Piše: Uroš Gutić
To je slično kao kada automobil koristi manje goriva da bi prešao određenu distancu.
Uroš Gutić je jedan od najboljih bh. atletičara u trkačkim disciplinama. Završio je Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, smjer Atletika. Paralelno sa trkačkom karijerom se bavi i trenerskim poslom. Za stručno vodstvo mu se možete obratiti preko Facebook profila.
Tako i trkač koristi manje manje kiseonika dok trči istom brzinom u odnosu na drugog trkača koji pri istoj brzini koristi više kiseonika, a rezultat toga je bolje vrijeme na distanci.
Postoje dokazi koji pokazuju da se ekonomija poboljšava uz trening. Ipak niko u potpunosti ne razumije tajne poboljšanja ekonomije trčanja. Razne studije su otkrile da se ekonomičnost trčanja poboljšava dizanjem tegova, treningom na brdu, iscrpljujućim dužinama, dugim intervalima, brzinskim treningom.
Jack Daniels (2005) preporučuje trčanje brzih intervala kako bi se smanjio gubitak pokreta i treniralo tijelo da regrutuje najefikasniju kombinaciju mišićnih vlakana. Veliki broj autora sugeriše na pravilnu tehniku trčanja kako bi se poboljšala ekonomičnost, bitno je pomenuti različite biomehaničke (nasljednje) faktore kao što su uska karlica, mala stopala, koji doprinose ekonomičnijoj tehnici trčanja.
Sa druge strane neki autori sugerišu da je najvažniji faktor za poboljšanje ekonomije broj godina, odnosno akumuliranih kilometara, a ne specifični treninzi. Jedan od glavnih razloga da se češće rade ubrzanja nakon dužina je upravo poboljšanje tehnike trčanja i ekonomičnosti. Trčanjem kratkih ubrzanja (80-120m), treniraju se mišići da eliminišu nepotrebne pokrete i zadrže kontrolu pri velikim brzinama.
Uz poboljšanje tehnike trčanja, dobija se snaga u nogama i trupu (ali tu se najveći efekat postiže na brdskim intervalima) što također može doprinijeti poboljšanju ekonomičnosti trčanja. Obzirom da su ovi intervali kratki i izvode se uz dovoljan odmor između njih, nivoi laktata ostaju niski do umjereni tokom cijelog treninga. Tipičan trening je 10x100m u kojima se vrši ubrzanje do pune brzine tokom prvih 70m, a zatim posljednjih 30m je opuštanje. Potrebno je izbjegavati stiskanje šake, podizanje ramena, zatezanje mišića vrata itd.
Cilj ovog treninga nije poboljšanje kardiovaskularnog sistema, tako da nema razloga da se koristi kratak odmor između ubrzanja. Tipičan odmor je hodanje ili džogiranje 100 do 200m između ponavljanja, to omogućava prilično dobar oporavak prije sljedećeg ubrzanja, ali ako je nekad potreban i veći odmor, nije problem. Zatim je potrebno primijeniti što bolju tehniku i na težim intervalima, naravno onoliko koliko to dozvoljava umor.
Zaključak
MT NAPOMENA: “Bacite oko” na prethodne dijelove ovog serijala na LINK-u.
Ubrzanja se često pominju u trening planovima, mislim da se isto tako često ignorišu, jer direktan uticaj treninga se ne osjeti odmah, a to onda djeluje kao da trening nema smisla. Ali oni predstavljaju bitan dio slagalice u poboljšanju trkačkih performansi – konkretno najviše na poboljšanje ekonomije trčanja sa ostalim pomenutim faktorima.
Dakle, obratiti pažnju na pravilnu tehniku trčanja, pokušati primijeniti što pravilniju tehniku tokom zahtjevnijeg trčanja, biti strpljiv jer je potrebno vrijeme i broj kilometara u nogama i doći će do poboljšanja u ekonomiji trčanja.
Vaši komentari
