ANA ŠTEFULJ / DNEVNIK JEDNOG TRKAČA: Europsko prvenstvo u atletici (1. dio)

Uzimajući u obzir da je posljednje Europsko prvenstvo u atletici, i to ono koje uključuje sve olimpijske discipline, održano 2018. godine u Berlinu, dok je “skraćena verzija” Europskog prvenstva, zakazana za 2020. godinu, otkazana.

Posebnost ovogodišnjeg izdanja Europskog prvenstva, koje se održava u Münchenu, jest da je nekoliko tjedana prije, održano Svjetstvo prvenstvo u atletici, što je imalo utjecaj na samo Europsko prvenstvo, barem što se tiče discipline maratona, o kojoj ću i pisati. Valja spomenuti da je na Europskom prvenstvu postignut i najveći uspjeh u bilo kojoj trkačkoj seniorskoj disciplini u hrvatskoj povijesti, barem što se tiče ovog natjecanja, a to je 2. mjesto u maratonu, kojeg je osvojila Matea Parlov Koštro. Kao veliki zaljubljenik u trčanje, a posebno u maratonsku disciplinu, shvaćam težinu ovog uspjeha, uspjeha koji bi trebao biti na ponos svima, ali i prava inspiracija cijeloj trkačkoj zajednici.

Europsko prvenstvo još uvijek je u tijeku, a počelo je u ponedjeljak 15. 8. 2022, a već prvog dana na rasporedu je bila disciplina maraton, i to za muškarce i žene. Više o osobnom iskustvu, dojmovima, i tehničkim detaljima u disciplini maraton, pisat ću u ovom i idućem blogu.

Kvalifikacije

Svako veliko natjecanje propisuje sustav kvalifikacija, odnosno što atletičar(ka) treba zadovoljiti da bi u određenoj disciplini stekao/la pravo nastupa.

Što se tiče discipline maraton, navedena disciplina je uključivala individualno i ekipno natjecanje za muškarce i žene. Svaka europska zemlja može imati točno jedan tim muškaraca i jedan tim žena, gdje tim čini najmanje 3 trkača, a najviše njih 6. Važno je za znati da ukoliko zemlja ima dvoje trkača koji su stekli pravo nastupa (preko bilo kojeg kvalifikacijskog kriterija), treći član stječe pravo nastupa bez da je zadovoljio ijedan kvalifikacijski kriterij. Dakle, ukoliko zemlja ima dvoje atletičara koji su zadovoljili normu ili stekli pravo nastupa drugim putem, treći član tima može zemlja proizvoljno birati i poslati na temelju vlastite selekcije. Ukoliko zemlja odluči koristiti takvo pravo, navedeni atletičar NE ulazi u kvotu od 60 atletičara, koliko je predviđena kvota za disciplinu maraton te se gleda kao nekvalificirani atletičar koji se dodaje na kvotu od 60 sudionika. Hrvatska nije koristila to pravo te ekipno nismo sudjelovali u natjecanju.

Kvalifikacijski period, odnosno period u kojem atletičar ima pravo steći pravo nastupa, bilo da se radi zadovoljavanjem norme ili preko World Rankings, za disciplinu maraton bio je od 27. 1. 2021. do 26. 7. 2022.

Postoji četiri načina na koje se atletičar može kvalificirati:

• ostvarivanjem norme unutar kvalifikacijskog perioda, gdje je norma za maraton disciplinu istrčan maraton brže od 2:14:30 za muškarce, odnosno 2:32:00 za žene;
• ostvarivanjem pozicije (jedno od prva tri mjesta) na jednom od 2 izdanja Europskog kupa na 10000m;
• korištenjem Wild Card – za atletičare koji brane naslov;
• preko World Rankings, odnosno pozicije koju atletičar ostvaruje na listi svih atletičara svijeta.

