
- Ime, prezime i mjesto boravka?
– Tea Papić, dolazim iz Novog Travnika, a živim u Istočnom Sarajevu 4 godine.
- Kad i kako ste se počeli baviti trčanjem?
– Dok sam bila mlađa, znala sam otići trčati samo sebi za “ćeif”, kao kardio aktivnost uz tegove, zbog zdravstvenih benefita, ali otkako sam se prijavila u Oružane snage BiH, ta ljubav je postala veća. Kolege su znale da redovno treniram u teretani, pa bi me nagovorili da se prijavim s njima na neku kraću utrku na poslu ili van njega, da se družimo, i tako je sve počelo… Rekla bih da od 2020. godine trčim.
- Koliko često trčite?
– Sada i ne baš toliko često kao ranije, zbog nekih povreda, ali i dalje idem na utrke “na glavu”. Treninge trčanja ne radim često, iako zvuči čudno, možda do 3-4 puta mjesečno, ali utrke prijavim, pa “guram” nekako na želju.
- Koja je vaša omiljena trkačka disciplina?
– Ne mogu se odlučiti. Volim sve. Utrke s preprekama su u posljednje vrijeme definitivno bile glavni izbor zbog kombinacije snage i izdržljivosti. Volim i trail, volim sve izazove koji me iznutra jačaju.
- Koliko trka trčite godišnje?
– Nemam neki smislen plan, prijavim što mi se sviđa i što me privuče, rekla bih da ih je ove godine bilo oko 20-ak, što cestovnih, trail, utrka s preprekama, vojnih itd…
- Koliko pari patika za trčanje koristite i kojesu vam omiljene?
– Četiri para. Nike Invincible Run 3, Nike Pegasus Trail 5, Dynafit Ultra 50, Hoka. Možda Nike Invincible Run 3 za cestu.
- Ako vam je to važno, podijelite sa nama lične rekorde (npr. na 5K, 10K, 21.1K, 42.2K…).
– Moj osobni rekord na 5K je 20 minuta koji sam postigla u Sarajevu, a na 21.1K 1:33:40, Skoplje, Sjeverna Makedonija.
- Šta vam se sviđa i ne sviđa u trčanju?
– Najviše mi se sviđa osjećaj slobode tijekom i nakon trčanja, a ne mogu se trenutno sjetiti nečega što mi se ne sviđa, možda monotone rute, trčanje u krug…
- Najdraži i najteži dio trkačkog treninga?
– Najdraže mi je trčati bez plana, a najteže raditi sama neke intervale.
- Preferirate li trčati sami/u grupi/sa partnerom?
– Uvijek s partnerom. Razlog zašto rijetko imam treninge trčanja je baš taj što ne volim trčati sama neke planske treninge. Otići sama istrčati određeni broj kilometara, da, ali sve ostalo uvijek radije u društvu.

- Omiljena trkačka trening ruta?
– Nemam omiljenu, ali najviše volim trčati u prirodi i po planinama.
- Kojih se svojih trkačkih rezultata/postignuća najradije sjetite?
– Iako bi možda bilo logično da prvo spomenem barem neko od prvih mjesta koje sam osvojila, za mene, jedno od dražih je definitivno polumaraton u Skoplju, kad sam uz ogromne bolove zbog povrede jedino htjela završiti isti bez da stanem, a uspjela sam oboriti svoj osobni rekord. Na cilju sam plakala od sreće kao da sam pobijedila, a ustvari nitko ne zna šta je to zapravo za mene značilo. Glava je ta koja vodi, noge su podređene njoj i još jednom sam to sebi dokazala. Sve one dijagnoze koje su mi predvidjeli sam srušila i dokazala sebi da mogu. Također, Jahorina Ultra Trail 80K, najposebnije iskustvo, predivna priroda, odlično društvo tijekom 16 sati trčanja i poseban osjećaj na cilju. Kad su mi svi rekli da ne mogu prijaviti ultru bez da se spremam za nju, ja sam to uradila (ne preporučujem nikome takav način) i još jednom pobijedila samu sebe. Moram spomenuti i OCR utrke, pogotovo Run4falcons, Banja Luka, 2022. i 2023. godine kada sam osvojila 1. mjesto. Ima ih zaista još mnogo, svaka nosi posebno mjesto u mom srcu.
