Nermin Palić: Ja život gledam kao niz izazova. Neke izazove sami odaberemo, neke nam život nametne.

Uspješan početak rada stranice trcanje.net obogaćen je vrlo zanimljivim razgovorom sa Nerminom Palićem iz Jablanice. Iza njega su već brojni nastupi na raznim utrkama i ogromno iskustvo. U nastavku pročitajte što nam je Nermin kazao o svojim nastupima, pripremama, planovima te problemima, savjetima i zanimljivostima koje je doživio baveći se sportovima izdržljivosti.

Gdje sebe svrstavaš, što ti je najdraže od tri sporta: trčanje, biciklizam, plivanje?
Od tri sporta (plivanje, biciklizam, trčanje) najviše uživam na biciklu. Počeo sam sa brdskim biciklizmom i posjetio skoro sve planine u našoj zemlji. Također, adrenalin utrkivanja sam prvi put osjetio u brdskom biciklizmu. Nakon MTB-a, prešao sam na cestovni bicikl i već godinu dana je cesta u prvom planu. Naravno, nerijetko se odveze i MTB tura sa starom ekipom, čisto da se malo isprljam.

Prijavio si se za Ironman u Klagenfurtu, 26. juna, gdje će nastupiti oko 3000 učesnika iz 60 zemalja. Reci nam kako teku pripreme? Gdje treniraš, gdje se pripremaš za ironman budući da to zahtijeva više vrsta treniga? Kakvi su uvjeti?
Do utrke Ironman Austria ostala su neka 4 mjeseca i pripreme su u punom toku. Otprilike, treninzi radnim danima počinju oko 17 sati i najčešće imam 2 treninga – jedan u teretani, a drugi je na biciklu (na trenažeru) ili trčanje. Subotom je dužinski trening trčanja (ili planinarenja), dok je nedjelja rezervisana za dužinski trening bicikla sa kolegama iz BK Mostar. Dolaskom proljeća i ljepših (i dužih) dana, treninzi se sa trenažera sele na cestu, gdje će biti mnogo lakše trenirati.
U Jablanici ne postoji bazen, tako da će treninzi plivanja na Jablaničkom jezeru pričekati ljepše i toplije vrijeme.

Utrkivanje je uvijek bilo najbolji pokazatelj forme, tako da ću prije Ironman-a učestvovati na nekoliko biciklističkih utrka, polumaratona (Split, Dubrovnik), maraton u Beogradu. Također, u planu je učešće i na nekoliko triatlona sa kraćim distancama.

Gdje si do sada nastupao, na kojim takmičenjima i u kojim zemljama?
Do sada sam nastupao na velikom broju takmičenja, od MTB (Adria Bike Maraton, Tobacco road, Škoda XC liga…) i cestovnih biciklističkih utrka (Hercegovina Classic, Državno prvenstvo u cestovnom biciklizmu…), polumaratona (Plitvička jezera, Dubrovnik, Šujica), maratona (Zagreb), ultra trail utrka (Jahorina) i triatlona (Split, Pula Ironman 70.3, Poreč 70.3) u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Jesi li član nekog kluba ili nastupaš „solo“?
U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedan triatlon klub, tako da sam „solo“ što se triatlona tiče. Kad je riječ o biciklizmu, prošlu i ovu sezonu vozim za BK Mostar i treninzi i utrkivanje sa momcima koji se bave samo biciklizmom dođe kao idealna priprema za napore Ironman triatlona.

Kako nabavljaš opremu? Reci nam, je li u BiH dostupno sve što treba jednom triatloncu?
Do klasične triatlon opreme se dolazi veoma teško. Međutim, nekako se snalazim preko prijatelja koji mogu dobaviti opremu iz zemalja EU.

Koja mjesta u Bosni i Hercegovini izdvajaš kao posebna, na kojima je lijepo trčati, voziti bicikl?
U cijeloj našoj zemlji, rijetko je mjesto gdje nije lijepo trčati ili voziti biciklo.
Za bavljenje cestovnim biciklizmom, idealne su saobraćajnice koje su slabo prometne. Pošto živim u Jablanici, najčešća trening ruta je prema Prozoru i prevoju Makljen.

Kakvo je stanje u tvom gradu i okolini, koliko su ljudi aktivni, postoji li neki klub ili udruženje rekreativaca trčanja ili biciklizma?
Biciklizam i trčanje u Jablanici su vezani za rekreativni nivo i ne postoji ni atletski ni biciklistički klub. Međutim, u ovoj godini je evidentan broj zainteresovanih za trčanje polumaratona i to me posebno raduje. Nadam se da će se u budućnosti stvoriti „kritična masa“ za pokretanje atletskog, biciklističkog ili triatlon kluba.

