Osnovni uzrok ove boli je prenaprezanje kao posljedica iznimne fizičke aktivnosti bez dovoljnog vremenskoga intervala za oporavak.
Bol se javlja najčešće nakon fizičke aktivnosti, a u hroničnim netretiranim fazama javlja se i na samom početku fizičke aktivnosti. Ovaj sindrom najviše pogađa upravo trkače kako profesionalne, tako i one koji se bave amaterskim trčanjem. Naime prilikom izvođenja trkačke aktivnosti, ovaj predio tijela je izložen jakim silama koje se upravo apsorbuju u mišićima potkoljenice i time izazivaju snažna opterećenja koja, ukoliko tijelo nije adekvatno pripremljeno za aktivnost, izazivaju mikro traume koje vremenom uzrokuju sve veće probleme. Tako da zapravo osnovni preventivni faktor ovoga sindroma upravo leži u kvalitetnoj pripremi koja podrazumjeva adekvatno zagrijavanje, istezanje, jačanje i balans mišića kao i prilagodbu izvanjskih faktora poput obuće i podloge za trčanje. Jednako tako akcenat je i na prevenciji koju svi često zanemaruju, a od iznimnog je značaja nakon fizičke aktivnosti. Ona osobito treba da sadržava krio tretman i aplikaciju antiinflamatornih i analgetskih krema.
Ovim sindromom su pogođeni dorzalni fleksori potkoljenice koji ne funkcionišu kako bi trebali. Njihova osnovna funkcija kod izvođenja aktivnosti trčanja je u ograničavanju plantarne fleksije stopala, ali i kontrole pokreta stopala u lateralnu i medijalnu stranu kao i kod rotacije stopala. Osim fokusiranja na potkoljenicu kod pristupa pacijentu je neophodan adekvatan holistički pristup uzimajući u obzir i građu stopala, kuka kao i kičmenoga stuba. Uvijek moramo imati na umu i pravilno izvođenje pokreta trčanja koje ispunjava sve biomehaničke i anatomske standarde.
Kada govorimo o liječenju i fizikalnoj terapiji, pored klasičnih fizikalnih procedura u liječenju ovoga sindroma iznimno bitnu ulogu zauzima kineziterapijski tretman koji treba da uključuje sistemski vođene i planirane preventivne vježbe (npr. vježbe dorzifleksije stopala uz zid, gužvanje i podizanje papirnatoga ubrusa ili ručnika – poglavito za osobe sa ravnim stopalom, vježbe sa elastičnom trakom, vježbe za abduktore kuka i zdjelice, kao i vježbe jačanja i istezanja). Kod tretmana u akutnom stadiju ovoga oboljenja primjenjuje se klasični konzervativni pristup po sistemu RICE – Rest (odmor), Ice (led), Compresion (kompresija) i Elevation (elevacija). Kod vraćanja u trenažni proces neophodno je utvrditi da se bol ne vraća ponovno, jer ako je bol i dalje prisutna ulazimo u začarani krug bez izlaza. Rehabilitacija i reparacija mora biti adekvatno i sistemski provedena kako ne bi dolazilo do pojave remisije oboljenja.
Ukoliko se budete pridržavali prethodno navedenog patenta, rizik za ovaj sindrom i njegovo pojavljivanje ćete svesti na minimum, a sebi ćete omogućiti nesmetani rad i angažman bez dugotrajnih i mukotrpnih oporavaka.
Vaši komentari
