Travnik noćna utrka: Mnogo više od trčanja samo 5 kilometara

Od tima Moje trčanje - trcanje.net dugo očekivana Noćna utrka u Travniku održala se 26. 08. 2017. godine. Ove godine to je bilo drugo izdanje navedene trke. Iščekivali smo je željno upravo zbog prošlogodišnjih komentara koji su imali samo sadržaj hvale.

927

Tekst i foto: Ivana Jezildžić

Kao medijski pokrovitelji utrke, dio ekipe Moje trčanje – www.trcanje.net uputio se na sam dan utrke prema Travniku da vidimo šta su nam naši domaćini pripremili.

Vožnja autobusom u jutarnjim satima bila je odabrana kako bismo iskoristili cijeli dan da posjetimo i obiđemo grad koji obiluje znamenitostima i zbog čega ga nazivaju – „muzej pod otvorenim nebom“. Dolaskom na stanicu, stupili smo u kontakt sa organizatorima koji su nas već očekivali. Jedan od njih, Rismir Krajišnik, došao je po nas u roku par minuta noseći sa sobom naše startne pakete koji su se ubrzo mogli preuzeti u centru grada na mjestu početka i završetka utrke. Otpratio nas je do apartmana Vremeplov u kojem smo bili smješteni, te nam dao sve potrebne informacije za samu trku, ali i za bitna mjesta koja možemo obići u rodnom gradu bh. nobelovca Ive Andrića. Moram naglasiti da su uistinu bili odlični organizatori i domaćini, koji su se pobrinuli da nam ništa ne fali.

Jedna od travničkih ulica koja vodi do Tvrđave

Kako je bilo vrijeme ručka, nakon što smo se smjestili, otišli smo da probamo hvaljene travničke ćevape. Možemo reći samo da smo ostali pod dojmom, posebno naše nepce.

Kako bi se trka mogla istrčati bez prevelike težine u želucu, slijedi duži obilazak grada koji sa sobom nosi dosta koraka.

Zaputili smo se do svima poznate Travničke tvrđave, nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. U svojoj povijesti mijenjala je nazive. Nazivana je Garbun, čije značenje nije pouzdano, zatim Travnik (Trawinc, Travnich, Travnic) po bosanskom kraljevskom porezniku na travarinu (porez na ispašu stoke). Austro-Ugarska monarhija je imenuje kao Kastel ili Kaštel te je tako ucrtavaju na vojne karte. No nakon 1953. godine, u turističke svrhe, jednostavno se naziva Stari grad. Njegova površina iznosi oko 11.000 m2. Ima oblik nepravilnog petougaonika. Najbolji prilaz Starom gradu je sa zapadne strane kamenim mostom preko potoka Hendek.

Travnička tvrđava iz 15. stoljeća, jedna od najočuvanijih u BiH.

Užitak je bilo prošetati i razgledati tvrđavu, za koju se vjeruje da je iz XV. stoljeća. Sam grad Travnik prvi put se spominje 1464. godine. Te godine osmanski povjesničar Dursun-beg bilježi da su se osmanske trupe sa sultanom Mehmedom II el- Fatihom pri svom pohodu na Jajce zadržale u Travniku.

Biti na takvom mjestu, donosi toliko živući osjećaj kako se živjelo i šta se odvijalo u zidinama. Tome doprinosi i muzej koji donosi stare nošnje i alatke koje su se koristile, te slike sa opisima koje najbolje dočaravaju. Zatekli smo i žene koje su tkale na ručnom razboju, zvanoj – klječanje, koja je najjednostavnija i najraširenija stara tehnika tkanja.

Pogled sa tvrđave na Travnik

Rijetki su oni koji nisu čuli za Lutvinu kahvu za koju je australski princ Rudolf Habsburški dao dukat. Bilo je to 1887. godine kada je princ bio očaran ambijentom te dao dukat za obnovu kafane. Ubrzo se nakon toga naziva i „Rudolfova kafana“.

