nije topao i mrtav”.

2. Zagrijavanje pothlađenog bolesnika bez svijesti treba provoditi postupno i to tako da se najprije grije trup bolesnika tj. predio srca. Ravnomjerno zagrijavanje čitavog tijela moglo bi biti kobno jer širenje krvnih žila pri zagrijavanju dovodi do pada krvnog tlaka i istovremenog priljeva hladne krvi s periferije organizma u srce što može izazvati srčani zastoj.

3. Dobra metoda postupnog zagrijavanja bolesnika, u okolnostima kada medicinska pomoć nije dostupna, je Hiblerov toplinski omotač:

– Bolesnika položite na raširene deke. Ispod trupa treba biti postavljena aluminijska ili plastična folija. Složeni ručnik ili plahtu namočite u vruću vodu (60-70°C), položite je na prsni koš i trbuh bolesnika i zamotajte spomenutom folijom. Ruke moraju ostati izvan folije.

– Čitavo tijelo zamotajte dekama tako da samo lice ostane otkriveno. Namočeni ručnik ili plahtu mijenjajte svakih sat vremena.

Doživljaj sa utrke

U subotu oko podne odlazim na službeni informativni sastanak na kojem je direktor utrke stvarno dao detaljne informacije (meni kao nekom tko nije sudjelovao na triatlonu ranije sastanak je dao sve odgovore na enigme koje sam imao u glavi u danima prije utrke). Kad je predstavljao trasu plivanja reče: “Opcija broj 1, radite krug oko svih bova i izlazite van. Malo vjerojatno. Opcija 2, radite dva kruga i izlazite van. No o tom vas svakako izvijestimo sutra ujutro u 6 sati, kad se obave mjerenja temperature vode i zraka.” Pokazat će se kako opcija broj 1 ipak nije bila malo vjerojatna. Na jutro utrke saznajem kako je trasa plivanja skraćena na jedan krug pošto je temperatura vode jako niska (pitam se je li to dobra ili loša vijest). Već nakon 300 metara natjecatelj koji je plivao blizu mene odustaje i poziva kajak da dođe po njega, na nekih 500 metara čujem kako netko iza mene hiperventilira, a onda i „Help!“, jednoj natjecateljici nije dobro i vraćam se kako bih joj pomogao dok najbliži kajak dođe po nju. Kasnije sam saznao kako nije odradila nijedan trening plivanja u hladnoj vodi. Problem kod nje nije mogao biti pothlađenost pošto nije prošlo dovoljno vremena da bi se osoba njenih fizičkih karakteristika pothladila, a pored toga, plivala je u neoprenskom odijelu. Očito je problem bila nepripremljenost na uvjete u kojima se utrka održava što je dovelo do hiperventilacije po ulasku u hladnu vodu i panike te rezultiralo odustajanjem nakon svega 500 metara. Pouka iz ovog iskustva jeste da uvijek trebate pokušati odraditi par treninga u uvjetima koje očekujete na dan utrke. To iskustvo može se pokazati neprocjenjivim, kao što nam i životna iskustva pokazuju. Po završetku plivanja shvatio sam kako je dobra stvar što je organizator skratio stazu te da pravilnici o temperaturi vode imaju za cilj spriječiti po zdravlje i život opasne situacije.

Vaši komentari