STEFAN MILOVIĆ: Kako postati državni prvak u 12h ultramaratonu za svega 10 mjeseci trčanja?

Kada pročitate naslov, mislićete da se radi o nekoj šali ili nekom fanatiku koji ne može da preživi dan bez barem nekoliko istrčanih kilometara.

1021

Piše: Stefan Milović

Prije pola godine, možda ste imali priliku da pročitate početke mog rekreativnog trčanja te pripreme za prvi maraton.

Sada su apetiti malo porasli pa imam priliku da pišem o mnogo većem iskustvu, pripremama i trkama koji će obilježiti ovu godinu. Iskreno se nadam da ću barem malo uspjeti animirati i druge rekreativce, kako bi svoje vlastite barijere savladali i otišli korak dalje.

Prvog dana nakon novogodišnje proslave i tradicionalnog trka na Igmanu, postavio sam sebi tri cilja za predstojeću 2022. godinu. Prvo, želio sam popraviti svoje rezultate u polumaratonu i maratonu. Drugo, imao sam želju da budem s ekipom (Emir Kovačević i Elvedin Tunović) izabran za učešće na Berlinskom maraton i treće, učiniti nešto ludo i nezaboravno. Nakon pola godine, sve su se želje ostvarile. Treći cilj je bio zaista poseban, to iskustvo želim da podijelim sa svima vama.

Trke u prvom polugodištu 2022. godine

Mnoge trke u ovoj godini sam već unaprijed prijavio, a neke su se prijavile kao last minute. Dosta ih je poslužilo kao trening za trke koje su mi bile u fokusu. Prvobitni ciljevi su mi bili istrčati maraton ispod 4 sata i napraviti dobar rezultat na polumaratonu. O ultramaratonu nisam ni razmišljao. Prvo polugodište je uspješno okončano te sam istrčao već 14 trka:

Unusual maraton 16.1. – 3:44 (13. mjesto)

Trail Trebević 3 budalaša 5.2. – 1:36 (16. mjesto)

Splitski polumaraton 27.2. – 1:39

Gradiška polumaraton 6.3. – 1:36

Mostarski polumaraton 19.3. – 1:34

Brčko polumaraton 27.3. – 1:43

TUR powered by Schüco 23.4. – 30:44

Bečki maraton 24.4. – 3:29

Banjaluka polumaraton 8.5. – 1:38

Beogradski polumaraton 15.5. – 1:40

Najbržih 5K u regiji 22.5. – 19:30 (23. mjesto)

Slovenian 12 Hour Run 5.6. – 111,1km (1. mjesto u državnom prvenstvu i 16. u muškom generalnom plasmanu)

Vučko Trail 18.6. – 1:30 (11. mjesto)

Stojčevac 5K 25.6. – 21:31 (24. mjesto)

Upoznavanje s trenerom

Kao dio tima podrške za našeg kolegu Elvedina Tunovića na Polojskoj trci od 100km (Slavonski Brod, 5.3.), imao sam priliku da doživim čari ultramaratona. Bio je to skroz drugačiji koncept trke nego na koji sam inače navikao. Već tad sam počeo razmišljati o nekoj prijavi za narednu godinu. Međutim, to je sve palo u vodu jer sam taj dan upoznao svog budućeg trenera Mirsada Abdakovića (klub BURT). Kroz par razgovora, uspio me je nagovoriti da već ove godine probam odraditi prvu ultru na 6h u Kranju jer će se u sklopu trke organizovati naše državno i federalno prvenstvo. Učlanio sam se u klub BURT te par dana kasnije, otvaram stranicu organizatora ultre i prijavljujem se. Nakon nekoliko sedmica, javljam se treneru s prijedlogom da se prijavim ipak na trku od 12h. Moje razmišljanje je išlo u sljedećem pravcu, trčao sam Podgorički maraton oko 5 sati pa mi ultra od 6h nije predstavljala neki veliki izazov. Trener je odobrio prijedlog i rekao mi da mi je dobra logika razmišljanja.