Taj dio grada najbolje opisuje i donosi nobelovac Ivo Andrić, u djelu „Travnička kronika“. Upravo na mjestu gdje je Lutvina kafana, 1807. godine počinje, i sedam godine kasnije završava radnja romana „Travnička kronika“. Kako neki kažu, Lutvina kafana nalazi se na najljepšem dijelu Travnika – na Plavoj vodi. Dočekala nas je popunjena do zadnjeg mjesta, pa dok smo malo razgledali uspjeli smo naći mjesto u najpoznatijoj kafani.

I sada, kao i prije, pri narudžbi Lutvine kahve koja se dobije u džezvi, kraj nje fildžan, rahat lokum, dobiva se cigara i šibica. Volim kavu, i pijem je svaki dan, no kod Lutve kava mi je imala poseban okus, kao da je imala u sebi karamele. Možda dojam i saznanje gdje se nalazim je poboljšao sve okuse, no uistinu sam uživala u atmosferi i kavi.

Lutvina kahva servirana na jedinstven način

Doći u Travnik i ne popiti kavu kod Lutve, samo možete ostati uskraćeni za odličnu kavu, lijep ambijent koji nosi sa sobom toliko povijesnoga i iskonskoga.

Ostajući pod dojmom čitanja ulomaka iz „Travničke kronike“ o kafani, ustajemo zadovoljni i osvježeni te odlazimo prema rodnoj kući književnika Ive Andrića. Otvorena je 1974. godine nakon rekonstruiranja sa stalnom izložbenom postavkom o njegovu životu, dijelima koje je napisao gdje su izloženi i prijevodi na razne svjetske jezike. Memorijalni muzej sastoji se od četiri prostorije: rodne sobe, sobe posvećene romanu „Travnička kronika“, Fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade te Biblioteke sa umjetničkom zbirkom.

Rodna kuća Ive Andrića u kojoj je proveo samo dvije godine života

Šetajući ulicama grada, došli smo na ekspo gdje je u popodnevnim satima bilo dosta ljudi koji su preuzimali svoje startne pakete. Atmosfera koja je vladala puno je obećavala.
Odmorivši malo, otišli smo se spremiti i pripremiti za trku. Došavši na sam start iznenadili smo se koliko se navijača skupilo. Posebno je bilo vidjeti starije osobe koje su došle same, ali većina njih dovela je unuke, kao i roditelje sa djecom.

Na samom startu i finišu trke, ali i duž trase vladalo je odlično ozračje. Na ulicama se moglo primijetiti dosta ljudi koji su izašli ispred zgrada i kuća samo kako bi ispratili trkače i dali im dodatni impuls za što bolji rezultat. S obzirom da je tek drugo izdanje i da Travnik ima malu zajednicu trkača, prihvaćanje ovog događaja od strane ne trkača je za svaku pohvalu. Na jednom dijelu trase, gdje se nalazi šetalište i drvored nalik onome na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu, organiziran je mini stage dvojice dj-eva što je doprinijelo sveukupnoj energiji na stazi.

Travničani raznih uzrasta su bili podrška trkačima

Cijeli šušur i atmosferu koja se stvorila već od samog početka preuzimanja startnih paketa, pa sve do dodjele nagrada i kraja programa, zaista se mora ocijeniti visokom ocjenom. Dosta toga se podudara u Travniku i ovaj projekt koji radi Centar za edukaciju mladih je nešto što Travnik stvarno zaslužuje – imati kratku utrku koja konkurira da bude među najpopularnijima u regionu. Trkačima je često na prvu teško „potegnuti“ iz udaljenijih mjesta i putovati nekoliko sati samo da bi istrčali 5 kilometara, ali ukoliko se radi o ovako organiziranoj utrci te odličnoj ponudi mimo samog trkačkog događaja, to je uistinu mnogo više od trčanja samo 5 kilometara.

Brojka od skoro 700 učesnika na obje trke, dječjoj i na 5 km, te jako puno pozitivnih dojmova zasigurno će zadati slatke brige organizatorima za 3. izdanje u 2018. godini jer bi interesiranje moglo skočiti vrlo lako na brojku od oko 1000 učesnika.

Vaši komentari

Banner