Ovo je problem koji jednako pogađa kako profesionalne sportiste, tako i amaterske ili rekreativne sportiste.
Ilijotibijalni trakt se proteže počevši od kostiju zdjelice pa sve do gornjeg vanjskog dijela tibijalne kosti odnosno potkoljenice. Kada govorimo o anatomiji ovoga sindroma ne možemo ne spomenuti i patellu ili iver, u žargonskom, narodnom govoru poznatija kao glavica ili čašica, kao i mišić kvadriceps i patelarnu tetivu.
Kod izvođenja pokreta trčanja patela se lagano kreće u vertikalnom smijeru, a kod ne idealnog kretanja unutarnja strana dira površinu femura i takvo kretanje može uzrokovati bol i razvoj patoloških stanja. Jedan od uzročnika je svakako slab unutarnji dio mišića kvadricepsa što uzrokuje lošiju ili slabu stabilizaciju patele. Također pretjerana pronacija ili izvrtanje stopala prema unutra dovodi do nepravilnog kretanja patele. Osim toga kod velikog intenziteta kod trčanja u vremenski ne kontroliranom periodu dolazi do zloupotrebe funkcionalne uloge ilijotibijalnog trakta (uloge stabilizacije kukova i koljena kod kretanja), na način da dolazi do zategnutosti trakta, a time i posljedične boli koja postaje vremenom sve izraženija i problematičnija.
Bol posebno postaje izražena kod kretanja ili trčanja nizbrdo zbog povećanja ugla u koljenom zglobu. Osnovni simptom sindroma je upravo ta progradirajuća bol uz prateće povremene otoke koji su izraženiji neposredno poslije fizičke aktivnosti. U nekim slučajevima mogu se pojaviti i krepitacije ili struganje koje se primijeti kod izvođenja pokreta. Intenzitet boli se smanjuje kod mirovanja i ponovno javlja kod aktivnosti. Ovo stanje postaje začarani opetujući krug ukoliko se adekvatno ne tretira i prevenira. Razvoju ovakvih stanja koljenoga zgloba mogu doprinjeti i razlika u dužini nogu, X koljena, spuštena stopala, široka zdjelica, loše patike, tvrda podloga i naravno krivo vođeni treninzi.
Sportski terapeuti i liječnici često kod tretiranja ovoga stanja posežu za tipičnom terapijom koja umanjuje simtome, a ne uklanja sam uzrok što posljedično ne riješava problem već ga odgađa. Često se zaboravlja da uzrok najčešće leži u snazi mišića abduktora i rotatora. Posebna pažnja mora biti posvećena i na unutrašnji dio mišića kvadricepsa kod trkača kao i njegovom jačanju. Medicinski tim mora biti osposobljen odnosno kvalitetno edukovan da poznaje kompletan mehanizam pokreta koji će omogućiti sinergiju u pokretu i usklađenosti mišića, a time i kompletnoga tijela. Prema tome holistički ili cjelokupni pristup pacijentu je neophodan jer samo fokusiranje na mjesto bola ne dovodi do rješenja problema. Tretman ovoga bolnog stanja uključuje svakako analgetske fizikalne procedure, odmor, krio tretman ili tretman ledom, vježbe istezanja, vježbe snage, postepeno vraćanje trčanju i aktivnostima, uvođenje ciljanih vježbi kao posebnog oblika prevencije, prilagodba svih vanjskih faktora od obuće, terena i vremenskog perioda i intenziteta trčanja.
Svi, kako amaterski tako i profesionalni sportisti, uvijek moraju imati na umu da smisao rekreacije i bavljenja sportom leži u zdravlju i kvalitetnom životu, a nikako u povrijeđivanju od pretjeranog treniranja. U svakoj aktivnosti je potrebna umjerenost i uravnoteženost, što znači da i našem tijelu i organizmu uvijek moramo dati vremena za adekvatan oporavak.
Vaši komentari