Ponovo otvaram stranicu organizatora i prijavljujem se na trku od 12 sati. Taj dan sam samo užem krugu prijatelja javio o mojoj odluci. Od komentara “ti si lud” pa do ostajanja bez riječi, malo su mi ulijevale sumnju u moj potez. Ipak, trener me je ohrabrio i javio da će mi pripremiti plan gdje ću sigurno moći istrčati preko 100km. Meni je to izgledalo nemoguće, ali sam mu vjerovao.

Nakon Polojske ultre i Gradiška polumaratona, počeo sam se po prvi put pripremati za naredne trke uz pomoć trenera. To mi je pomoglo da postanem još disciplinovaniji, a same pripreme odraditi kvalitetnije s mnogo većom kilometražom.

Treninzi i pripreme za Bečki maraton

Za tri trke (Mostarski polumaraton, Bečki maraton i Ultramaraton u Kranju) sam želio napraviti dobra vremena i ostvariti PB. S obzirom da zbog mnogobrojnih poslovnih i privatnih obaveza nisam imao mnogo slobodnog vremena, uz nove planove trčanja i drugačijih priprema, treninge sam morao pomjeriti u rane jutarnje sate. U zavisnosti od dužine, ustajalo se između 3 i 4 ujutro da bi se plan mogao ispoštovati i stići do 8 sati na posao. Na početku je to bilo jako teško i naporno, ali nakon izvjesnog vremena, tijelo se naviklo i stvorio sam rutinu. Sve treninge sam radio na kružnoj stazi od 1km (Segment na Stravi “Staza Srđana Aleksića” Sarajevo) kako bih se i psihički spremio za ultru, a koja je bila slične konfiguracije. To mi je dosta pomoglo da lakše prebrodim različite krize na samoj trci.

S obzirom da sam veliki broj trka koje sam odradio u prvoj polovici 2022. godine, u ovome tekstu ću isključivo dati fokus pripremama za Bečki maraton i Ultramaraton u Kranju.

Nakon 4 istrčana polumaratona u mjesec dana, krajem marta su počele pripreme za Bečki maraton. Dok nisam imao trenera, sami treninzi i pripreme za maraton su bili poprilično tanki. Otprilike sam radio samo jednu dužinu od 30 do 32km bez intervala pred trku. S trenerom je to bilo mnogo izazovnije. U aprilu sam odradio veliki broj treninga, intervale 10 x 1000m (pace 4:00) te u 3 dana 2 treninga dužine od 30 i 35km. To je bio proces kaljenja, a koji mi je pomogao da maraton istrčim u željenom vremenu.

Dan prije Bečkog maratona, radim svoju aktivaciju od 6 km u sklopu trke “Trčim, uživam, recikliram powered by Schüco”. Odmah nakon toga, “trčim” na Sarajevski aerodrom kako bih stigao na svoj popodnevni let za Beč. Nakon slijetanja opet “trčim” do Karl Marx sale kako bih stigao preuzeti svoj startni paket. Ovom prilikom se želim zahvaliti firmi Alukoenigstahl d.o.o. Sarajevo, a koji su me značajno podržali u mome učešću na maratonu. Hotelski smještaj mi je bio obezbjeđen u centru grada, a ja sam iskoristio priliku da legnem poprilično rano u krevetu za petero. Ovo je bilo moje prvo veliko učešće na jednom velikom maratonskom događaju te zbog toga nisam mogao nešto dugo spavati. Ustajem u 4 ujutro, spremam stvari za trku, obavljam lagani doručak i od silnog uzbuđenja odlazim na start trke. Došao sam prije volontera, ali odmah ubrzo srećem poznata lica sa bh. trkačke scene te je vrijeme brzo prošlo do starta trke.

Sama atmosfera i organizacija su bili fenomalni te sam uživao u svakom istrčanom kilometru. Čitav Beč je bio na nogama, na svakom metru je bio veliki broj ljudi koji su podržavali učesnike. To je nešto što, nažalost, nemamo prilike vidjeti u našem regionu.