- Preferirane trke na kojima ste učestvovali u BiH i inostranstvu, i zašto?
– Sve OCR utrke, trailovi (Trebević, Jahorina…), 5K kroz moj rodni grad Novi Travnik i jedna koju bih još izdvojila je Dubai, Burj2burj, 21.1K, jer je posebno iskustvo trčati kroz jedan takav grad predivnim dijelovima od Burj Khalife do Burj Al Araba u društvu nekoliko tisuća trkača, gdje je organizacija odlična. Otišla sam na odmor, ali sam tamo, dva dana ranije, saznala da će se održavati i morala prijaviti. Znala sam da to ne smijem propustiti. U 4 ujutro sam ustala da pronađem start, gdje mi je, dok sam čekala, pala velika šipka od reklame na glavu, ali me ni to nije spriječilo. Doktori su pregledali i savjetovali da ne trčim, ali sam na svoju odgovornost ipak išla. Kažem vam – luda glava.
- Trke koje su vas razočarale, i zašto?
– Bilo je i takvih, ali na sreću, brzo zaboravim jer se trudim pamtiti samo lijepo. Uglavnom bi to bilo zbog nesportskog i nefer ponašanja, ali svakako ih ne bih imenovala.
- Najdraži benefit koji vam donosi trčanje/takmičenja/trke?
– Mir i stabilnost u glavi, jačanje karaktera, bolja spremnost na sve izazove u životu, strpljenje, neodustajanje pred izazovima.
- Kako se motivirate za trčanje?
– Sjetim se kako ću se osjećati kasnije. Jedna prava terapija. Najviše me motiviraju “nered” u glavi, tj. ljudi, situacije i nepravde koje me povrijede. Umjesto da me slome, ja ih kroz trčanje i trening pretvaram u snagu, pa sam im zahvalna na tome.
- Pratite li atletiku i imate li trkačkog uzora?
– Ne pratim mnogo, jer moja prva ljubav su crossfit i teretana, pa onda i trčanje, ali evo, izdvojila bih Sha’Carri Richardson zbog energije koju ima i njenog prepoznatljivog stila. Sa naših prostora volim Amela Tuku, imala sam priliku upoznati ga i razgovarati s njim i motiviraju me njegova skromnost, prizemljenost i trud koji ulaže u sve što radi, što pokazuje da i ljudi iz malih sredina mogu postići mnogo ako to dovoljno žele.
- Da li biste, i zašto, drugima preporučili trčanje?
– Da, naravno, ali radije šprinteve i trčanja od 5 do 10K. Dugotrajno trčanje može preopteretiti tijelo i povećati rizik od ozljeda, dok su kraće distance zdravije. Ali, ako ste strastveni zaljubljenik u izazove i jačanje mentalne snage kao ja, onda vam ovaj savjet vjerojatno neće koristiti.
- Trkački cilj za budućnost?
– Utrka bez boli, kao nekada. Pa onda jedan maraton i nešto novo što do sad nisam pokušala.
- Možda imate neku ideju/misao/detalj/poruku koje biste dodali, a nismo vas pitali?
– Trening je lijek. Bilo da trčite, bavite se nekim sportom ili dizanjem tegova, trening nije moda ni luskuz nego potreba. Ne trebate pretjerivati, dovoljno je 3 sata tjedno i vaše tijelo i glava će vam biti zahvalni cijeli život. Rješenje za fizički problem (bolove u leđima ili bolove bilo koje druge vrste uzrokovane modernim, sjedilačkim načinom života) nikada nije ležanje nego pametan pristup, pametan trening, a o ogromnim benefitima za psihičko zdravlje je suvišno i govoriti. Kad ste vi dobro, širit ćete takvu energiju i svima oko vas će biti dobro. Samo krenite, svi smo se jednom morali odvažiti na taj prvi, nepoznati korak u bolje.