DEMIR HADŽIMURATOVIĆ: Moja London Marathon avantura (i sve što je prethodilo tome)

Piše: Demir Hadžimuratović

2023

Nakon kratke pauze, u komšiluku na Vilsonovom šetalištu održavao se ultramaraton na 6/12/24h u krugu od 2km.

Osjećao sam „dužnost“ da nastupim na trci koja se održava na ruti koju koristim za skoro svaki svoj trening. Odradio sam samo jedan easy trening između Berlina i ultramaratona i uputio se na avanturu dugu 6h. Nakon 6h i brutalnog testa za moju psihofizičku spremu, istrčao sam 68.226km. Nakon novog odmora, nastavio sam pripreme za Valencia Maraton koji se održavao u decembru 2023. Nakon kratkih dodatnih priprema i nekih super treninga sam uspio trčati 3:03:51 u Valenciji, što je samo 66s sporije od ličnog rekorda, ali super rezultat za kraj sezone. Time sam značajno popravio osjećaj iz Berlina, sa za mene nedovoljno dobrih 3:10. Čitavu tu sezonu sam imao „problema“ sa skidanjem kila, tj. zaglavio sam na 95kg i sve tri trke u toj sezoni odradio na toj kilaži (sad shvatam kakvi su to uspjesi bili). Čak sam istraživao i svjetski rekord na maratonu za tu težinsku grupu, ne postoje zvanični rezultati, ali nisam čak ni u komentarima na internetu našao puno bržih vremena.

2024

Sljedeća 2024. godina je donijela najlošiju ulaznu formu ikad nakon uspješne skijaške sezone, ali sam jakim treninzima i trudom u svakom treningu uspio ubrzo napraviti preokret te već do početka jula biti u super formi, uprkos kilaži koja i dalje nije išla ispod famoznih 95kg. Na jednom brzom intervalnom treningu sam ozbiljno izvrnuo zglob, pa sam u fazi rehabilitacije pojačao treninge u teretani, fizikalne vježbe i uključio plivanje i biciklizam u svoje treninge. To je prvi put da sam sjeo na biciklo i zaplivao (osim u moru do plovaka i nazad) nakon 4 godine.

Ranije Demirove priče sa Major maratona na MT: New York, Chicago, Berlin.

Osjećao sam kao da me sve vuče nazad triatlonu, i tako je i bilo. Nakon što sam nakon 5-6 sedmica uključio i trčanje u svoje treninge, odlučio sam se za dvije trke u dva vikenda (novoprijavljeni Dubrovnik olimpijski triatlon i od ranije prijavljeni Valencia polumaraton). Pokušavao sam obje trke odraditi kvalitetno. Od pojačanih i učestalih treninga sam već smanjio kilažu na 91kg pred Dubrovnik pa sam se dobro osjećao. Trku sam odradio solidno, ali mi je bilo drago da sam opet na jednom triatlonskom takmičenju nakon tako dugog izbivanja iz 3 sporta. Sljedeći vikend (krajem oktobra) sam trčao Valencia polumaraton i pokušavao da oborim PB na polumaratonu (sarajevskih 1:28:55) te sam super trkom u idealnim vremenskim uslovima uspio trčati 1:28:21 (svaki kilometar po planu i bez padanja u tempu, ništa nije bilo sporije od 4:15 po satu). Već naredni dan sam trčao lagani trening kroz prelijepu Valenciju jer sam u sebi osjećao da imam još neke rezerve koju mogu negdje prikazati. Nisam dugo čekao na priliku pa sam sezonu zaključio na Starek polumaratonu u Zagrebu sredinom novembra u trci koju sam fantastično odradio, osjećao sam se kao na hronometru, gledao sam da ne izgubim nijednu sekundu i finiširao za 1:25:53.

2025

Pripreme

Odradio sam još nekoliko laganijih treninga pa je sa prvim pahuljama snijega skijanje preuzelo primat u odnosu na trčanje ali sam se iz zimskog sna probudio nakon 75 dana netrčanja da bih početkom marta uz ramazan odradio prvi trening u ciklusu priprema za London Marathon. Iako nisam dugo trčao, osjećao sam se odlično na prvim treninzima i već tada shvatio da bih se mogao postaviti u dobru poziciju za što bolji rezultat u Londonu. Trčao sam jednom sedmično, a do kraja ramazana sam povećao obim na nevjerovatna dva treninga sedmično. Osjećaji su i dalje bili odlični, ali sam na jednom laganom igmanskom treningu osjetio bol u listu, za koju sam kasnije shvatio da je parcijalna ruptura lista.

