MIŠA KANTAR: Trčanjem protiv piva i pivom protiv trčanja

Kada mi je sredinom decembra prošle godine Ljilja saopštila kako su se ona i Ersan dogovorili da ja napišem tekst o trčanju i pivu (ili što bi Ersan rekao esej), odmah sam pristao, jer ko sam ja da se protivim njihovim odlukama.

2080

Piše: Miša Kantar

Čak su mi dali i naslov teksta: “Trčanjem protiv piva i pivom protiv trčanja”.

Rekoh nije problem, dobićete tekst.

Sedoh ispred tastature, otkucah naslov i… blokada!

Neće pa neće.

Sedeo sam tako, razmišljao o naslovu, ali reči ne dolaze.

Kako je to bilo sredinom decembra, kraj godine se bližio, žurba da se sve završi na poslu i pripreme kakvog takvog dočeka Nove ’21. išli su na ruku nedostatku inspiracije i ometanju da započnem pisanje.

Kada me je Ersan “podsetio” na tekst, bio je već kraj januara, te sam rešio ozbiljno da se time pozabavim.

TRČANJE (engl. running): monotona repetitorna radnja, neki bi rekli izuzetno mazohistička. Neki ga smatraju sportom, za mene je više društvena aktivnost. Ono doprinosi sticanju novih poznanstava, upoznavanju drugih gradova i kultura i izvor je neograničene količine pozitivne energije. Doprinosi dobrom raspoloženju.

PIVO (engl. beer): piće koje se pravi od ječma, hmelja, kvasca i vode. Jedno od najstarijih pića koje se koristilo još u starom Egiptu. Treće piće po sveukupnoj popularnosti, nakon vode i čaja, omiljeno i cenjeno kod velikog broja osoba koje se bave trčanjem. Ono doprinosi sticanju novih poznanstava, upoznavanju drugih gradova i kultura i izvor je neograničene količine pozitivne energije. Doprinosi dobrom raspoloženju.

Gledam naslov, gleda on mene… nešto mi se ne uklapa, nešto štrči, iskače, mislim se ako bi to našao, sve bi bilo lakše.

A odgovor mi je bio sve vreme pred očima, gledao sam u njega!

Radni naslov!

Pa kako pivo protiv trčanja i kako trčanje protiv piva? Pa te dve stvari idu zajedno, ruku pod ruku, skoro da su nerazdvojne, a ne da se suprotstavljaju jedna drugoj, pa sam za temu pozajmio naslov teksta koji sam ranije čitao: Trčanje i pivo: Drugari za ceo život.

Da se razumemo, ovo pišem kao trkač rekreativac, verujem da se tako oseća i 98% trkača koje znam i koje srećem na trkama. A ima ih, rekao bih, dosta. Od marta 2015. kada sam istrčao svoju prvu zvaničnu trku, Novosadski frtalj maraton, do poslednjeg “trčanja” Beogradskog virtuelnog polumaratona u novembru 2020., nanizalo se tu skoro 190 trka različitih dužina (od Novicine Tesline trke na 1856 m do polumaratona) i učešća na trening trkama mnogih liga. Putovalo se dosta, trčao sam skoro na svim trkama u Srbiji, pa u Zagrebu, Puli, Sarajevu, Ljubljani, Mađarskoj… Upoznalo se tu dosta ljudi, organizatora, trkača (i nerazdvojnih članova porodica istih, pozdrav za Zoku i Đorđa). Tu je i neizostavni začin skoro svake trke, neponovljivi voditelj Rale Simić, enciklopedija svih mogućih svetskih atletskih rezultata, a i naših, rekreativnih.

I ima, pored trčanja, još jedna stvar koja nas, sve koji se po trkama družimo, povezuje.

Naravno, to je PIVO, zlatno-žuto, sa belom penom, hladno, koje klizne niz grlo posle istrčanih kilometata k’o najlepši nektar.

Ali, šta je u stvari pivo?

Pivo je niskoalkoholno osvežavajuće piće, proizvedeno od ječmenog slada, hmelja, pivarskog kvasca i vode.

Jedno je od najstarijih pića, njegova istorija je duža od 6000 godina. Prve tragove o pivu su 4000 godina pre nove ere ostavile civilizacije u dolinama Eufrata, Tigra i Nila.

Sumeri su prve pisane tragove o pivu ostavili oko 2500 godine p.n.e., ubrajali su ga u najvažnije namirnice, koristili su ga kao lek, ali i kao novac. U to vreme je čak 40% žita prerađivano u pivo.