Na početku trke sam imao veliku tremu jer po prvi put vidim toliku masu trkača. Prvih 23 kilometra sam odradio po planu dok u drugom dijelu trke dobivam blage stomačne bolove. To me je na kraju usporilo za svega 4 minute od planiranog rezultata trke. Na kraju ulazim u cilj s vremenom 3:29 te ostvarujem svoj maratonski PB (brži za 15 minuta u odnosu na prethodni Unusual marathon u Sarajevu). Kvalitetni treninzi i priprema su dali svoj rezultat.

Ultramaraton u Kranju

Odmah nakon Bečkog maratona, počele su pripreme za prvi ultramaraton od 12 sati. Imao sam svega 40 dana za treninge dužine te sam u tom vremenu istrčao i 2 polumaratona (Banjaluka i Beograd). Da bih se stigao kvalitetno pripremiti, morao sam sedmično trčati preko 100 kilometara te odraditi jedan trening preko maratonske dužine. Svi treninzi su rađeni u rasponu pace-a od 5:00 do 5:45. Od 7 dana trčanja, bio je samo jedan dan za odmaranje, a pravu spremu za ultru sam morao testirati na treningu dužine od 55km. Svega 10 dana prije ultre, radim svoj test na prvu dužinu preko 42 kilometra. Ovaj trening sam također radio na kružnoj stazi od 1km te sam iskoristio priliku da isprobam različite vrste hrane i pića kako bi znao šta mi najviše odgovara organizmu za samu trku.

Moja prva kriza je bila već na 38. i 39. kilometru kada uz pomoć prijatelja dobivam dodatnu podršku i motivaciju te prvi put pretrčavam maratonsku dužinu. Na kraju, završavam trening od 55km u pace-u 5:43. Odmah nakon toga, šaljem izvještaj treneru koji me ohrabruje da ću napravati fenomenalan rezultat u Kranju.

U Sloveniju smo krenuli 2 dana prije trke kako bi imali i vremena da se malo odmorimo te obiđemo Kranj i Bled. Zajedno sa Selmom Kukić, Elvedinom Tunovićem i Aldinom Abdagićem krećem na put od 8 sati vožnje. Vrijeme smo iskoristili za razgovor oko svih mogućih tema vezano za trčanje. Dolaskom u Kranj, smjestili smo se  u sobe i odmah nakon toga ublažili glad lokalnim specijalitetima.

Sljedeći dan smo iskoristili vrijeme za upoznavanje staze za ultru te smo zajedno odradili aktivaciju od 5km. Staza je kružna (1,29km), trči se u starom gradu Kranja te je poprilično zahtjevna jer je imala 3 vrste podloge (asfalt, kaldrma i ploče). Drugi dio dana smo proveli u obilasku Bledskog jezera i uživanju u prirodnim ljepotama. Poslije toga sam morao rano leći jer je moj start bio u 7h ujutro, a ostalim kolegama (koji su trčali ultru od 6 sati) u 13h. Pred samu trku, pripremio sam svoju opremu, hranu i piće te pogledao prognozu vremena. Kad sam vidio najavu temperature od 34 stepena, pomislio sam da će ostvarenje cilja biti još izazovnije. Došao sam na oko pola 7 ujutru za svoj okrepni stol te postavio sve neophodne stvari za ultru. Na licu mjesta je bio delegat ispred AS BiH (gosp. Đugum) te je obavljena kontrola svih neophodnih uslova za učešće na državnom i federalnom prvenstvu ultre od 6 i 12 sati (ljekarsko uvjerenje, dres kluba, antidoping kontrola).

