Mentalno zdravlje trkača u doba korona virusa

Piše: Esmin Brodlija, psiholog i psihoterapeut

Ono je definisano kao stanje blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim životnim stresorima, može produktivno raditi i u mogućnosti je da doprinosi svojoj zajednici. Dio je sveopćeg zdravlja.

Trčanje, je opet, reći će mnogi koji prate trcanje.net, puno više od sporta, to je način života. Pišući o svom iskustvu prvog polumaratona rekao sam da je za mene trčanje izduvni ventil, koristim ga u svrhu opuštanja, bivanja u kontaktu sa samim sobom, pomjeranja ličnih granica izdržljivosti, oslobađanja od napetosti.

Kada je u januaru 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila izbijanje novog korona virusa, bolest koja je postala Javno zdravstveni problem, većina nije mislila da će ovaj virus izazvati toliko problema trkačkoj zajednici, da će tako veliki broj utrka biti otkazan, ali i da će i samostalno trčanje biti ugroženo. Strah, panika, nevjerica, ljutnja, frustriranost, tuga, napetost, nervoza, zabrinutost neke su od reakcija na postojeću vanrednu situaciju u našoj zemlji, ali i u cijelom svjetu.

Svjedoci smo da su mnoge utrke za koje smo se prijavili, pripremali se, vrijedno trenirali, radovali se i željno iščekivali, otkazane i/ili prolongirane za neke druge datume, što je zasigurno kod većine trkača izazvalo osjećaje tuge, razočarenja, frustriranosti. Ovo su neugodni osjećaji, ali sasvim normalna reakcija na jednu nenormalnu situaciju, i samo se iskreno nadam da ste našli način da ih adekvatno ispoljite, regulišete i okrenete novi list, svjesni još jednog iskustva u svojoj trkačkoj karijeri, iskustva otkazivanja utrka zbog nevidljivog neprijatelja.

Utrka sa aktuelnim stresorima

Ono što imamo sada je pandemija korona virusa, a samim tim smo izloženi velikom životnom stresoru, dok osobe koje su zaražene i životno ugrožene virusom ovu situaciju mogu doživjeti i kao traumatsku. Stoga je važno biti samosvjestan i fokusiran na očuvanje vlastitog mentalnog zdravlja, a ne samo na puko preživljavanje. Poštivanje preporuka i naredbi je naša obaveza, i stoga svoje treninge i želju za trčanjem trebamo prilagoditi mjerama koje su trenutno na snazi, što može biti frustrirajuće, ali nam s druge strane pruža priliku za treniranjem samokontrole i učenjem prilagođavanja na nove i neočekivane uslove.

Vrlo vjerovatno da ćemo osjetiti anksioznost/tjeskobu, posebno ako smo u svakodnevnom kontaktu sa drugim ljudima, ukoliko se bavimo poslovima koji podrazumijevaju kontakt sa velikim brojem ljudi. I to je dobro, anksioznost je dobra, ona nas drži na oprezu, važno je da smo je svjesni i da je prihvatimo, da joj ne dopustimo da nas prevlada. Vrlo lako će se javiti ako odlučimo trčati vani, pa je zbog toga bitno pružiti sebi samopodršku i poduzeti sve mjere zaštite kako bi bili sigurni da nećemo ugroziti nikoga, ili da nećemo biti ugroženi od strane drugih.

Vanjsko trčanje

Kada govorimo o trčanju vani svjesni smo da u našim zajednicama imaju različite stavove prema trčanju u gradu, predgrađu, prirodi ili izolovanim dijelovima grada… Teško da će se svi složiti i podržati trčanje u toku trajanja pandemije, ali ono što je sigurno je da trkači jako često nisu shvaćeni od strane netrkača. Stoga, kako bi se osjećali sigurno, zaštitili sebe i samim tim ostvarili svoj duševni mir, važno je poštovati držanje distance od 1,5 m, trčati individualno i poštovati mjere i preporuke dezinfekcije po povratku u kuću ili stan. U svemu tome ćemo vjerovatno smanjiti intenzitet i dužinu trajanja treninga, ali je bitno da na kraju treninga sebi dozvolimo da osjetimo zadovoljstvo urađenim i budemo sretni zbog onoga što smo postigli taj dan. Ova situacija nam daje priliku i da budemo kreativni, inovativni i spremni na nove izazove, te tako možemo istrčati različite dionice u kućnim uslovima, u dvorištu, iskušati svoju izdržljivost različitim novim izazovima, što bi zasigurno trebalo da podigne našu energiju i pozitivno djeluje na naše mentalno zdravlje. O nekim idejama i poduhvatima smo već imali priliku čitati na društvenim mrežama, a zaista ima fascinirajućih ideja koje su sprovedene u djelo.