Kralj Hamurabi (1792-1750. p.n.e.) koji je sačinio čuveni Codex Hammurabi (Hamurabijev zakonik), je još tada u zakonik stavio odredbe vezane za spravljanje i promet piva. To nije ni malo slučajno, budući da se u to vreme u Vavilonu znalo za više od 16 različitih tipova piva. Zakonik je regulisao i količinu ekstrakta piva i njegovu cenu, ali i kazne ako se onaj ko ga proizvodi i toči o njega ogluši. Tako stoji:

„Pivo ne sme sadržati previše vode i ne sme se prodavati po previsokoj ceni”.

U to vreme, pivo se zapravo nije prodavalo za novac. Menjalo se za žito, pa je zakonik predviđao:

“Ako onaj ko toči pivo ne traži za njega žito, nego novac, vara na meri, ili toči loše piće, treba biti kažnjen, bačen u vodu i udavljen.”

E, da se Hamurabijev zakonik i danas primenjuje…

Egipat i dolina Nila, druga velika žitnica Starog sveta, bila je takođe poznata po svom pivu. Pivo je i za Egipćane, zajedno sa hlebom, bilo osnovna životna namirnica, ali u isto vreme i nezamenjiv proizvod u mnogim segmentima života. I oni su verovali da je pivo “čudesno piće” koje je imalo božansku ulogu. Oni su ga prinosili kao žrtvu umrlima, koristili kao melem i lek, a često njime plaćali i svoju vojsku. Imali su i hijeroglif za njega.

Skok od 6000 godina

Ali dosta o istoriji i počecima, da napravimo skok od 6000 godina i da se zaustavimo na današnjem vremenu.

Kao što smo rekli, pivo se pravi od 4 sastojka (slad, hmelj, kvasac i voda), najviše sadrži vode, oko 90%, alkohola ima oko 4,5%, a ostalo su ugljeni hidrati, proteini, mikro i makro elementi, vitamini i provitamini (najzastupljeniji su vitamini B kompleksa)…

Slad i kvasac “obezbeđuju” pivu alkohol, a hmelj mu “dodaje” penu i gorkast ukus. Taj sklop mirisa i ukusa, kao i velika količina vode i mali procenat alkohola čine pivo jako dobrim napitkom za hidrataciju, pogotovo posle fizičkih napora. Sastav i odnos mikro i makro elemenata ga čini, po rečima prof. dr. Ide Leskošek-Čukalović, skoro idealnim izotoničnim napitkom. Jedino mu fali natrijum, ali to se lako nadoknadi nekim kikirikijem ili čipsom. Idealno za posle trčanja!:)

Sve više organizatora prepoznaje to “drugarstvo za ceo život” pa u raspisima trka vidno naglašava da će u cilju da bude točilica (ili više njih). Skoro da nema trke gde se u cilju ne vide poznati brendirani suncobrani velikih pivara, ali je sve više trka koje promovišu lokalne kraft pivare, što je jako lep trend.

Neke trke čak i imaju “pivske” okrepne stanice, na primer okrepna stanica Ilije Zvekanova na Somborskom polumaratonu, gde se pored piva sluša i dobra rok muzika.

Tako su i jedna od urednica sajta trcanje.net i autor ovih redova “zalili” svoje upoznavanje 2016. godina na Osječkom Ferivi polumaratonu, a ta tradicija se nastavila i dalje, sa trke na trku.

Proizvođači piva su često i zvanični sponzori trka i neke trke nose ime po njima.

U regionu se jedna od najpoznatijih “pivskih” trka održava u Zagrebu od 2016. godine i to pod pokroviteljstvom pivare Medvedgrad, čuvena MedvedRUN (na 5 i 10 km) u organizaciji AK Sljeme. To je urbana trka ulicama i stepenicama Zagreba između Medvedgrad pivare i Medvedgrad pivnice, sa pivom na okrepnim stanicama i sa nagradnim fondom u pivu.