Trčao sam uz bol nekoliko treninga, bol je bila podnošljiva, ali sam shvatio da mi češće trčanje neće donijeti ozdravljenje lista pa sam nastavio sa rijeđim, a jačim/konkretnijim treninzima. Ubrzo sam ušao u mjesec april i već sam se našao na 3 sedmice prije Londonskog maratona. Trčao sam trku Trofej Grada Sarajeva 10k jer sam smatrao da bi mogao biti dobar test, a i opet se dešava u komšiluku. Jutro trke je donijelo i snijeg, pomislih u tom trenutku kako je snijeg za skijanje, a ne za trčanje. Prepao sam se da ne prehladim pa sam obukao više odjeće i slojeva na sebe nego kad skijam, ali ipak sam odradio trku i sačuvao zdravlje. Sljedeća sedmice je donijela intenzivniju bol u listu pa sam odlučio trčati sa 4 dana razmaka između treninga. I dalje sam se super osjećao na svim treninzima (osim na testnoj trci 10k – 4:13avg).

Dvije sedmice prije trke je na našem najdražem skijalištu Bjelašnici otvoreno skijanje na vrhu planine, pa sam svakako štedeći list, proveo vikend skijajući, umjesto da odradim maratonski test (listu ništa ne može škoditi u pancerici). U ovim kratkim i zanimljivim pripremama, sam odlučio to da prebacim na posljednji vikend pred trku. Odradio sam još jednu sedmicu treninga i maraton test od 2h (28km na 4:19avg sa 12km u sredini treninga na 4:15avg), što je bio pokazatelj da mogu razmišljati o maratonu ispod 3h. Ovo je bila i sedmica kad više nisam osjećao nikakvu bol u listu te sam nesmetano mogao trenirati punim intenzitetom. Shvatam da je čitaocu koji je došao do ovog pasusa nevjerovatno kako to da uopšte mogu pomisliti oboriti lični rekord na maratonu sa ovakvim pripremama (12 treninga u 6 sedmica). Odgovor je da sam pratio svoje tijelo i po tome raspoređivao treninge, a dugu pauzu koju sam napravio početkom godine, gledao na način kao da je nisam ni pravio, nego da sam nastavio gdje sam prethodno stao, a tad sam bio u najboljoj trkačkoj formi. I ključna stavka da sam održao kilažu na 89kg. Još jedan lagani trening i bio sam spreman da idem u London na svoj 4. major maraton.

London

Sjećam se momenta čekajući voz u Londonu, kad smo primili mail od direktora u kojem nas upozorava na to da će biti vruć dan u Londonu u nedjelju i da treba piti puno tekućine i da svi usporimo/prilagodimo pace tim uslovima. Shvatio sam da to definitivno nisu moji idealni uslovi (sve treninge odrađujem navečer, sunce ne ugledam na treninzima gotovo nikako, a kad trčimo na Igmanu, trčimo u sumrak) ali sam morao nastaviti vjerovati i odraditi punu rutinu prije trke. U London smo stigli u četvrtak i odmah otišli na expo trke da pokupimo startne pakete. Također smo svratili na štand charity organizacije Children With Cancer UK – organizacija za koju sam trčao zajedno sa grupom međunarodnih prijatelja.

Naime, nas 10 je skupljalo novac za djecu oboljelu od raka Velike Britanija, a zauzvrat smo dobili startnine za London Marathon. To je bila prilika da uradimo nešto korisno putem našeg trčanja, a i jedini način na koji se može učestvovati na London Marathonu ovih godina. Drugi način je lutrija na koju se za izdanje 2025. prijavilo 840,000 ljudi a već za naredno 2026. izdanje 1.1 milion ljudi. Četvrtak i petak smo iskoristili za druženje s kolegama i prijateljima iz charityja, a subota je uobičajeno bila potpuna izolacija i karantin. U nedjelju sam zaobišao savjete organizatora da koristim javni prevoz do trke i naručio Uber. Iako me nije uspio dovesti do samog starta, doveo me prilično blizu, odakle sam nastavio pješke i ubrzo došao u svoju startnu zonu. Ulazak u startne zone me podsjetio na dolazak na Tomorrowland (najveći muzički festival na svijetu) s razlikom da ovdje nismo došli pratiti velike svjetske izvođače nego da smo zvijezde dana zapravo mi. Bio sam plava zona, wave 2 – trkači koji startaju u 9:40-9:44. Sve u vezi startnih zona je organizovao na vrhunskom nivou.

Stigao sam na vrijeme pa sam mogao odraditi puno zagrijavanje. Ponio sam staru skijašku jaknu koju sam planirao „žrtvovati“, tj. pokloniti pred sami start trke. Plan je bio da se ne hladim, da me grije jakna do samog starta kad višak odjeće bacimo sa strane i kasnije te stvari budu donirane beskućnicima. Ipak, već u 9h sam ostavio svoje stvari u kamion namijenjen za odlaganje ličnih stvari (koje će nas čekati na finišu) jer je već tad bilo prevruće te mi nije bilo potrebno grijanje nego hlađenje. Presvukao sam se, obukao nov Alphafly 1 i krenuo u avanturu zvanu London Marathon. Dok smo čekali da krene naš wave, vidjeli smo na televiziji kako prozivaju velikog Eliuda Kipchogea, koji se nalazio stotinjak metara ispred nas, svi su mu gromoglasno aplaudirali, a ubrzo smo i mi došli do startnog bloka. Bila je čast učestvovati na trci sa takom jakom postavkom, a kasnije ćemo saznati da je ovo bila i trka sa rekordnim brojem učesnika (56.640). Čak su nam javili putem maila da možemo downloadovati certifikat u kojem piše da smo i mi Guiness svjetski rekorderi zbog učešća u ovoj trci.

