Trening je poput mozaika, ako ga ne složimo pravilno, gubi se smisao

Približavamo se jesenjem dijelu trkačke sezone. Amateri rekreativci, kao i atletičari, vrijedno treniraju, Kopaonik i Žabljak su prebukirani. Kalendar trka nikad gušći, tako da ćemo se teško odlučiti gdje nastupiti. Gdje se prijaviti i koju distancu trčati?

1266
Banner
Banner
Banner

Piše: Branislav Lazić

Nedavno sam komentarisao post Moje trčanje – trcanje.net u vezi treninga i trčanja prvog maratona, pa bih ovaj put malo proširio tu temu, uz par činjenica iz ugla sportske nauke i mog skromnog iskustva.

Trening je osmišljeni sistematski proces koji uz primjenu metoda rada ima za cilj da ostvari u pojedincu morfološku promjenu s ciljem postizanja određenih rezultata. Ja to često opisujem jednostavnijim primjerom – trening je poput mozaika, svaki kamenčić ima svoju funkciju, ako ga ne složimo pravilno, gubi se smisao (a i vrijeme i trud).

Branislav Lazić

Uvaženi prof. Krsmanović kaže: „Treningu je neophodno prilaziti sa velikom ljubavlju, interesovanjem i racionalnošću“. Slično je i sa planiranjem nastupa. Koliko učestvovati na trkama, na kojim distancama, kako uklopiti treninge, oporavak, odmor između profesionalnih i životnih obaveza? Bitnije  stvari bi bile: na kojem smo trkačkom nivou, koliki nam je sportski staž, kakvi su ciljevi itd. Jeff Galloway je odlično opisao pet razvojnih faza trkača: POČETNIK – DŽOGER – TAKMIČAR – ATLETA – VRHUNSKI TRKAČ. Većina nas je u drugoj i trećoj skupini, gdje po mom mišljenju treba i ostati.

Ograđujem se unaprijed zbog činjenice da ne postoji univerzalni plan treninga, jer smo svi mi po mnogo čemu individue, te je zato i nezahvalno ulaziti generalno u srž problema trenažnog procesa, odnosno tvrditi da je nešto stoprocentno prihvatljivo za sve. Ovo bi tek bili neki od osnovnih savjeta trkačima početnicima ili onima koji razmišljaju da se oprobaju u ovom sportu . Ne kopirajte tuđe programe sa neta, sterilne aplikacije i slično (jer nismo roboti). Uglavnom, onaj rekreativac koji je tek zagazio u ove vode, koji trenira tri puta sedmično, pet do osam kilometara tempom 6min/km i sporije, trebalo bi da se prvo oproba na distancama 5 – 10km, da se priključi nekom od atletskih ili rekreativnih klubova koji organizuju amaterske trkačke lige na kraćim distancama, a uz to, takve grupe su odlične za druženje i održavanje motivacije tako da je i napredak brži sa grupom.

Početnik bi morao prvo da obrati pažnju na treninge jakosti (opšte snage), što je uslov da bi mogao trčati, da bi kasnije kroz pravilno trčanje izgradio kardio – respiratorni sistem i izdržavao pređenu kilometražu na mjesečnom nivou – 200 km minimum za polumaraton i 300 – 350 km prosjek za maraton (mada ovo ne mora da znači ništa, bitniji je kvalitetan stručan trening od samog istrčavanja velikog obima kilometara bez smisla). Robovanje brojkama i pogrešno pretrčana kilometraža samo donosi nevolje u smislu povreda i hroničnog zamora.

Moje iskustvo je pokazalo da je bitna dobra saradnja sa profesionalnim trenerom (iako sam i sam trener), zatim jedna opuštajuća sedmica u toku svakog mjeseca (skraćen obim, spori ritam rastrčavanja, sa dosta strečinga). Takođe poslije istrčanog polumaratona ili trke na 10 km, sedam do deset dana totalnog rastrčavanja, oporavak i lagani uvod u jače treninge.

Ne želim da ono što pišem ispadne kritika, već pomoć, jer sam i sam griješio. Kada pobijediš ego – pobijedio si sebe, to je vrlo bitno kod trčanja. Dešavalo se i da sam odgovorio pojedince da ne planiraju ad hoc istrčavanje maratona, što se pokazalo kao ispravno.

“Samo počni svoju unutrašnju trku, bez čekanja da vidiš ko je još spreman da trči s tobom. Kada ostali vide da si ti dostigao svoj cilj, oni će takođe biti inspirisani da trče“. Sri Chinmoy

Kada se stvore pomenuti uslovi, učestvovati na jednom ili dva polumaratona godišnje (ubaciti vožnju bicikla, plivanje, to dodatno izgrađuje trkača), sljedeću sezonu istrčati tri, četiri, zavisi od pojedinca. Ima vremena za maraton, pogrešno je da to bude na spisku “100 stvari koje moraš uraditi”, ne trči baš svaki trening sa slušalicama, trči što češće u prirodi i osluškuj sebe, signale koje ti šalje tijelo.

Prije nego što sam istrčao prvi maraton , trenirao sam pet godina, i u toku četiri istrčao oko 15 polumaratona. Mogao sam i prije ubilježiti 42, ali jednostavno nisam želio, nije to sad neko pravilo, htio sam samo da osjetim pravi trenutak i ništa više. I bilo je moćno, nikad to neću zaboraviti, pejsovao mi je profesor Janković iz Kule (Novosadski maraton 3h:05min), veliko mu hvala.

Vaši komentari

Banner