Pripremio: Dražen Filipović
Tolerancija na bol i patnju tokom trčanja je nešto što se razlikuje od trkača do trkača.
Legendarni ultramaratonac Scott Jurek, izrekao je čuvenu rečenicu: “Pain only hurts”, ili ti, “bol samo boli”. Ta izreka postala je krilatica brojnim trkačima i mentalna snaga kako se nositi sa neugodom i boli kada smo na rubu vlastitih granica. To prije svega znači prihvatiti bol kako sastavni dio takmičarskog iskustva tokom utrke, a ne kao indikator da nešto nije u redu.
Nekadašnji američki rekorder na 5.000 metara Bob Kennedy dodaje: “Jedna stvar u trčanju je jasna, a to je da boli. Prihvatite to odmah na početku, inače nećete daleko dogurati”.
Prihvaćanje neugode neće je umanjiti, ali će postati podnošljivija. Istraživanja su pokazala da trkači koji su naučili prihvaćati nelagodu izazvanu treniranjem, imaju osjećaj manjeg umora i ostvaraju bolje rezultate u testovima izdržljivosti.
Dva dobra načina kako povećati toleranciju prema boli jesu mentalna spremnost prije utrke za ono što nas očekuje te odvojenost od osjećaja boli i nelagode. To znači biti spreman na bol koja nas očekuje tokom utrke, te pozitivno prihvatiti iskustvo boli kao nešto što smo već ranije uspješno prošli.
Zato nije ni čudo da su upravo elitni trkači usvojili te načine nošenja za fizičkom neugodnošću dok se takmiče. Njihovi najčešći odgovori na pitanje kako se nose za bolovima tokom takmičenja, vezani su uz prilagodbu tempa trčanja, pokušaj opuštanja tijela te mentalne podjele utrke na manje segmente kako bi cijelo takmičenje postalo podnošljivije. Primjetno je također da takmičari nisu samo osjećali fizičku nelagodu nego i cijelo vrijeme pratili intenzitet iste, kako bi izabrali najbolju kontroliranu reakciju.
Svakako svaki trkač treba pronaći svoju mentalnu snagu u sebi, ono što njega najviše motivira kada postane teško. Ovdje je riječ o inhibicijskoj kontroli, tj. sposobnosti kontrole i zaustavljanja impulsnih reakcija, kao što je prva reakcija na bol da usporimo tempo ili potpuno stanemo. Veća inhibicijska kontrola znači i bolje rezultate. Dobra strana je da se ona može povećati kroz svakodnevno vježbanje.
Naučnici su također uspjeli povezati nivo emocionalne inteligencije sa rezultatima u trčanju. Kontrola i reguliranje vlastitih emocija je nešto što također učimo. Kada ovladamo svojim emocijama i nismo impulsno vođeni, tada možemo birati svoju reakciju. Prije samog takmičenja pojedini trkači namjerno biraju određeno emotivno stanje, poput osjećaja ljutnje, zahvalnosti ili sreće kako bi ostvarili najbolje rezultate.
(Izvor: outsideonline.com)
Vaši komentari