Vidiš li u skorijoj budućnosti Ironman natjecanje u Bosni i Hercegovini i gdje bi ga bilo moguće održati?
Nažalost, BiH nema kapaciteta da ugosti ovako veliki sportski događaj. Potrebno je na jednom mjestu osigurati smještajni kapacitet za nekih 5000 ljudi. Dalje, lokacija triatlona mora biti pored dovoljno velikog jezera i neophodno je obezbijediti 90 km kružne staze za biciklizam (vozi se 2 kruga po 90 km).

Na kojim takmičenjima u Bosni i Hercegovini namjeravaš nastupiti u 2016.?
Ova godina je podijeljena na dva dijela: dio prije i dio poslije nastupa na Ironman-u. Prije Ironman-a, u planu je nastup na triatlonu na Korčuli, zatim polumaraton u Banja Luci 08. 05. 2016. godine. Sedmicu ili dvije poslije Banja Luke nastupam na biciklističkoj utrci Hercegovina Classic (vozi se od Neuma do Mostara). Sredinom juna je Državno prvenstvo u drumskom biciklizmu i tim završava priprema za Ironman.
Nakon Ironman-a, vjerovatno ću nastupiti na Jahorina Ultra Trail-u, Šujičkom i Sarajevskom polumaratonu, kao i triatlonima u Splitu, Poreču, Boračkom jezeru i Buškom jezeru.
Kraj sezone rezervisan je za maraton u Zagrebu ili Ljubljani.

U odnosu na neke zemlje iz regije, BiH ima malo utrka u jednoj godini, što misliš o nekoj ligi? Da li ima dovoljno interesiranja da se organizira sezonska liga i bi li ona bila korisna, misliš li da je potrebna i zašto?

Triatlon liga u našoj zemlji je trenutno nemoguća. U Bosni i Hercegovini ne postoji nijedan triatlon klub, a samim tim ni triatlon savez.

Triatlon u svijetu je jedan od sportova sa najvećom godišnjom ekspanzijom i nadam se da taj trend neće zaobići našu zemlju.

Koju bi zanimljivost podijelio s nama (zgoda sa nekog nastupa, situacija s treninga, bilo što neuobičajeno što si doživio kao triatlonac)?
Prije neke 2 godine, dok sam se najviše bavio MTB (brdskim) biciklizmom, desila mi se najbizarnija situacija. Vozio sam krug Jablanica – Mostar – Nevesinje – Ulog – Kalinovik – Ljuta – Glavatičevo – Konjic – Jablanica (nekih 240 km) – naravno sam.
Negdje na pola uspona iz Ljute, ispod sela Argud, prema meni trči čovjek:
„Hello! Look!“
„Šta je bilo?“
„A naš si…“
„Šta je problem?“
„Ma krava nam se zaglavila u propust. Možeš li nam pomoći da je izvadimo?“
Čuj krava u propustu. Nastavljamo zajedno i 200 m dalje, žena kleči na koljenima iznad propusta i drži kravu za rogove (koja je u propustu, sa glavom okrenutom za 180°). Žena u suzama, pokušava da tepajući smiri kravu, iako je smirivanje mnogo potrebnije samoj ženi. Čoban koji je mene zaustavio odlazi da potraži pomoć, a ja ostajem sa ženom da pomognem pri držanju krave. Ne smijemo dopustiti da krava podvuče glavu, jer onda nema nikakve šanse za spas.
Dolaze komšije, njih troje, i nose uže. Nakon što je vidio situaciju, jedan od komšija hladno reče:
„Ma nema od ovog ništa!“
Pokušavam smiriti situaciju i predlažem da ispod glave kravi provučemo uže, a kolac (koji sam prethodno odvalio sa drvene ograde) sa gornje strane spustimo kravi na vrat, podvežemo krajeve užeta na kolac i pokušamo glavu i prednje noge izvući van propusta. Sada nas je šestero i povlačimo troje na jednoj i troje na drugoj strani kolca i uspijevamo izvući kravu na prednje noge. Pošto je opasno proći iza krave (opasnost od udarca zadnjom nogom), vučemo za rogove i uspijevamo izvući kravu.
Kamo sreće da je neko bio da slika (ili snima) cijeli događaj: 5 ljudi i biciklista vuku kravu iz propusta! Fotografija godine, definitivno.

