ZOE HAMEL: U BiH imam dobru, motivirajuću konkurenciju u prijateljskoj i aktivnoj trkačkoj zajednici

Od ljeta 2019. godine trkačko udruženje i škola trčanja Sanus Motus, ali i kompletna mostarska trkačka scena, su jači za Francuskinju Zoe Hamel.

383

Piše: Ersan Bijedić

Odlična je trkačica koju ste mogli primijetiti na postoljima niz trka različitih distanci u Bosni i Hercegovini, bilo trail, ultra trail ili uličnih. Ove jeseni je u Banjaluci pobijedila na maratonu sa 2:58:10.

Zoe je profesorica matematike i koordinatorica outdoor aktivnosti na United World Collegeu u Mostaru, a dolazi iz Sedana, grada na sjeveroistoku Francuske gdje je živila do završetka srednje škole. Potom je kao aktivna teniserka dobila stipendiju igrati za univerzitet Asheville (Sjeverna Karolina, SAD) gdje je ujedno studirala matematiku i ekonomiju. Master studije iz matematike je potom završila u Kanadi.

– Dobila sam priliku postati asistent profesor u Afričkom institutu matematičkih nauka i radila sam u tri afričke zemlje, Južnoafričkoj Republici, Senegalu i Esvatiniju (bivši Svazi). Otamo sam sletjela u Mostar gdje sam u međunarodnoj školi počela raditi u augustu 2019, ispričala je Zoe Hamel.

Prijem u Mostaru

Takmičarski se bavila tenisom do diplomiranja 2014. godine.

– Sada igram samo nekoliko puta godišnje, kad odem kući. Oduvijek sam voljela druge sportove, ali nisam imala vremena za njih, tako da sad hvatam korak… Mislim da ću se vratiti tenisu. Trčanje je zabavno, ali mi nedostaje dio koji znači igru.

U Mostaru joj se ipak svidjelo.

– To je najduže što sam ostala u istom gradu poslije dugo vremena pa izgleda da mi se ovdje sviđa. Mostar ima puno toga za ponuditi, ali nije prevelik i ima prekrasnu prirodu svuda okolo! Veoma se razlikuje od svih drugih mjesta gdje sam živjela. Sportska i outdoor zajednica je vrlo dinamična, a to mi odgovara. Uz ljude iz škole i trkačke zajednice, bilo je lakše preseliti se ovdje. Mislim da sam se pridružila Sanus Motusu samo nekoliko sedmica nakon što sam došla i svi su me super primili.

Sa tenisa na trčanje

Prije sam trčala bez posebnog plana. Tokom zagrijavanja bih napravila svoje planove. Od ljeta 2020. sam se pridružila lokalnom klubu u Francuskoj jer sam tamo bila nekoliko mjeseci zbog pandemije, i sad pratim konkretne planove treninga trenera Huberta Perignona.

Trčanjem se nešto aktivnije počela baviti po okončanju igranja tenisa na takmičarskom nivou.

– Uvijek sam trčala, ali samo kroz specifični trening za tenis, što je dosta drukčije. Otkako sam se prestala baviti tenisom, trčala sam u danima kad se nisam bavila nekim drugim sportom. Pokazalo se dobrim za upoznavanje novih ljudi kad sam selila u druga mjesta. Svako mjesto je imalo drukčiju, ali vrlo susretljivu trkačku zajednicu (Vancouver, Cape Town, Mostar). Onda bih samo počela ići na trke koje imaju u okruženju.

Zoe se manje žali na uslove za trening nego Mostarci.

– Mostar je dobar za trening. Mogu koristiti univerzitetsku stazu za intervale, Planinicu za trail, ili prosto različite dionice za duga trčanja. Ne mogu se žaliti! Imam i chill run trening partnera, Mirelu.

Volim “bol” cestovnih trka

Francuska profesorica trči veliki broj trka po BiH, a često ste je mogli primijetiti zbog same činjenice da je uvijek među najbržim u ženskoj kategoriji. U okvirima BiH, bez prave konkurencije. Na našim terenima već ima puno iskustva, pa smo je pitali za dojmove o bh. trkama.

Što se trčanja tiče, sviđa mi se što je mnogo manje frustrirajuće od tenisa. Uživam u trčanju i raznovrsnim treninzima. U laganim trčanjima samo za slušati muziku ili podcaste, ali i intervalima kad se osjećate kao da nikada nećete završiti! Volim se takmičiti i nemam omiljenu distancu… sve dok završim trku sa osjećajem da ne mogu dalje ni još 10 metara, to je dobra trka za mene. Volim miksati dužine i trail/cestu.

– Sve trke koje sam trčala ovdje (trail ili cestovne) su zaista bile super dobro organizirane, sa odličnom atmosferom. Uvijek postoji dobra konkurencija i sada počinjem da poznajem trkače (muškarce i žene) sa kojima trčim, ili one koje pokušavam da izazovem. Definitivno imam dobru konkurenciju gdje god da odem, što je dobra motivacija! To je vrlo prijateljska i aktivna zajednica; lijepo je biti dio toga. To je također odličan način da upoznam ovu zemlju i odem na mjesta na koja nikada ne bih otišla.

Trenira po programu, ali napominje da još nema neke posebne trkačke planove.

– Za sad još uvijek uživam u treningu, čak i ako može uzeti dosta vremena. Mislim da mi pomaže to što mijenjam dužine i teren, iako to možda nije najefikasniji način da poboljšam specifične rezultate. Volim “bol” cestovnih trka i lični izazov postignutog vremena u cilju, ali mi je to psihički veći izazov. Volim s vremena na vrijeme prestati razmišljati o tempu, i volim “avanturistički” dio ultramaratona, zaključila je Zoe Hamel.

Vaši komentari

Banner