Piše: Ersan Bijedić
Postoje različiti, sofisticirani načini praćenja stresa proizišlog iz treninga, kao što su motrenje otkucaja srca, praćenje vrijednosti laktata u krvi, mjerenje snage trčanja, ali opet trkač najvažnije informacije crpi iz osnovne trkačke mantre: “slušaj svoje tijelo”.
Iako mogu biti korisne sve mjerne jedinice iz gore pobrojanog, iskusni trkači znaju da ne postoji relevantnija informacija o stanju pojedinca od one koju mu šalje vlastiti mozak.
Trening po osjećaju je teško usvojiv jednako za početnike i napredne trkače, ali iz različitih razloga.
Početnici
Početnici ne trče po osjećaju jer obično ulaze u trening sa nerealnim očekivanjima. Ljudi uglavnom imaju pristup da se radi o jednostavnoj aktivnosti (što u osnovi i jeste), sa osjećajem da mogu trčati “koliko hoćeš” i u pravilu kreću brzo, misleći da drukčije nema ni efekta.
Potom su iznenađeni da ne mogu izdržati dugo u zadanom tempu, a zbog preambicioznog starta dobivaju dojam da je trčanje ustvari jako teško. Sa nekoliko sličnih pokušaja bez bitnih poboljšanja, ponekad odlučuju da ta aktivnost nije za njih. Nesvjesni da u stvari nisu ni dali priliku trčanju. Nesvjesni da samo nisu po osjećaju “uzeli” tempo koji bi im bio ugodan (koliko god to sporo bilo).
Lično iskustvo
U svojim počecima sam trčao dosta treninga i na 6:15/km, uz postepeno povećavanje dužine trčanja. Potrebno je desetak treninga da se počnu osjećati promjene i napredak. Tad bi trebalo nastaviti postepeno povećavati istrčanu dužinu, a ne odmah se forsirati povećavanjem brzine. Ovo je lakše reći, nego ostvariti, jer za usvajanje trčanja po osjećaju ipak treba vremena.
Napredni trkači
Napredni i ambiciozni trkači, s druge strane, ne trče po osjećaju iz drukčijih razloga. Oni često sračunaju koji bi teoretski trebao biti njihov tempo za spore treninge i toga se drže bez obzira kako se osjećali.
Međutim ovaj tempo nije uvijek isti. Statistika je važna u trčanju, ali joj se ne smije robovati, jer u tom slučaju možemo nekad od tijela tražiti više nego je sposobno. Takvi trening periodi vode u pretreniranost, pad forme, povrede…, odnosno umjesto napretka, dobivamo kontra efekt.
U drugoj prilici napredni trkači lagan trening rade sa grupom kolega i prate zadani tempo, iako im to u tom trenutku ne odgovara. Treći put se osjećaju dobro pa trče u srednjem tempu koji ipak znači nekoristan umor i nedovoljan oporavak uoči važnog, specifičnog treninga koji je na rasporedu dan poslije. Dalje, često misle da im tako sporo i lagano trčanje neće pomoći, iako je upravo u tome ključ napretka.
Sve što vam je potrebno za trčanje, pronaći ćete u Intersportu.
Lično iskustvo
Za trening oporavka nema bolje “mjerne jedinice” od ličnog osjećaja. Monitor pulsa može pokazati i na jačem tempu broj otkucaja koji je inače dovoljan za oporavak, ali koji u konkretnoj situaciji ipak ne znači pravi oporavak. Zato ako se ne osjećam dobro na tom tempu, trčim sporije. Nekad trening oporavka trčim na 5:00/km, nekad na 5:15/km, ali ima dana kad je to i na 5:45/km.
Dobar osjećaj
Dva su razloga zašto se ne osjećamo dobro na treningu i valja ih naučiti prepoznati:
- Slaba utreniranost. Ako uvijek trčimo lagano, ne napredujemo i ne postajemo jači, vjerovatno će biti više mučenja sa trčanjem.
- Trening uprkos umoru. Bez obzira na nivo utreniranosti, što trkač više umora donese na trening, to će osjećaj biti lošiji.
Kao i u svemu, potrebno je pronaći balans.
Prednosti
Trčanje po osjećaju znači da slušate svoje tijelo i trčite brzinom, tempom i nivoom napora koji odgovara vašem nivou kondicije i umora. Suština je da to ne povećava rizik od povreda ili vas preopterećuje i dodatno umara.
Trčanje po osjećaju na različitom tempu i nivou napora osigurat će:
– da ne trčite previše teško tokom laganih trening dana,
– da ne trčite presporo tokom važnih, specifičnih treninga,
– da ne trčite prebrzo na početku trka,
– da se tijelo potpuno odmori i oporavi prije težeg treninga,
– mentalni odmor od opsjednutosti trening statistikom i detaljima.
Kada trčati po osjećaju
Bez obzira na to koristi li, ili ne, razne mjerne uređaje, trkač svejedno mora naučiti “čitati“ kako se njegovo tijelo osjeća i reakcije na različite vrste treninga.
Odaberite trčanje prema osjećaju u laganim danima, danima oporavka i povremeno tokom dugih trčanja. Prikupljanje podataka prema različitim monitorima valja ostaviti za jače treninge i trke, radi mentalnog rasterećenja i učenja trčanja u onom tempu koji tijelo sugerira da je potrebno.
Zaključak
Naučiti trčati po osjećaju je jednako važno za sve. Za početnike da bi uz ugodan tempo trčanja prvo naučili uživati u aktivnosti, usvojili je kao svoju i iznova joj se vraćali, a onda eventualno poželjeli napredovati. Za napredne trkače da bi sa boljim osjećajem za svoje tijelo brže napredovali, jer potpuno spori trening po osjećaju predstavlja adekvatan oporavak za teže napore, a ne neproduktivan dan.
Vaši komentari