Što te motivira za daljnji napor i rad?
Ja život gledam kao niz izazova. Neke izazove sami odaberemo, neke nam život nametne.
Prije nekih 7-8 godina počeo sam sa planinarenjem. U to vrijeme smo radili na obnovi planinarskog doma „Vilinac“ na Čvrsnici. Kako je vrijeme odmicalo, sve više sam bio zagrijan za planinarenje. Kasnije je planinarenje prešlo u bavljenje alpinizmom i sportskim penjanjem (penjanje lednih vodopada; kuloara i grebena Čvrsnice, Prenja, Bjelašnice, Visočice; penjanje 300 m visokih stijena u Paklenici). Kao izazov u ovim sportovima, odabrao sam Mont Blanc (4810 m – koji važi za najviši vrh Alpa i Zapadne Evrope) i 01. 08. 2013. godine sam držao zastavu BiH na vrhu.
Već sam se bavio MTB-om i pomalo sam trčao. Slijedeći izazovi su bili istrčati polumaraton (prvi put na Plitvičkim jezerima) i maraton (Zagreb).
Triatlon je bio logičan izbor za slijedeći sport i u 2015. godini sam učestvovao na triatlonima u Splitu (Olimpijska distanca), Boračkom jezeru (sprint), Ironman 70.3 Pula (polu Ironman distanca) i Poreč (polu Ironman distanca). Kao vrhunski izazov u svijetu triatlona to je Ironman distanca.

Prije nego se odlučim za bilo koji izazov, pokušam da naslutim kakav je osjećaj nakon ostvarenja cilja. Taj osjećaj je neophodan da bi se održala motivacija u dugim i iscrpljujućim treninzima. U ovim sportovima ne postoje prečice – za ostvarenje cilja potrebno se dobro oznojiti.

Nitko ne voli razgovarati o povredama ali, nažalost, one su sastavni dio sporta. Kako ti izlaziš na kraj sa povredama?
Da kucnem o drvo, do sada nisam imao ozbiljnih povreda (pad sa bicikla ili pucanje mišića) i trudim se da tako i ostane. Ponekad se zaradi pokoji žulj, najčešće kad se promijeni neki dio opreme (nove patike ili biciklističke sprinterice). U sprječavanju povreda veoma je važno pažnju posvetiti odmoru nakon treninga i utrka.

Bosna i Hercegovina ima jako malo triatlonaca (na spomenutom ironmanu će nastupiti pet takmičara iz naše zemlje), koje savjete imaš za one koji se odvaže za takav poduhvat?
Zamislite da trčite maraton (42 km). Ako niste u dobroj formi i ako niste ozbiljno trenirali, to zvuči poprilično iscrpljujuće. Ironman počinje sa 3.8 km plivanja, nakon čega slijedi 180 km duga vožnja biciklom. Kao šlag na tortu, na kraju dolazi 42 km trčanja maratona.
Ironman triatlon predstavlja vrhunski sport izdržljivosti – kako fizičke, tako i psihičke. Utrka je jako duga (ukupno 226 km) i zadnjih nekoliko sati utrke do izražaja dolazi psihička snaga pojedinca, jer tijelo doslovno “vrišti” da stanete.
Uz sve ovo je potrebno detaljno razraditi nutricionistički plan za preko 12 sati maksimalnog fizičkog naprezanja.
Učešće na ovom takmičenju je veoma skupo, tako da prije prijave na Ironman triatlon poželjno bi bilo da kandidat:
[list style=”arrow-right”] [li]ima barem jedan završen Half-Ironman, [/li] [li]ima više istrčanih polumaratona i maratona[/li] [li]može bez problema odvesti 200 km bicikla [/li] [li]da je solidan plivač[/li] [/list]

Sljedeći cilj nakon ironman-a? Možda neka ultra?
Veoma često čujem to pitanje. Nakon Ironman-a, cilj je završiti doktorat.
A sigurno ću u toku godine pronaći slijedeći sportski izazov.

Za kraj, što misliš o pokretanju ove stranice trcanje.net?
Sportovi izdržljivosti u regionu su mnogo razvijeniji nego u našoj zemlji, tako da su sportisti iz BiH prinuđeni pratiti portale zemalja okruženja. Pokretanje portala trcanje.net predstavlja veliki korak naprijed u pravcu razvoja sportova izdržljivosti.

Hvala ti puno na ovom razgovoru i podršci. Želimo ti puno uspjeha na predstojećim takmičenjima i mnogo „zdravih“ kilometara!

Vaši komentari