Beer Mile

Povezanost trčanja i piva ide dotle da se organizuju takmičenja u “kombinovanoj” disciplini, trčanju i ispijanju piva, takozvana “beer mile” ili pivska milja, sa izuzetno prostim propozicijama: popije se pivo, istrči se 400 m i tako 4 puta, sve u svemu 4 piva i 1600 m (jedna milja). Prema sajtu beermile.com, Kanađanin Corey Bellemore je 2017. godine zabeležio najbolji rezultat u ovoj disciplini, 4 piva i 1600 m trčanja je završio za 4 minute i 33 sekunde. Za sada, koliko je meni poznato, u regionu su jedino AK Sljeme 2015. godine i BURT 2018. godine organizovali pivsku milju. S nestrpljenjem očekujem da se ta disciplina “primi” i da zaživi više takmičenja. Na temu pivske milje ima dosta varijacija. Jedna od njih je takozvani Beer mile half, gde se na svakoj istrčanoj milji polumaratona (a polumaraton je 13,1 milja) pije po jedno pivo. Hmmm, 13 piva, polumaraton, zanimljivo zvuči.

Ima tu još veza, između trčanja i piva. Naime, Ferninand Kren, je u XIX veku iz rodne Rume došao u Čačak i tamo je 1850. otvorio pivaru “Pivara Ferdinand Kren” koja je pored pivare kneza Aleksandra Karađorđevića u Beogradu, bila jedina pivara u Srbiji. Ovo ne bi bilo za ovu priču zanimljivo, da njegov čukununuk nije Aleksandar Bokarev, dugogodišnji atletičar i trkač, maratonac sa istrčanih 81 maratonom i dve ultre. To je sigurno uticaj čukundede pivara (a ne čukundede vrača).

Jedna od mojih omiljenih anegdota je o tome kako sam na Ljubljanskom maratonu 2016. godine negde na 18. km skrenuo par koraka sa staze, došao do četvorice mladića-navijača ispred kojih su stajale čaše sa pivom, lepo sam im se izvinio, otpio 2-3 gutljaja iz čaše u koja je bila najpunija zahvalio se i otrčao dalje. A njihovo oduševljanje, verujem da će se sećati toga dok god se maraton bude trčao u Ljubljani.

Inače, ako u pretraživaču interneta ukucate “pivo i trčanje” dobićete otprilike potpuno isti broj strana koje to afirmišu i onih koje kombinaciju trčanja i piva osporavaju. Tako je i sa drugim stvarima, kafom na primer. Sve zavisi od ličnog stava autora teksta i njegovih životnih navika. Naučno potkrepljene činjenice ćete naći za oba stava, i za i protiv.

Odgovoran pristup

Pivu i trčanju treba pristupati odgovorno. Nije preporučivo previše se hidrirati pivom veče uoči trke pa mamuran izaći na stazu, to nikako. Prevelik unos piva (ili alkohola) dehidrira organizam (iako se čini da je suprotno), pa smo postigli suprotan efekat. Gutljaj ili dva piva u toku trke vas sigurno neće ni usporiti, a ni previše ubrzati, a sigurno će pomoći dobrom raspoloženju.

A pivo posle trke u dobrom društvu, to je trešnja na šlagu na čokoladnoj torti, mada ni tu ne treba preterivati. Ili što bi rekla profesorka tehnologije piva i slada na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu dr Ida Leskošek-Čukalović:

“Pivo je zadovoljstvo, hrana i lek”. Ali pivo je i nešto više. Pivo je povod da se posle napornog rada odmorite i opustite, da u opuštenoj atmosferi ostavite za sobom brige prethodnog dana. Povod da razmenite misli sa ljudima sa kojima delite iste ili slične afinitete, ili sa kojima nemate nista zajedničko. Dovoljno je da imate samo jedno što vas zbližava: ljubav prema pivu! Naravno, pri tome ne treba zaboraviti jedno. U svemu je potrebna umerenost, pa i u pivu. Citat jednog poznatog eksperta i ljubitelja piva kaže:

Jedno pivo je bolje od nijednog,
dva piva su bolja od jednog,
ali četiri piva nisu dvostruko bolja od dva!

Zato popijte svoje jedno, ili dva piva. Popijte onoliko koliko vam prija, ali koliko prija i onima drugima pored vas. Popijte onoliko koliko vam omogućava da se osećate bolje, a ne gore, onoliko koliko vam čini dobro i onoliko koliko mislite da ono zaslužuje! Pri tome nikada nemojte zaboraviti da pivo nije samo pivo. Ono sadrži alkohol i može da vam “udari u glavu”. Nikada nemojte dozvoliti da vam “dođe glave”.

Zbog svega gore napisanog, ona mala grupa trkača (2 %) koji ne konzumiraju pivo su jako traženi kao vozači radi bezbednog povratka sa trka.

U to ime ŽIVELI!!!

Vaši komentari

Banner