Božidar Vujić: Želim da moja karijera traje dugo, jer trčanje je stil života

U posljednje vrijeme na brojnim trkama u Bosni i Hercegovini, Božidar Vujić, mladi atletičar iz Prijedora, završavao je među najbolje plasiranim učesnicima kao i na nedavno održanom pojedinačnom Prvenstvu naše zemlje gdje je osvojio dva treća mjesta, na 3000m (8:55,12) i 5000m (16:07,95).

909
Foto: Aleksandar Čavić

Razgovarao: Nicolae Golea

Rođen je 1996. godine u Prijedoru i pripada skupini naših najperspektivnijih atletičara trenutno i njegovo vrijeme tek dolazi.

Student druge godine Visoke medicinske škole Prijedor službeno je član AK Istočno Sarajevo sve dok je u tijeku registracija njihovog novog Atletskog kluba „Otpisani“ u Prijedoru, a kojega je pokrenuo Slaviša Bunić, Božidarov trener već dvije godine. Bunić je uvelike zaslužan za Božidarov razvoj i uopće opstanak u svijetu atletike.

– Moj brat Boris se bavio atletikom i gledao sam kako on osvaja medalje, kako putuje svugdje, pa sam i ja krenuo njegovim stopama i 2010. godine ulazim u novi svijet koji me je dosta promijenio i počinjem da treniram u Atletskom klubu Prijedor. Tu sam trenirao 5 godina, radio sam dosta, na početku sam napredovao, a kasnije stagnirao. Radio sam jako, a nisam napredovao mnogo. Počeo sam da gubim motivaciju i volju. Onda sam upoznao Slavišu Bunića koji je okupio ekipu u kojoj su svi bili na neki način otpisani, a među njima sam bio i ja, pa smo se nazvali simbolično „Otpisani“, govori nam o svojim počecima Božidar Vujić.

Foto: Vanja Ćerimagić

Božidar je, kako kaže, veliki avanturista i voli izazove te bi se želio nekada otisnuti u avanturu trke kroz Saharu (Maraton des Sables 250 km). Kao svog idola i uzora vidi Kenenisu Bekelea, svjetskog i Olimpijskog rekordera na 5000 i 10 000m. Prije brata, i Božidarov otac se bavio atletikom i nekada bio član AK Željezničar Sarajevo, pa je nekako prirodno bilo da se i mlađi sin oproba.

Bitnu ulogu je odigrao Slaviša Bunić pokazujući osjećaj za mlade talente koji su bili na rubu i vrlo malo je falilo da i Božidar ne prestane trenirati, no, na sreću to se nije dogodilo i već ubiru plodove strpljivog i pametnog rada.

– Sada smo prepoznatljivi kao ekipa u BiH ali i šire. Sa Slavišom sarađujem dvije godine i uspio me spasiti da ne prestanem trenirati. Kod njega mnogo manje radim, a napredujem. To se odmah osjetilo prošle godine kada sam oborio lični rekord na 10 000m (32:12) na prvenstvu Srbije za seniore gdje sam zauzeo treće mjesto. Zatim sam na prvenstvu Hrvatske za juniore oborio lični rekord na 5000m (15:35). Odmah se osjetio napredak jer sam popravio lični rekord za 30 sekundi na 5000m i skoro 2 minute na 10 000m. I na kraju 2016. sam probao polumaraton da istrčim, inače moj prvi. Bez posebnog treninga za polumaraton, završio sam sa vremenom 1:14:31 (4. najbolje vrijeme 2016. na polumaratonu u top 50 Bosne i Hercegovine op.a.) u Sarajevu, govori Vujić.

Dosadašnji uspjesi: prvak BiH u krosu za mlađe seniore; viceprvak BiH na 10 000m na stazi; treći na seniorskom prvenstvu BiH na 5000m i 3000m; juniorski prvak BiH i RS u krosu; dvostruki juniorski prvak BiH na 5000m; treće mjesto na Prvenstvu Srbije na 10 000m (izvan konkurencije); ekipni prvak BiH u krosu kao član tima „Otpisani“; peto mjesto na Prvenstvu Balkana za juniore na 3000m; tri puta juniorski viceprvak BiH u krosu; juniorski viceprvak na 3000m; mlađi juniorski viceprvak na 1500 i 3000m; pionirski viceprvak BiH na 600m.

Foto: Jasmin Šaković

Božidar je srednjeprugaš i dugoprugaš pa su njegove prirodne discipline 3000m, 5000m, 10 000m i polumaraton. Još uvijek je mlad i treba proći dosta vremena kako bi se isprofilirao i specijalizirao za onu disciplinu koja mu najbolje odgovara. Pogotovo kada je riječ o polumaratonu, tvrdi da je još rano da bi ga često trčao.

– Nekada zbog obaveza ne stignem da odradim ni jedan trening u danu kao i većina naše ekipe. Za sad još uvijek trener nas ne forsira na treningu dok ne osiguramo bolje uslove, vitaminizaciju, pripreme… Kao ekipa smo se dobro uklopili, što je veoma bitno, jer tako bolje i kvalitetnije provodimo vrijeme na treningu i samim time i bolje napredujemo u zdravoj atmosferi. Trener planira da trajem dugo, zato neće da radimo ubitačne treninge koji poprave formu dobro, ali dugoročno to je opasno za atletičara i meni tako odgovara da jačam postepeno pa kad dođe vrijeme da dam svoj maksimum što se trčanja tiče. Svjedoci smo instant atletičara koje treneri forsiraju, pa obično traju dvije – tri godine, što meni naravno nije cilj, nego da kao i trener poslije završene karijere, uspješne, trčim i takmičim se u mojoj starosnoj kategoriji i tako dok god mogu noge da me nose, jer trčanje je stil života bez koga ne bih mogao da zamislim svoj život, ističe mladi Prijedorčanin.

Kao i svi atletičari u našoj zemlji i drugi atletski djelatnici, ni Božidar nije zadovoljan trenutnim stanjem i uvjetima rada, ali se nada da će doći bolje vrijeme i da će moći ostvariti zacrtane ciljeve.

– Atletika je zapostavljena, a ne bi trebalo biti tako, jer to je kraljica sportova i zaslužuje više, pa ću ja da pokušam da svojim radom i trudom doprinesem da se atletika i trčanje podigne na viši nivo koji i zaslužuje. Dugoročni planovi su obaranje rekorda BiH na 10 000m, kao i na duplo kraćoj distanci. Naravno, i neka Balkanska odličja, a ako se stvore bolji uslovi za treninge i neka veća. Potencijala ima, samo je poenta hoće li to neko od nadležnih prepoznati pa da se selektivno počne ulagati u atletiku Bosne i Hercegovine, kaže Vujić i za kraj poručuje:

Preporučio bih da se svi bave trčanjem, jer kad uđete u taj svijet, sve će vam se promijeniti, imat ćete bolji život, upoznaćete dosta ljudi, putovaćete mnogo, imat ćete nezaboravne doživljaje koje ne možete opisati, ljudi će vas više poštovati i diviti se. Atletika jest težak sport ali veoma lijep i nije džabe kraljica sportova i osnova za sve. Ne odustajte od svojih ciljeva, kroz atletiku nećete ništa izgubiti, samo možete dobiti.

Vaši komentari