DR. MARKOTIĆ I COVID 19: Moguće dugoročne posljedice

Obzirom na trenutnu pandemiju, pretražio sam ranije objavljenu literaturu na temu posljedica infekcije virusima sličnim SARS-u na koštani sustav i plućni parenhim.

3240

Učinio sam to iz dva razloga:

  • Prvi razlog jeste da su najčešće ozbiljnije posljedice infekcije SARS i SARS sličnim virusom upravo manifestirane na koštanom sustavu i plućnom parenhimu;
  • Drugi razlog jeste zabrinutost trkača za ovu problematiku.

Obzirom da ne postoje dugoročne studije praćenja pacijenata oboljelih trenutno uslijed epidemije Covid 19 tipom virusa, pažnja ovog članka je usmjerena na studiju koja je objavljena nedavno, a vezana je za epidemiju SARS iz 2003. godine. Da stvari budu jasnije, epidemija iz 2003. uzrokovana je korona virusom tipa SARS CoV koji je identificiran te su prvi ljudi zaraženi u Guandong proviniciji, u južnoj Kini 2002. Trenutna pandemija proglašena je radi širenja zaraze korona virusom tipa SARS CoV2 koji je izoliran prvi put 2019., a prvi ljudi zaraženi su u 12. mjesecu prošle godine, u provinciji Hubei, grad Wuhan. Bolest koju izaziva novi tip korona virusa naziva se COVID 19 (corona virus disease 19).

Studija koja se izdvaja po broju i probiru pacijenata te dužini trajanja jeste ona Zhanga i suradnika, objavljena u 2. mjesecu 2020. g., u časopisu Bone Research – Nature.  U nastavku ću vam iznijeti kratki sažetak studije i zaključke.

Sažetak studije

Radi se o prospektivnoj kohortnoj studiji s praćenjem pacijenata kroz razdoblje od 15 godina (od 8. mjeseca 2003. g. do 3. mjeseca 2018. g.). U studiju je uključeno 78 pacijenata, zdravstvenih djelatnika koji su zaraženi za vrijeme epidemije SARS. Postotak lezija (oštećenja/promjena) u plućnom parenhimu na CT skenovima smanjio se s (9.40 ± 7.83)% 2003. na (3.20 ± 4.78)% 2004. te je ostao stabilan do 2018. Između 2006. i 2018. udio bolesnika s intersticijskim plućnim promjenama koji su imali poboljšanje plućne funkcije bio je manji nego u bolesnika bez lezija, što dokazuje omjer jedne sekunde (FEV1 / FVC%, t = 2,21, P = 0,04) i srednjeg protoka maksimalne ekspiracije (FEF25% -75%, t = 2,76, P = 0,01).

Broj slučajeva pacijenata s nekrozom glave femura značajno se smanjio od 2003. (38,83 ± 21,01)% do 2005. (30,38 ± 20,23)%, zatim se polako smanjivao od 2005. do 2013. (28,99 ± 20,59)% i postigao plato do 2018. (25,52 15.51 ±)%.

Pacijenti s plućnim intersticijskim oštećenjima i funkcionalnim pad om uzrokovani SARS-om uglavnom su se oporavljali, s većim stupnjem oporavka u roku od dvije godine nakon rehabilitacije. Nekroza glave femura uzrokovana velikim dozama steroidne pulsne terapije u bolesnika sa SARS-om nije bila progresivna i bila je djelomično reverzibilna.

Zaključci studije

Zaključci koji se mogu izvući iz ove studije, a obzirom na trenutni tip virusa koji cirkulira i uzrokuje SARS-u sličnu bolest jesu:

  • Mali postotak od ukupnog broja zaraženih pacijenata prema dosadašnjim saznanjima razvije plućne lezije (promjene upalne etiologije);
  • Većina pacijenata koji razviju plućne intersticijske promjene čine pacijenti stariji od 60 godina dok je samo mali udio onih koji su u mlađim dobnim skupinama;
  • Pacijenti koji razviju plućne intersticijske promjene u velikom postotku se oporavljaju funkcionalno kroz najduže razdoblje rehabilitacije do dvije godine;
  • Mali broj pacijenata razvije nekrozu glave femura kao težu posljedicu infekcije i terapije vezane uz infekciju.

Povoljne okolnosti i preporuke

Zaključci su, kako se da naslutiti povoljni za trkače (i za ostale sportaše, bilo rekreativne, bilo profesionalne). Naime, trkači uglavnom čine zdraviji i otporniji dio populacije te su samim time manje skloni respiratornim infekcijama. Dosadašnje opservacije ukazuju da populacija mlađa od 60 godina rijetko razvije srednje tešku formu bolesti, a oni u mlađim dobnim skupinama izuzetno rijetko razviju tešku formu bolesti. Plućne lezije rijetke su kod inače zdravih pojedinaca (češće su kod pacijenata koji boluju i od drugih bolesti). Većina pacijenata s plućnim lezijama oporavi se potpuno u roku od dvije godine i povrati normalan plućni kapacitet.

Izdvojio bih nekoliko bitnih stvari. Trkači inače čine zdraviji dio populacije i definitivno su manje skloni razvoju srednje teških i teških simptoma SARS sličnoj bolesti, a usto su otporniji na virusne respiratorne infekcije (kao i na cijeli niz drugih bolesti što je i dokazano kroz razne studije u proteklim desetljećima).

Trčanje i dalje ostaje važna i preporučljiva zdrava navika. Dakle, trkači trebaju nastaviti s navikom trčanja, uz smanjenje volumena i intenziteta treninga, poduzeti sve mjere socijalnog distanciranja i zaštite kao i mjere koje donosi nadležni krizni stožer.

Koliko mogu osobno posvjedočiti, rekreativna trkačka zajednica je ozbiljno shvatila preporuke i donesene mjere te se trkači maksimalno odgovorno ponašaju na što sigurno možemo biti ponosni i prezentirati kao pozitivan primjer. Trkači to uglavnom i jesu, pozitivan primjer odgovornog ponašanja za svoje zdravlje, a danas i zdravlje drugih (individualnih negativnih pojava će sigurno biti, na što se trebamo odnositi kritički i ne podržavati takve ispade).

Ono što bih dodao za kraj jeste da su ovo trenutne pretpostavke, donesene na osnovu literature objavljene o epidemiji korona virusom tipa SARS CoV iz 2003.g. Obzirom na dosadašnja izvješća, opservacijske analize i dostupnu literaturu, može se samo pretpostaviti da će SARS CoV 2 tip virusa imati slične efekte na koštani sustav i plućni parenhim (obzirom na niz sličnosti ova dva tipa virusa te simptoma i posljedica kojima se manifestira infekcija).

Referenca analizirane studije: Zhang PLi JLiu HHan NJu JKou YChen LJiang MPan FZheng YGao ZJiang B. Long-term bone and lung consequences associated with hospital-acquired severe acute respiratory syndrome: a 15-year follow-up from a prospective cohort study. Bone Res. 2020 Feb 14;8:8. Link za analiziranu studiju.

Vaši komentari