Na samu startu je bilo skoro stotinjak “ultraša” na trci od 12 sati. Sat je počeo da otkucava a ja sam počeo svoju prvu ultra pustolovinu. Moje kolege su sjedile u obližnjem kafiću, pružali podršku i uživali u jutarnjoj kafi dok sam ja već bio sav mokar od visokih temperatura. Nakon 2 sata trčanja, prijatelji su već bili u pripravnosti kod okrepne stanice te su mi pružali neophodne napitke. Staza je bila uska te zbog same dužine, nikada niste bili sami. Na startu je postavljena velika bina sa mnogo navijača. Atmosfera i sama organizacija su bili na vrhunskom nivou. Redovno sam konzumirao svoju okrepu s elektrolitima, gelovima, voćem i tečnim ugljikohidratima dok se sve nije ugrijalo od sunca. Nakon toga koristim okrepu od organizatora i hladne spužve za rashlađivanje tijela. Prvih 55 kilometara sam istrčao bez problema, a temperatura je bila sve veća bez trunke hlada na stazi. Poslije toga počinjem osjećati težinu u nogama i odlučujem se za malu masažu (a koja je bila obezbjeđena od strane organizatora). Dvojica profesionalnih masažera su mi obavili remont nogu i namazali ih rashladnim gelovima. To mi je mnogo pomoglo u drugom dijelu trke.

U 13 sati počinje start trke za ultraše na 6h te se povećava broj učesnika na stazi. Oni su bili mnogo brži od nas, ali su nas redovno bodrili. Oko 14 sati, bio sam na 70. kilometru kada počinjem doživljati velike krize i promjene emocija. Hormoni su radili 100 na sat. Od tuge, sreće, smijeha pa do plača, proživljavam svoje prve “ultra patnje” te koristim svaki krug da se dobro hidiriram zbog velikih vrućina. Na tabli koja je prikazivala rezultate, primijetio sam da ulazim u top 20 trkača te sam provjerio s trenerom da li je to tačno. Nakon njegove potvrde, to me je ohrabrilo da skupim zadnje atome snage te da dođem do svoje prve stotke. Oko 17:20 sati ostvarujem svoj cilj i sat na ruci mi pokazuje trocifrenu kilometražu. Do kraja trke uspijevam istrčati još 11 kilometara. Par sekundi pred kraj trke, ulazim u cilj te se bacam na pod od umora i iscrpljenosti. Pogledom na tablu, vidim da sam zauzeo 16. mjesto u muškoj konkurenciji i prvo mjesto u našem prvenstvu s istrčanih 111,1 km.

U 19 sati, postao sam državni i federalni prvak u trčanju na 12h. Moje prvo učešće na ultramaratonu je krunisano s 2 medalje te se sav napor i trud isplatio. Fizička sprema i psihološka snaga su mi omogućile da ostvarim nemoguće. Nakon svega 10 mjeseci trčanja, postigao sam rezultat koji nikada neću zaboraviti.

Nakon ceremonije dodjele nagrada i uručenja priznanja, proslavili smo naše uspjehe i već sutradan ujutro krenuli nazad za Sarajevo. Oporavak od ultre je trajao samo 3 dana kada već počinjem s prvim treninzima i pripremama za Vučko trail, Stojčevac 5K i Two Cities Marathon.

Ali to nije sve…

Ni u drugom dijelu godine nema prevelike pauze te svoju spremu želim iskoristiti za naredne trke:

Two Cities Marathon 3.7.

Sarajevski noćni cener 15.7.

Cazinski Maraton 7.8. (obilježavanje moje prve godišnjice trčanja)

Triglav Trail 20.8.

Sarajevski polumaraton 18.9. (štafeta)

Berlin marathon 25.9. (prvi Major)

Tuzlanski maraton 30.10. (učešće na državnom prvenstvu)

Bokeški polumaraton 11.12.

 

Za narednu godinu se želim još bolje pripremiti i pokušati istrčati svoju prvu ultru na 24 sata (kraj marta, Koper – Slovenija). Cilj će biti ostvariti normu za učešće na Svjetskom prvenstvu u Tajvanu (decembar 2023.).

Možda sve zvuči preambiciozno ili nerealno, ali uz disciplinu, dobrog trenera, podršku kluba i prijatelja, ništa nije nemoguće. Granice su u našim glavama, ali one se mogu savladati ukoliko postoji volja i motivacija. Trčanje je dobra podloga za sve ostale životne izazove. Ukoliko ostvarite željeni uspjeh u trčanju, sve ostalo će biti lakše ostvarivo. U svemu postoje dobri i loši trenuci, usponi i padovi, ali najbitnije je ostati fokusiran na cilj koji ste zacrtali. Budite dosljedni!

Vaši komentari

Banner