KRISTINA HENDEL: Do 12. nisam znala što je atletika, a sada sam na putu profesionalne atletičarke

Razgovarao: Nicolae Golea

Njen put do njemačkog atletskog svijeta vodio je preko SAD-a budući da je tamo studirala i upoznala svog muža za kojega se udala 2016. godine kada su se odlučili stacionirati u Njemačkoj i u potpunosti posvetiti svojim karijerama.

Rođena Zagrepčanka i dvadesettrogodišnja atletičarka prvotno je trenirala tenis, a potom joj se u 12. godini otvorio svijet trčanja.

– Što je atletika nisam imala pojma do 12. godine. Tada sam već duže vremena igrala tenis, a u osnovnu školu su nam došli treneri iz atletske škole tada Zagreb-Ulix i testirali nas na različite discipline. Ja nisam bila nešto posebno, ali me zanimalo što je to i odlučila sam doći na trening. Nakon godinu dana već sam bila doprvakinja Hrvatske u svojoj starosnoj kategoriji u krosu. Znači, pokazalo se da sam najbolja za duže dionice i danas trčim od 3000m pa do polumaratona, govori Kristina Hendel za trcanje.net.

Mladi bračni i trkački par Hendel u svijetu atletike je sve zanimljiviji, a i sami dosta rade na svojoj promociji putem društvenih mreža i svoje Internet stranice. No, nisu kako kaže Kristina, još uvijek profesionalni atletičari, ali streme ka tome. Zanimalo nas je u kakvim trenutno uvjetima treniraju i koliki je jaz između prilika u Njemačkoj i ovih na Balkanu.

– Što se uvjeta tiče, razlike nema. Trčim po cesti, nekada u šumi, a trenutno je još pokrivena snijegom. Preko sponzora smo si uspjeli priuštiti bolju traku za trčanje, koja preciznije mjeri, i možemo odraditi teže treninge ako je vani nepovoljno vrijeme. Do staze u dvorani nam treba autom 45 minuta pa idemo samo jednom tjedno. A što se tiče metoda treninga, tu je dosta razlika. Nisu tek onako njemački atletičari brži od naših. Kada bi samo pogledali kako je strukturiran njihov plan utrka, već bi se vidjelo zašto. Na nacionalnoj razini nemaju puno natjecanja kao kod nas, idu na više mitinga gdje je konkurencija jača. Jedni druge vuku naprijed, nema mržnje i ljubomore. Glavni treneri za cijelu Njemačku organiziraju lance priprema i tamo idu svi atletičari koji imaju ispunjene norme zadane od strane saveza i pod njihovim pokroviteljstvom ili platiš sam pa isto ideš, objašnjava Hendel.

Ne ide sve tako glatko ni u Njemačkoj i samo je naporan rad i jaka volja preduvjet za krajnji rezultat iako su puno bolje „startne pozicije“.

– Trenutno mi je zbilja naporno trenirati jer imam tečaj njemačkog jezika od 8-12h svaki dan pa ne mogu baš trenirati dva puta dnevno. No, napokon imam kontinuitet i zaista se vidi napredak što se izdržljivosti tiče. Prošle godine sam bila bolesna svaka 4 tjedna i ništa nije išlo prema planu. Najgore je bilo u 10., 11. i 12. mjesecu gdje sam napravila svega 3-4 puta jak trening sveukupno. Došla bih do 100 km tjedno i razboljela se. Sada sam napokon povezala 4 tjedna preko 110 km. Dajem sve od sebe da se ne razbolim opet. Ipak sam dosta naučila o bolestima u zadnjih godinu dana, priča Hendel i nastavlja o tome što priželjkuje od sezone pred nama:

– U 2019. nemam nekih ciljeva što se tiče velikih natjecanja već da treniram bez povreda ili bolesti i podosta nadmašim svoje osobne rekorde. Najveća koncentracija će biti na 10 000m. Prvu trku imam 17. 3. kao provjeru forme, zatim jedan polumaraton. No, moj fokus je na utrke u 6. mjesecu, pa gledam da tada budem u top formi. Nakon toga ću odlučiti kako dalje i u kojoj disciplini ću se probati kvalificirati na OI 2020. Kako tada više neće biti normi, nego skupljanje bodova, mislim da će biti veoma interesantno. Te da će nekim sporijim atletičarima to dati prednost. Na primjer, ako se ode na neki jači miting, osim ostvarenog dobrog rezultata na takvom mitingu se dobiju dodatni bodovi, pa neki sporiji rezultat može vrijediti više od nekog tko je brže otrčao na manjem natjecanju.

Kristina je u svojim planovima imala i nastup na Prvenstvu Hrvatske na 10 000m koje se treba održati ovog proljeća, ali radi još uvijek neutvrđenog tačnog datuma održavanja vjerovatno će propustiti jer ozbiljna takmičenja iziskuju višemjesečnu pripremu i tempiranje forme, pa su joj ovakvi izleti neozbiljni i neprimjereni.

U svojoj dosadašnjoj karijeri ne smatra da ima velikih uspjeha, ali itekako se ima što izdvojiti:

– Nisam imala nekih velikih uspjeha, no vrijedno je što sam prošle godine unatoč poteškoćama srušila seniorski rekord na 3000m sa zaprekama u prvoj utrci nakon 3 godine u istoj disciplini. Vjerujem da bi mogla puno napredovati u tome, ali na žalost ovdje nemam trenera za prepone što bi mi puno značilo. Zato ću se sada posvetiti samo disciplinama bez zapreka. Drugi uspjeh je 2017. godine kada sam ubrzo nakon trudnoće i poroda ispunila dvije norme za Europsko prvenstvo do 23 godine.

Imaju jednu olakotnu okolnost u vidu slabije dugoprugaške konkurencije u tom dijelu istočne Njemačke pa je lakše doći do sponzora.

– Imamo dosta sreće što smo ja i moj muž jedini sportaši u našem dijelu Njemačke, točnije dugoprugaši, pa nam je lakše naći sponzore. Većina dobrih atletičara je u zapadnoj Njemačkoj pa je tamo dosta teže. Ja imam veliki ugovor sa Asicsom, što znači da nije samo oprema u pitanju. Kod nas u Hrvatskoj to vjerojatno ne bi bilo moguće, osim ako smo osvajači medalja na velikim natjecanjima. No, ipak mislim da je naš najveći sponzor moja obitelj s muževe strane jer bez njih ništa ne bi bilo moguće. Osim što imaju pekaru u kojoj i sama radim pa nam pomažu u tom smislu, još je važnije da mogu brinuti o našem dvogodišnjem sinu kako bi mi mogli trenirati, rekla je za kraj Kristina Hendel.

Vaši komentari