6. MARATON “STAZAMA BRANKA ĆOPIĆA”: Tamo gdje autobus jedva vuče

Piše: Ersan Bijedić

Nema šanse da me tako nešto može pokolebati u namjeri. Moje shvatanje je da jedini bosanskohercegovački maraton treba biti oblik obaveze svakog bosanskohercegovačkog maratonca, pa još od 2015. godine (kad sam trčao prvi maraton) računam s tim da mora doći u moj raspored.

Osjetio sam da sam ove godine spreman za korak više, veći broj teških trka, i to je onda automatski značilo i trčanje maratona “Stazama Branka Ćopića”, a bez obzira što sam mjesec i pol ranije trčao maraton. Znao sam da me očekuje teška staza pa sam se odmah i pozdravio s tim da ću nastaviti svoj niz od šest maratona u kojem sam svaki sljedeći trčao brže. Ali sve je na kraju itekako imalo smisla.

Poseban značaj maratona u Novom Gradu

BiH je jedina zemlja u regiji sa glavnim gradom bez maratona, po meni to ovome u Novom Gradu pruža poseban značaj. Bar zasad.

Ako planirate ići, računajte da je u Novom Gradu jedan hotel i obično ga na vrijeme i mudro bukiraju iskusnjare iz inostranih “klubova 100 maratona”. Ali Moje trčanje tim se nije nimalo prevario zbog odabrane opcije noćenja u Prijedoru, koji je lijep grad na Sani, 33km udaljen od Novog Grada.

Kao i većina volim velike, masovne trke, ali isto tako i ovakve male, gdje se stvara više bliska atmosfera, nešto poput umirovljenog Šujičkog polumaratona. Tome svakako apsolutno kumuju domaćini kojima je itekako stalo da trkači odu sa dobrim utiscima, a radi se o trci koja stvarno ne može nikako imati značajan, ako ikakav, profit. Da bi onda uopšte postojala, potrebna je ogromna količina entuzijazma. A sa entuzijazmom dolazi prava domaćinska atmosfera.

REZULTATI

Putešestvije u Hašane

Iz Novog Grada maratonci se autobusom voze u 8:30h na start u Hašane (10h), a polumaratonci u 9h na start kod Vejnovića kruške (11h). Upozoren sam na iznošenje takve morbidne poveznice, ali sam primijetio da je moj prvi maraton onaj Beogradski, a tamo sam trčao i dionicu preko “Brankovog mosta” (nazvan po pjesniku Branku Radičeviću), gdje je Ćopić skončao svoj život, a sad se vozim na start u njegovo rodno mjesto. Koliko je sam književnik imao ikakvog doticaja sa uzaludnim trčanjem, druga je priča.

U autobusu upoznajem maratonca iz Ljubljane, priča da je nedavno učestvovao u biciklističkoj ruti “Ćirinom stazom” i prošao kroz moju Čapljinu. Novi Grad je okupio trkače iz 15 zemalja, uglavnom onih iskusnih iz klubova 100 maratona. Neki su tu došli da bi kompletirali trčanje maratona u svim europskim zemljama. Tu je i Drago Boroja, jedini član kluba 300+ maratona sa Balkana. Bar trećinu učesnika čine oni iz Finske, Švedske, Engleske, Njemačke… Ovi iz Finske su upotpunili R’n’R atmosferu. Na start su nas poslali uz (za stazu) sasvim prikladnu Highway to Hell od AC/DC-a, dok su neki finiširali uz Garyja Moora i Walking by Myself.

Dan prije se igralo finale Liga prvaka pa je i među maratoncima gomila fudbalskih stručnjaka, pričaju da je Kariusova karijera propala. Nema, mrtav čoek. Računam, dabogda svi mi propali kao Loris Karius. Par puta autobus zastaje na velikim uzbrdicama i uskoj cesti. Pitamo vozača “može li ga protjerati ovuda?, i ”trebamo li izići ako smo preteški, možda lakše povuče?”. Nekako ipak prođe svaki put. U isto vrijeme računaš da je to staza maratona. Sa usponima koje teško savlada i naš bus.

