ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Mentalno zdravlje kod trkača

Nositi se sa svakodnevnim životom i pritom ispunjavati svoj puni potencijal ponekad nije lako.

854

Tema o kojoj se malo priča, posebno u trkačkom svijetu, a ako se mene pita, daleko je važnija od tema kada i kakve treninge radite, jest naše mentalno zdravlje.

Naše mentalno zdravlje temelj je bez kojeg ne možemo iskoristiti svoj puni potencijal, općenito, ali i gledajući s perspektive jednog trkača. Stoga, održavanje i rad na istom jednako je važno kao i odraditi bilo koji trkački trening.

Svi mi imamo svoje strahove, sumnje, lošije i manje loše dane, periode kada smo više motivirani i periode kada u nama prevladava mračnija strana. Sve je to normalno, iako se o tome ne priča, posebno ne javno.

Dobra je vijest da se na mentalnom zdravlju može raditi, samostalno ili uz stručnu osobu, ali je ključno prepoznati koji su faktori koji pozitivno utječu na naše mentalno zdravlje, a koje su to misli, osjećaji i akcije koje se negativno odražavaju na naše mentalno zdravlje, a koje mogu i utječu negativno na naš trkački performans. O ovoj temi može se puno pisati, a ja sam odabrala dva područja za koja smatram da najviše negativno doprinose našem mentalnom zdravlju i u konačnici se mogu negativno odraziti na naš potencijal.

Opterećenost kilogramima

Garantiram da je ovo broj 1 faktor koji sputava svakog trkača u njegovom napretku. Kada sam ušla u trkački svijet, ostala sam šokirana koliko u njemu vlada opterećenost kilogramima, svojim, tuđima, bilo čijim. Odjednom se ljudi promatraju kroz kilograme i sve se mjeri u njima. Takva opterećenost zna prerastati u potpunu opsesiju, a nerijetko završava i s poremećajima u prehrani.

Za početak, koliko tko ima kilograma je njegova osobna stvar, i izgovorila bih laž kada bih rekla da kilogrami nisu bitni. Naravno da su bitni do određene mjere jer je nerealno da netko može iskoristiti svoj puni potencijal imajući višak kilograma. Ali, s druge strane, ukoliko se trenira, balansirano hrani, tijelo će samo pronaći svoju idealnu težinu na kojoj može raditi optimalno. I to je zaista individualno. Tanka je granica što je to optimalno, ali odlazak u bilo kojem smjeru (previše ili premalo kilograma), negativno će se odraziti na naš performans.

No, često u trkačkom svijetu vlada mišljenje da trkač treba biti što mršaviji i tu se dolazi do određenih krajnosti. Nažalost, takva vjerovanja dolaze jako često od trenera, neki će to glasno izgovoriti, neki malo opreznije, ali ona su duboko ukorijenjena, posebno u našem području. To ne znači da atletičara ne treba poticati da ima zdrav odnos prema svojem tijelu, ali s druge strane forsiranje stava “da je jedini mogući napredak kroz kilograme” samo govori o treneru i njegovoj sposobnosti da na drugi način (kroz treninge) postigne napredak.

Za početak, niti jedan trkač ne bi trebao biti opterećen tuđim kilogramima niti se na bilo koji način fizički uspoređivati s drugim trkačima. Također, umjesto da je fokus na kilogramima, mentalno je potrebno raditi na odnosu prema vlastitom tijelu, kako se u njemu osjećamo te dovesti vlastito tijelo u stanje da se osjećamo snažno i vjerujemo da s takvim tijelom možemo sve. Ljudi su kompleksna bića i kilogrami nisu jedino što nas čini ljudima. Naša vjerovanja, naši treninzi, naš kontinuirani rad, sve je to što se uzima u obzir kod konačnog performansa.