Važno je znati da je korona virus nešto novo i nepoznato, zato je normalno osjetiti tjeskobu i zabrinutost, ali ne dopustiti da nas strah nadvlada i bude taj koji će upravljati našim ponašanjem. Potrebno je da postupamo racionalno, uvažavajući sve činjenice i pouzdane informacije koje nam daju zdravstvene organizacije i ustanove.

Putevi samopomoći

Iako je zima tek iza nas, ono što nam može pomoći u ovim uslovima je da zimski režim treninga  produžimo dok traje pandemija, te se tako možemo usmjeriti na treninge snage i izdržljivosti, postavite sebi ciljeve i izazove i na taj način potaknuti lučenje adrenalina, smanjiti rizik od gubitka forme, ali i sačuvati svoje mentalno zdravlje.

S ciljem očuvanja mentalnog zdravlja preporučuje se i zdrava prehrana, izbjegavanje konzumiranja alkohola, duhana, droga, što zasigurno svaki trkač u svakodnevnom životu ne treba praktikovati, uz nastojanje da zadržimo neke rutine koje smo imali i ranije, a s kojim možemo nastaviti i u trenutnoj situaciji. Poštedite se uznemirujućih sadržaja i izlažite se ugodnim sadržajima na TV-u,  dijelite pozitivne priče i doživljaje, potaknite druge na odgovornost, pomaganje i suosjećanje, igrajte društvene igre i zadržite takmičarski duh…

Online druženja

Svima nam je poznato da je trčanje na utrkama poseban doživljaj za svakog od trkača, trenutak da se razmijenu iskustva, stvore nova poznanstva, steknu nova znanja, ostvare zanimljivi kontakti i proširi socijalna mreža, svima je poznato da je trčanje u grupi ugodnije, i daje bolje rezultate. Trenutna situacija nam to ne dopušta, i naša potreba za druženjem, tj. pripadanjem, za socijalnim kontaktom je ugrožena, što nas može deprimirati, izazvati gubitak volje, pad motivacije. Kako se to ne bi desilo na nama je da nađemo način da komuniciramo. Ono što sam vidio da rade pojedine zajednice trkača jeste tzv. online sijela ili druženja, pa dajte sebi priliku da posredstvom moderne tehnologije, skype, viber i dr. budete u kontaktu sa drugim trkačima, razmijeniti svoje osjećaje i razmišljanja o postojećoj situaciji, podijelite svoja iskustva, neka znanja ili ideje, planove treninga, iskoristite priliku da podržite jedni druge, uputite riječi podrške i ohrabrenja, potaknete na aktivnosti. Ovo je posebno važno ako imate osobe koje se nalaze u samoizolaciji ili su zaražene korona virusom, pružite im podršku, ne etiketirajte ih, dajte im do znanja da ste tu za njih i da se radujete narednom susretu i zajedničkom trčanju, potaknite ih da pozitivno razmišljanju i misle o oporavku…

Ono što sam naučio o ljudima koji se bave trčanjem je da su veliki humanisti, a postojeća situacija je idealna za pokazivanje humanosti i ljudskosti, stoga, iskoristite vrijeme koje imate zbog manjeg broja treninga da pomognete nekim starijim osobama koje ne mogu izlaziti iz svojih domova, uključite se u neke volonterske akcije, budite tu za sebe i druge, bolje upoznajte sebe i svoje ukućane, na taj način ćete biti aktivni, sačuvati svoje mentalno zdravlje i napuniti se pozitivnom energijom.

Poruka trkačima u nevolji

I prije nego završim ovaj članak želio bih se osvrnuti i na trkače koji su u samoizolaciji ili su zaraženi korona virusom. Budite svjesni da ste u ovom trenutku najvažniji sebi, potrebno je da se posvetite svom zdravlju, pratite preporuke ljekara, osluškujete svoje tijelo, koristite se tehnikama i kapacitetima koji su vam u ranijem periodu pomagali da se nositi sa stresom, koristite podršku iz svoje zajednice, porodice, prijatelja, profesionalaca (ljekara, psihologa), religije, posvetite se onome što dobro radite, prizovete u sebi neke talente i date priliku da se ispoljite kroz njih, govorite o svojim emocijama i dijelite ih sa drugima, podržite druge, budete fizički aktivni u onoj mjeri u kojoj je to moguće, koristite se relaksacijskim aktivnostima i tehnikama opuštanja disanjem…

Ovaj članak bih završio riječima Edoarda Mellonija, jednog od najboljih atletičara iz Milana koji je zaražen korona virusom: “Nema rizika u samom trčanju. Da ima, odmah bi to zabranili. Ali problem je gdje idete na trčanje. Lično nisam osjećao da rizikujem sa trčanjem rano u jutro u parku. Ali vidio sam i drugačije situacije. Za sve je potreban zdrav razum, a ukoliko ga manjka (što se čini da se dešava), onda su potrebne i strože mjere vlasti”.

Budite dobro i pazite na sebe, ova situacija zahtjeva prilagodbu i mi to možemo. Zapamtite, nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.

Vaši komentari