Piše: Ersan Bijedić
Ovo neće biti lista tipa “najboljih 10, 20 ili 100 filmova o trčanju”, već što kompletnija lista filmova koji su na neki način obrađivali trčanje ili bliske mu teme.
Nadam se da ćete u tome pronaći nešto za sebe, a sigurno je da su mnoga od tih ostvarenja stvarno inspirativna, zanimljiva, motivirajuća.
Prethodni dijelovi: LINK1, LINK2, LINK3, LINK4, LINK5.
41. Džemo (2020)
Za bosanskohercegovačku trkačku zajednicu je velika stvar da konačno imamo priliku gledati jedan domaći, dokumentarni film, koji se bavi trkačem. Zato je posebno zadovoljstvo i to da je “Džemo” broj 1 u šestom dijelu serijala tekstova “Trčanje u filmu”. Svima nama koji trčimo domaće trke poznat je Džemal Jašarević, kao odličan amaterski trkač koji je često među najboljima, na postoljima, pa i kao pobjednik mnogih događaja. Kroz ovu priču upoznajemo ga malo bolje, njegov život, svakodnevicu, izazove sa kojima se susreće kao poljoprivrednik, za tragičnu pogibiju brata u čiju čast trči sve trke… Za naše prilike samo postojanje projekta znači ukupno još jednu pozitivnu novinu i iskorak trkačkog pokreta, iako je film samo sirova verzija onoga što bi mogla donijeti kompletnija priča. Ipak koliko je takvo jedno ostvarenje nedostajalo, te koliko je Džemina priča jedinstvena, ukazuje i činjenica da je to bio daleko najgledaniji film u sklopu 3. izdanja AJB DOC Film Festivala. Film možete pogledati na OVOM LINK-u.
Nekad dobar atletičar, a sad mrzovoljni alkoholičar, preuzima trenirati talentovanog srednjoškolca koji u slučaju pobjede na prvenstvu može dobiti stipendiju i izvući se iz okruženja ogrezlog u kriminal. Trener ga odmah prebacuje sa 400m na milju, smatrajući da je to njegova prava šansa za uspjeh. Njihov odnos ima puno uspona i padova, jednako kao i svi ostali segmenti života ovog mladića. Ovaj film možete pogledati i na Youtube (LINK).
PAAN SINGH: Pređeš 28 običnih prepona i 7 vodenih prepreka da bi postao prvak države na 3.000m stipl, i niko ne mari za to. Ali kad sam postao otmičar i zeznuo policiju, svi su počeli da navijaju “Paan Singh”.
NOVINAR: Ne postupa se dobro sa sportistima.
PAAN SINGH: Prestani i ti liti krokodilske suze. Da sam sad samo sportista, bi li rizikovao da me intervjuiraš?
Nisam baš mislio da će me ova tema o filmovima odvesti i do Bollywooda, ali film “Paan Singh Tomar” se u ovom dijelu bavi nečim što može uticati na mentalni sklop atletičara. Velika očekivanja i šire društveno priznanje jednostavno ne idu uz trkačke discipline, posebno srednje i duge pruge (osim možda ako si svjetski rekorder), pa u tom slučaju frustracija i ogorčenost zbog neprepoznavanja uspjeha može samo rasti. Uloženi trud trkači naplaćuju samo kroz rezultatsko zadovoljstvo, priznanje među kolegama, jer je društvo generalno potpuno nezainteresovano za ovaj nepopularni sport i njegove takmičare. Toga treba biti jako svjestan, jer svako očekivanje veće od toga, vodi u razočarenje, nezadovoljstvo, frustraciju, ogorčenost…
Ovo je dio priče iz filma nastalog na istinitim motivima iz života indijskog atletičara Paana Singha koji je sedmerostruki prvak Indije u 3.000m stipl i učesnik Azijskih igara 1958. godine u Tokiju. Sa 9:02 je 10 godina držao tamošnji državni rekord. Po završetku karijere se vratio u svoje selo, ali i sa svojim rođacima ušao u razmirice oko zemljišta (gdje po priči iz filma ni u policiji nije naišao na razumijevanje), pa se potom prometnuo u razbojnika kako bi sam istjerao pravdu. Policija ga je ustrijelila 1981. godine, a zajedno s njim i 14 članova njegove bande.
Zanimljivo je da je ovaj film posvećen indijskim sportistima koji su ostvarili velike rezultate, a kasnije u životu prošli kroz neimaštinu, različite oblike poniženja i društvenog nepriznanja. Slični slučajevi su sve češći u BiH.
44. Team Ingebrigtsen (2016. – )
Serijski film Team Ingebrigtsen je napravljen u formi reality programa, ali vrijednog dokumentarnog materijala nastalog praćenjem jedinstvene norveške atletske porodice kroz njihovu dnevnu rutinu. Gjert i Tone imaju sedmero djece, od kojih su Henrik, Filip i Jakob elitni srednjoprugaši, danas 14-godišnja Ingrid se nada da će to postati, dok će svoj put sedmogodišnji William tek odabrati. Kristoffer i Martin su se odlučili na drukčiji stil života. Atlete unutar porodice trenira njihov otac Gjert koji ne kontroliše samo trening već i sve druge aspekte koji mogu uticati na razvoj atletskih zvijezda. Cilj je jasan: biti najbolji na svijetu. Dok ih neki smatraju ekscentričnim, pa i ekstremnim, serija s druge strane pokazuje količinu uloženog truda i minimum prostora za uobičajene, svakodnevne životne radosti. Plodove tog rada pratimo već kroz kadrove koji sežu u 2013. godinu pa sve do danas kad su tri brata zaista vrhunski atletičari.