Usporedbe

Kada se ne priča ili razmišlja o kilogramima, onda se rade usporedbe, nas sa samima sobom, nas s drugima, nas od prije godinu dana i danas, beskonačno mnogo usporedba. Uz usporedbe dolazi i opterećenost, a sve je to recept za katastrofu. Za početak, kako netko odrađuje svoj trening ne bi smjelo imati nikakav utjecaj na vas kao trkača. Svatko od nas ima svoj put i bilo kakva usporedba s drugim trkačima, što oni mogu, na kojem tempu trče, koliko trče, nema smisla. Možemo ovdje raspravljati o nekom pozitivnom nadmetanju, ali takvih je jako malo, i često može prerasti u nešto negativno i odraziti se negativno na naše mentalno zdravlje.

Naravno, kako smo dio iste zajednice, neminovno je da imamo doticaja s tuđim treninzima. No, tuđe treninge treba promatrati samo s perspektive pojedinca kojem oni i pripadaju. Povlačenje paralele kako bismo mi napravili taj trening, da li smo mi u mogućnosti izvesti takav trening ili bilo koja druga usporedba s nama samima je nešto što ne želite raditi i takve misli treba blokirati ili ih usmjeravati u nešto pozitivno.

Kada se ne uspoređujemo s drugima, uspoređujemo se sa samima sobom i razmišljanja smo da je performans linearna crta. Pa krenu razmišljanja tipa: isti takav trening odradio sam prije X mjeseci na boljem tempu nego danas. Naravno da takve usporedbe nemaju nikakvog smisla jer svaki trening je izveden pod uvjetima i pod utjecajem faktora koji su jedinstveni za dani trenutak i teško ponovljivi. Puno je toga što utječe na naš performans i faktori utjecaja se ne smiju zanemariti.

Općenito, gledajući u prošlost i vraćajući se tamo ima smisla samo ako se bavite nekim detaljnim analizama. U protivnom treba biti prisutan u sadašnjosti i analizirati trenutne treninge na način da li su oni zadovoljili očekivanja, odnosno ishode koje smo si postavili kao ciljeve.

Uspoređivanje treninga s nekim prošlim treninzima generalno dovodi do mentalnog stanja gdje sebe kao trkača uspoređujemo s nekom svojom slikom najboljeg sebe iz prošlosti i sumnjom da nikada nećemo biti bolji od toga. To je mentalna zamka u kojoj se trkači jako često nađu. Jednostavno vjeruju da više nikada neće biti toliko dobri, kao što su bili prije. Takav stav velika je prepreka za daljnje napredovanje. Jer ukoliko ne vjerujemo da možemo bolje i ne gradimo pozitivan stav prema našem trenutnom performansu, onda vrlo vjerojatno niti nećemo biti bolji.

Zaključak

Nisam psiholog, ali sam trkač koji, baš kao i svaki drugi trkač, imam svoja iskustva i proganjaju me iste ili slične misli kao i mnoge druge trkače. Što više pričate s drugim trkačima, vidite da svi mi imamo iste ili slične mentalne blokade, od kojih su neke rezultat trkačke okoline i predrasuda koje vladaju u njima, a druge rezultat ljudske prirode. Vjerovanja koja su nam usađena moguće je promijeniti, ali na tom procesu jako puno raditi.

Iako je mnogo toga što može negativno utjecati na naše mentalno zdravlje, i često je odraz naše osobnosti koju onda preslikavamo u trkački svijet, postoje učestaliji stavovi i vjerovanja i ponašanja koji gotovo da su prisutni u svim trkačima i svjesni ili ne, negativno se odražavaju na njihovo mentalno zdravlje.

Bez mentalnog zdravlja nema napretka i mentalno zdravlje je važan preduvjet da budete najbolja verzija sebe. Mišljenja sam da svatko ima prostora raditi na mentalnom zdravlju i da je u konačnici to važnije od bilo kojeg rezultata koji se postigne. No, prvi korak u cjelokupnom procesu je prihvaćanje sebe i prepoznavanje područja na kojima je potrebno raditi. Ne zaboravimo da se trči i glavom i nju treba jednako vježbati, kao i naše tijelo.

Vaši komentari

Banner