Ukratko, na temelju ostvarene norme i broja atletičara po zemlji te ukupne kvote od 60 atletičara, u razmatranje su uzeta do maksimalno 3 atletičara po zemlji. Svaki idući atletičar koji je zadovoljio normu, a kvota po zemlji je popunjena, nije razmatran u kvoti od 60 atletičara. Da bi se popunila kvota od 60 atletičara, uzet je u obzir i World Rankings gdje je po poziciji uzet svaki idući atletičar da bi se popunila maksimalna kvota po zemlji. Zvuči komplicirano, zar ne? I jest i nije. Primjerice, zamislimo da 2 zemlje nastupaju na prvenstvu. Iako zemlja A možda ima 10 trkačica koje su zadovoljile normu (brži maraton od 2:32), a primjerice zemlja B ima 1 takvu trkačicu, u kvotu će ući samo 3 atletičarke iz zemlje A, a za zemlju B u kvotu će ući 1 trkačica i ukoliko postoji do 2 trkačice koje su po World Rankings iduće po redu (nakon što se maknu sve bolje pozicionirane trkačice koje su ušle u kvotu ili su maknute iz liste jer je kvota po zemlji ispunjena), one će steći pravo nastupa.

Takva lista je vrlo dinamična, posebno jer je kvalifikacijski period jako dug, a na World Rankings utječu brojni faktori (što nije tema ovog bloga). Lista je zaključana točno 18 dana prije starta maratona, gdje je došla konačna potvrda tko je sve zadovoljio kriterij. Možda u nekim drugim disciplinama 18 dana jest dovoljno rano da se objavi lista atletičara koji imaju pravo nastupa, ali pripreme za maraton u 18 dana i ne zvuče nešto realno. To je ujedno i najveća kritika za ovakav sustav, budući da se za maraton World Rankings trebao zaključati puno ranije, kako bi se dala ista prilika svima za dobru pripremu.

Budući da je najava da će se u budućnosti raditi na tome da se što više atletičara kvalificira preko World Rankings na sve velike manifestacije (Europsko i Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre), iskreno se nadam da će u tom slučaju zatvoriti kvalifikacijski period za maraton puno ranije.

Više fotografija Gorana Kapuna sa muške i ženske maratonske trke na Europskom prvenstvu u Minhenu pogledajte na OVOM LINK-u.

Sve što trebate znati i pripremiti pred start maratonske utrke

Osim rute i vremena starta maratonske utrke, o čemu ću malo kasnije, vrlo su bitne upute organizatora o… svemu. Najvažnije pitanje i ono čime su se svi bavili jesu okrepe, koliko, gdje i kako će biti organizirane. I tu je bilo najviše zbunjenosti i promjena te neočekivanih situacija.

Organizator je uz rutu utrke i službeno objavio koliko će biti okrepa. Budući da se veći dio utrke trčao u krugu od 10 kilometara, u svakom krugu su najavljene 2 osobne okrepe i 2 stanice s vodom. Također je najavljeno da će organizator osigurati bidone za vodu za osobne okrepe. Osobne (ili personalizirane) okrepe su okrepe na kojima svi sudionici utrke imaju pravo ostaviti sve ono što im je potrebno. Najčešće se tu radi o napitcima na bazi ugljikohidrata i gelovima, no to nije ograničenje. Možete ostaviti led, spužvu, bilo kakvu hranu, zapravo bilo što. Svaka zemlja ima svoje mjesto na takvog okrepnoj stanici i na unaprijed osiguranom stolu trkači mogu ostaviti sve što im je potrebno. Uobičajeno je da se takve stanice nalaze svakih 5 kilometara, odnosno da ih ima 8 tijekom utrke.

Također, svaka zemlja ima pravo osigurati jednu osobu na okrepnoj stanici koja ima pravo dodavati okrepu trkaču na način da stoji iza stola i može ispružiti ruku s okrepom, no bilo kakvo drugo pomaganje ili trčanje uz trkača da bi mu se dodala okrepa nije dopušteno. Ukoliko trkaču ispadne okrepa iz ruke, nitko ne smije asistirati te je na trkaču da odluči hoće li stati i pokupiti okrepu ili nastaviti svoju utrku dalje. Također, zemlja ne mora osigurati takvu pomoć na okrepi te je moguće da trkač mora samostalno uzeti okrepu sa svog stola. Na Europskom prvenstvu okrepni stolovi su bili poredani po abecednom redu imena zemlja te je hrvatski stol bio na samom početku.