Utrka je krenula, a ja sam krenuo planiram paceom. Nevjerovatna gužva i rijeke trkača od prvog do posljednjeg kilometra. Plavu liniju, koja je ocrtana na asfaltu i označava najbržu putanju, je bilo nemoguće u potpunosti pratiti od silne gužve. Prošao sam prvu peticu po planu, a već na sljedećoj blago usporio. Neku nadu za najbrži maraton sam imao do 15. km kada jednostavno nisam više mogao pratiti 4:15avg te sam usporio do nivoa koji mi je u svakom trenutku bio najbrži mogući. Plan za gelove je bio jednostavan, nakon sat vremena po jedan na svakih pola sata, što je u mom slučaju bilo 4. Okrepne stanice su davale boce vode od 0.33 koje su bile prijeko potrebne na svakoj stanici (nigdje nema kombinacije powerade-a i vode na svakoj milji kao na američkim maratonima). Na 9. milji sam popio prvi gel i dopustio da me energija ljudi zajedno sa energijom iz gela nosi kroz ovo iskustvo. Radovao sam se 12. milji i Tower Bridgeu jer je to bilo planirano mjesto susreta sa mojom ženom Emom i sinom Zainom, koji su me pratili iz prvih redova.

Nažalost, zbog velike gužve, nisam ih uspio ugledati na toj lokaciji ali su bar oni mene vidjeli. Sljedeći planirani susret je bio na milji 23. Ja sam hrabro nastavio, prošao polumaraton za tačno 1:32 i nastavio bez previše gledanja na sat, jednostavno sam trčao maksimalno moguće. Sa strane nas je podržavao nevjerovatan broj navijača. Uživao sam u svakom momentu. Trenutni i prosječni pace su konstantno padali a ja sam se nastavio boriti. Gelove sam još iskoristio na milji 12, 19 i 21. Malo sam se izgubio u konverziji kilometara i milja pa sam pomjerio jedan gel sa 17 na 19, ali u tim trenucima nije puno značilo, svakako sam išao dosta sporo. Na 23. milji sam ugledao Emu i Zaina pa mi je to dalo novu snagu za finiš trke. Pred kraj trke mi je broj spao pa sam ga stavio u džep i tako nastavio do Buckinghamske palate, stalno provjeravajući je li broj još uvijek u džepu. To mi se već desilo u Chicagu i Berlinu pa znam da je samo bitan čip u broju, dokle god njega ne izgubim, bit ću u rezultatima bez da broj stoji na prsima. Posljednji kilometri su se baš odužili a ja sam jedva imao kilometre ispod 5:00avg. Sat mi je poludio pa mi nije bio od velike koristi prilikom potencijalnog izračuna za koliko bih mogao završiti trku jer mi je prikazao neke kilometre oko 30.tog da idem 2:30-3:30 u trenucima kad sam se osjećao kao da ubrzano hodam. Ubrzo se pojavljuje famozna Buckinghamska palata i znak „385 yards to go“. U tom trenutku sam bacio bib holder koji mi je bio oko struka (da sačuvam otprilike 1s u finalnom sprintu), uzeo broj iz džepa u ruku, da mi ne bi slučajno ispao u brzoj završnici. Tek sam tad pogledao na ukupno vrijeme i shvatio da sam na 3:14. Malo sam se pokrenuo i posljednjim metrima dao brzinu kakvu zaslužuje prizor koji sam toliko puta vidio na televiziji, prateći London Marathon i nevjerovatne finiše Kiptuma, Kipchogea, Sare Hall, Sifan Hassan i dr.

Bilo mi je nevjerovatno da sam sad ja s druge strane i da finiširam ovaj famozni maraton. Na kraju 3:14:33, moj najsporiji major maraton, ali jedan od onih na koje sam najviše ponosan. Zajedno sa prijateljima smo skupili 25.000 dolara (slovima: dvadeset i pet hiljada dolara) za djecu oboljelu od raka. Nakon jake zime sam uspio sebe staviti u poziciju da mogu uopšte razmišljati o brzom maratonu. Uprkos vrućini, borio sam se do kraja i izvukao maksimum tog dana. Za kraj, bila je privilegija učestvovati na još jednom maratonu uz podršku porodice i prijatelja i zahvaljujem se svima koji su učestovali u donacijama za charity i onima koji su pratili moju trku na aplikaciji. Što se tiče moje forme, imam najbolje ulazne parametre ovako rano u godini pa jedva čekam da vidim gdje će me to rezultatski odvesti.

Vaši komentari