Ispit strpljenja i trkačke zrelosti

Na start stižemo u 9:45h. “Zamalo da zakasnimo”, govori neko. Imali smo vremena za piš pauzu, kratko zagrijavanje, a neki Englez i za trznut domaću rakiju. Svako ima svoje metode zagrijavanja. Tu je i Nermin Okanović, dvostruki pobjednik ove trke koji je prošle godine istrčao 3:12. Priča mi da zbog bolesti nije spreman dati najbolje od sebe. Uz nas je i 52-godišnji Drago Majdanac koji poslije beogradskih 3:17 trči svoj drugi maraton ove godine.

Moje trčanje u Novom Gradu

Moje trčanje tim je na 6. Maratonu “Stazama Branka Ćopića” imao predstavnike na svim trkama. Na Fun Runu (5km) je nastupila Hanifa Terzić (2. mjesto; vrijeme: 20:57), na polumaratonu Dražen Filipović (16. mjesto; vrijeme: 1:56:17) i na maratonu Ersan Bijedić (2. mjesto, vrijeme: 3:18:58).

“Staze Branka Ćopića” su stvarno zahtjevan trkački izazov koji ne bih preporučio za prvi maraton, ali svakako kao odličan ispit strpljenja, trkačke zrelosti, osjećaja za kvalitetno i pametno tempiranje ovakve trke. Meni to nije uspjelo, ali to nije neka novost u zadnje vrijeme. Uvijek dobro sračunam za šta sam spreman prema svom treningu, ali onda ciljano pokušam trčati ipak koju sekundu jači tempo. Nekad to prođe, većinom ne. Ali na “Stazama Branka Ćopića” je u nedjelju bilo i većih “potopa” jer sam do 20. kilometra bio četvrti – peti. Na kraju je do izražaja došlo iskustvo i kvalitet Saše Antića iz Valjeva (Srbija), od kojeg poslije trke saznajem da ima preko 50 istrčanih maratona i lični rekord od 2:49 (s tim da nikad nije trčao neku ravnu stazu).

Rasplet na brdu od 29. do 31. km

Uvodni kilometar od starta iz Hašana je nizbrdo, ali onda slijede tri kilometra

Vrijeme je za državno prvenstvo?

Ostao mi je žal što se nisam prijavio za prvenstvo Republike Srpske pa da budem šampion jednog entiteta iz drugog entiteta u dijelu gdje pretežno rade na stvaranju trećeg entiteta. Šalu na stranu, samo postojanje prvenstva RS, u kakvom god formatu to bilo, je pokazatelj da je vrijeme i za državno prvenstvo u maratonu.

najtežeg uspona. Kasnije je stalno valovito, a te oscilacije stvarno lome trkača. Moj tempo je i u toj fazi svježine (kroz prvih 20km) varirao između 4:03 i 6:02. Uz sve topliji dan trkača između 29. i 31. kilometra opet dočekuje jako nezgodan uspon. Kao da nije dovoljno što maratonci upravo u ovoj fazi obično svakako krenu padati. To je dionica na kojoj je prvo mjesto od Davora Vidovića (kojeg trenira jedan od naših najboljih trkača, Srđan Samardžić) preuzeo Saša Antić i kasnije svoju prednost samo uvećavao. Antić je prvi dio trke bio prilično u pozadini, otrčao je maraton rezervisano, mudro tempirano, strpljivo, pametno, iskusno. Za zasluženu pobjedu. Način na koji je istrčao i pobijedio je najbolji pokazatelj i nauk kako trčati maraton. Ujedno i razlog zašto najviše volim upravo ovu disciplinu. Za maraton treba malo više od snage. Treba znanja, iskustva i pameti.

U cilju su trkače dočekivali domaćini na čelu sa direktorom trke, Srđanom Bašićem, i nastojali uraditi sve da bi se osjećali što komotnije u Novom Gradu. Mislim da neku ozbiljnu organizacijsku zamjerku u vezi bilo čega na stazi i oko trke niko nije mogao imati pa se na ta pitanja i ne osvrćem previše.

Već je Hana napisala da profa Dražen i ja nismo gledali jednako euforično na njenu ideju da se vratimo iduće godine. Ko uopšte isti dan poslije maratona, brdovitog i sunčanog, zakaže novi? Pa još u Novom Gradu? Za mene je to prethodno bila trka na koju nekad moram otići. Ali jednom. Dva jutra poslije razmišljam o tome da mogu tu stazu sljedeće godine sigurno istrčati brže od 3:18.

Vaši komentari