Stanice s vodom sadržavale su vodu i spužve te se svaki trkač može njima slobodno služiti. Niti jedna osoba ne smije dodavati trkaču vodu ili spužvu sa stanice, već se trkač mora poslužiti sam, ukoliko to želi.

Pravila su jednostavna, sve dok se stvari ne počinju komplicirati. Dva dana prije utrke organizator je odlučio uvesti dodatne stanice – s vodom i osobne, zbog najavljenih temperatura koje će vladati na startu i tijekom utrke. Dakle, umjesto 8 osobnih stanica, bilo ih je 12. Stanice su bile položene na cca 2.5om, 7.5om i 10om kilometru utrke i tako puta 4, odnosno svakih 10 kilometara (npr. prva stanica je bila na 2.5om, 12.5om, 22.5om i 32.5om kilometru utrke). Uvođenje dodatnih stanica malo je uvelo pomutnju, ali i priliku da se okrepe strateški drugačije poslože. Nikome ne treba 12 osobnih stanica, ali dodatne stanice mogu biti osigurači za neke izvanredne situacije. Najveći problem je bio taj što je prva okrepna stanica bila već nakon 2.5 kilometara, što je prerano, a druga na 7.5 kilometara, što je ipak malo prekasno. Koliko je bilo stanica s vodom, iskreno ne znam, ali generalno, nije dugo trebalo da dođete do iduće stanice s okrepom, bilo osobne ili zajedničke. Dakle, što se tiče tog dijela, slobodna sam reći da je bilo i previše. No, bolje previše, nego premalo.

Osim toga, organizator je osigurao i vodeni tuš, koji se također mogao koristiti.

Osobne okrepne stanice nešto su najzanimljivije i dobra prilika da se vidi što drugi rade, i da se izmijene neka osobna iskustva. Za početak, iako je organizator rekao da će osigurati bidone gdje trkači mogu staviti svoju tekućinu, na kraju je taj isti organizator osigurao 2 bidona po sudioniku, a takvih je stanica 12. Ja sam došla na utrku s vlastitim bocama, njih 8 (budući da je do promjene u broju stanica došlo kasnije), a na naknadno uvedenoj stanici stavila sam obične boce od vode koje sam napunila vlastitim napitkom. Također, vlastite boce označila sam imenom i prezimenom i za koji kilometar utrke su predviđene, no službeno smo dobili naljepnice od organizatora koje smo trebali koristiti. Na naljepnici smo trebali napisati osobne podatke, zemlju i za koji redni broj stanice i koji krug je okrepa osigurana. Npr. stanica broj 1, krug broj 2. Naljepnice su bile jako male i definitivno nevidljivo što na njima piše, tako da je osoba koja dodaje okrepu od ključnog značaja da vam doda bocu koju vam treba dodati, budući da to što piše na naljepnici možete pročitati samo ako stanete. Boce možete ostaviti i u hladnjaku, ako ga osigurate na okrepnoj stanici, a najčešće se uz boce dodaju trkačima i gelovi. No, to je jako individualno i postoje trkači koji koriste samo tekuće pripravke na bazi ugljikohidrata, a postoje i oni koji koriste kombinaciju tekućine i gelova.

Zanimljivo, boce koje sam ja koristila je organizator (odnosno volonter) vraćao na službeni stol zemlje jer nisu prihvaćali takvu vrstu plastike. Pa sam dobila svoje boce natrag.

Kada pričamo o gelovima, važno je napomenuti da je organizator osigurao i WC na samoj trasi. Ne znam da li ga je netko koristio.

Kada riješite dramu oko okrepa, zapravo ste veći dio posla odradili. Osim što je nastup u službenom dresu obavezan i pregledava se prilikom ulaska u takozvani Call room, da biste uopće mogli pristupiti startu utrke, morate se pojaviti u Call roomu u to zakazano vrijeme. Dana su 3 poziva, a većina se odazvala već na prvi, budući da se čip dijeli u samom Call roomu, što znači da je nakon zagrijavanja svaki trkač trebao skinuti tenisicu i staviti čip, što je stres koji je nepotreban pred sam početak utrke. Sam čip provjeravao se nekoliko puta, i niste mogli pristupiti startu utrke prije nego što ste potvrdili da očitano ime i prezime povezano s vašim čipom zaista odgovara vama.