Serija zasad ima četiri sezone, a dobar dio toga možete pogledati na Youtubeu uz engleske titlove (LINK).
Ovaj film sam prvi put gledao pripremajući se za Beogradski maraton 2015. godine, a kasnije ga za serijal “Trčanje u filmu” nisam uspijevao naći na internetu. Zato hvala Miši Kantaru za OVAJ LINK, na kojem ga možete odgledati. To je klasična trkačka priča pojedinca koji odlučuje nešto promijeniti u svom životu. Režiser iz Srbije, Mladen Matičević, gleda Roterdamski maraton i dolazi na ideju da se za godinu dana pripremi i istrči maraton u Beogradu. Sve to dokumentuje u film, a njegova polazna točka nije baš najpovoljnija: 40 godina i 120 kilograma.
46. Icarus (2017)
Nije trkački film, nego izvrsna priča o dopingu u sportu, a znamo da iz trkačkih disciplina svako malo nailazimo na nove primjere varanja. “Svi se dopinguju. Sa određenim znanjem, možete stalno varati na testovima”, kaže Don Catlin, čovjek koji je osnovao i 25 godina vodio UCLA olimpijski antidoping laboratorij, te razvio antidoping testove. A onda je sam bezuspješno 50 puta testirao Lancea Armstronga (za kojeg kasnije saznajemo da se sistematski dopingovao). Režiser ovog dokumentarca, Bryan Fogel, kao početnu vodilju ima da na vlastitom primjeru pokaže koliko je sistem testiranja besmislen pa ga Catlin upućuje na ruskog kolegu Gregorija Radčenkova. Fogel se dopinguje pola godine uz program Radčenkova i dolazi do 15 – 20 posto boljih rezultata u biciklizmu, ali ova priča odlazi u drugi smjer kad njemački ARD objavljuje dokaze o sistematskom dopingu ruskog olimpijskog tima. Radčenkov je bio direktor laboratorija u Moskvi i voditelj programa koji je Rusima donio rekordnih 13 zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Sočiju 2014. godine. Sad Bryan treba pomoći Gregoriju… Koga zanima doping u sportu, teško će naći bolju i zanimljiviju dokumentarnu priču. Ako vam je zanimljiva ova tematika, pogledajte i film The Program (LINK) o tome kako je to radio Lance Armstrong.
47. Breaking2 (2017)
Priča o Eliudu Kipchogeu i jurnjavi maratona ispod 2 sata (uz svu pomoć tehnologije) je prilično poznata, kao i sam njen ishod iz drugog projekta, Ineos 1:59 Challenge, kad je Kenijac 12. oktobra 2019. godine istrčao 1:59:40. Film Breaking2 je međutim originalna ideja i prvi pokušaj da se ostvari ovaj rezultat. Dokumentarac prati trkače koji su se upustili u ovu zanimljivu avanturu, sa centralnim fokusom na Kipchogeu kao najvećem adutu projekta.
48. Ultra (2017)
Odlična priča o pet trkača, svako sa svojim motivima, koji svoje granice izdržljivosti žele ispitati na jednom od najtežih svjetskih ultramaratona, Spartatlonu (trka na 246km sa limitom od 36 sati). Među njima je i režiser filma, Mađar Balázs Simonyi koji je dosad sedam puta istrčao Spartatlon, a 2019. godine sa izvrsnim rezultatom od 26:04:30 (LINK za njegove rezultate). Ovaj film je 2017. godine bio i u takmičarskom programu dokumentarnog filma na Sarajevo Film Festivalu. “Koliko daleko moraš ići da spoznaš sebe”?
Dokumentarac o Britanki Fioni Oakes koji je prati kroz Sahara Marathon (ultramaraton od 251km kroz pustinju u Maroku), ali priča o njenom životu i drugim postignućima. Fiona je izgubila patelu u koljenu zbog tumora sa 17 godina, a ipak trči i pobjeđuje na maratonima. Postala je i najbrža žena koja je istrčala maraton na svim kontinentima. Fiona je veganka od svoje 6. godine i posvećena je borbi za zaštitu životinja.
Srednjoškolac gubi prijatelje u saobraćajnoj nesreći, a potom utočište od svojih unutrašnjih borbi i patnje pronalazi u trčanju. Osjeća se kao da je bliži poginulim djevojci i prijateljima što brže trči. Kad je u pitanju samo trčanje, primjetno je priču pisao neko ko poznaje sport ili se dobro informisao. Zanimljivo je da poginulog trenera glumi Tim Roth, a novog Billy Crudup koji je glumio Stevea Prefontainea u filmu Without Limits.
Vaši komentari