U Call roomu imali ste svoju vlastitu košaru, u koju ste mogli staviti sve svoje stvari i one su vas čekale na kraju utrke.

Ruta i start maratonske utrke

Utrka se odvijala u 4 kruga od 10 kilometara s dodatkom od 2.2 kilometra, koji se trčao na samom početku, počevši u smjeru suprotnom od smjera trke i okretom prema startno/ciljnom prostoru i nastavkom u predviđeni krug trase. Cijeli startno/ciljni prostor je bio ravan i pregledan, ali u samom krugu postojale su 2 uzbrdice, koje su davale dobar ritam samoj utrci. Iako je postojalo područje gdje nije bilo puno navijača, na određenim dijelovima staze okupio se veliki broj navijača koji su bodrili sve trkače. Kružna staza osigurala je da se dobro prati tijek utrke i sam profil staze mi se sviđao.

Najviše nezadovoljstva izazvao je predviđeni start utrke. Naime, organizator je najavio početak ženskog maratona u 10:30, a muškog u 11:30. U ljeto, u Europi. Iako su se pisali protesti organizatoru, oni nisu uvaženi uz obrazloženje da vremenska prognoza ukazuje povoljne uvjete na startu utrke. Nisam sigurna što su to povoljni uvjeti za organizatora, ali nažalost, start nije pomaknut.

Samim time, sve oči bile su uprte u vremensku prognozu. Ona je rekla dan prije: oblačno, s kišom, na početku 20 stupnja, a onda konstantnih 22 stupnjeva od 11h. Ne znam što je službeno izmjereno, ali mogu reći osobna iskustva. To jutro bilo je toplo, toliko toplo da mi je bilo toplo u 7 ujutro u kratkim rukavima, a svi koji me znaju, znaju da je meni uvijek hladno. Znala sam da je to znak da će biti toplo tijekom utrke. Kada smo došli na start utrke, nekih 2 sata ranije, vladalo je oblačno vrijeme, puhao je vjetar i mnogi su zaključili da vrijeme nije tako loše i da bi uvjeti mogli biti dobri. No, prava realnost se vidjela neposredno pred sam start utrke. Iako je bilo oblačno, sunce se osjetilo na koži, i to jako. To se najbolje može vidjeti po tome koliko su se uzimale hladne boce vode pred sam start, kako bi se tijelo što više ohladilo. Iako sama temperatura tijekom utrke nije bila nepodnošljiva, njezin utjecaj se mogao osjetiti i bilo je važno piti dovoljno tekućine i hladiti tijelo. U zadnjem dijelu ženske utrke, a mogli bismo reći nakon polovice muške utrke, oblaci su nestali pa se mogao osjetiti i utjecaj sunca još jače. No, organizator se je zaista potrudio i iako nisu htjeli pomaknuti start utrke, kako bi osigurali da ima što više publike i pretvorili utrku maratona u atrakciju (ne uzimajući u obzir same trkače), broj okrepa je bio i više nego dovoljan.

Pomalo neobično, ali muškarci su bili dio iste utrke, samo s drugačijim startom, odnosno pridružili su se ženskoj utrci nakon 1h. Uobičajeno je da muškarci imaju odvojenu utrku od žena, ali u ovom slučaju još su više ispaštali zbog daleko nepovoljnijeg starta utrke. Start točno nakon 1h osigurao je da u početnom dijelu i trčanju dodatka muškarci nisu zajedno na tom dijelu sa ženama, budući da su one već u tom trenutku otišle u drugi krug.

Zaključak

Ovo su bili više manje tehnički detalji, a i idućem blogu pisat ću o samoj utrci, atmosferi tijekom utrke, svemu što sam naučila i o onome o čemu još moram učiti.

Vaši komentari