Piše: Ersan Bijedić
Može se dospjeti i na postolja nekih trka, ali i pitanja – koliko je to zaista vrijedno?
Subjektivno ponekad može biti značajno, ali izdižući ga u nebesa otvarate priliku dušebrižnicima da vrijednost trke postave na objektivno mjesto. Kao kad bokseri moraju intervenisati i pojašnjavati koje od verzija su stvarno značajne i šta znači ukupni bokserski skor (pobjede/porazi) ako uvijek biraš loše protivnike.
Uvijek ima bolji. A rijetki su oni koji trče na svjetskom nivou.
Budi svoj takmičar
To ne znači da ne možete biti takmičari. Jurnjava za postoljima na trkama bilo kojeg ranga treba doći kao dodatna premija, a prvi cilj treba biti prevazići vlastite rezultate. Svi znamo da u tome i jeste ljepota našeg sporta. “Ne trčimo da bi nadmašili druge, već da bi nadmašili vlastite rezultate”. To je ljepota trčanja i “mjesto” gdje se ne možete osjećati kao da niste na svom terenu. Tu su svi na svom terenu! Bilo da trčite polumaraton za 1:15 ili 2:45, pred vama je isto takmičenje: nadmašiti vlastite mogućnosti, napredovati, poboljšati se, i na taj način doći do najvećeg zadovoljstva koje većini ovaj sport može pružiti.
Različiti apetiti
Najveći posao u dugim prugama je doći do vlastitog maksimuma. Jednostavno u tom slučaju morate podnijeti teret jako ozbiljnog treninga, kontinuiteta kroz više godina. Taj maksimum opet može biti uslovljen i drugim obavezama ili obimom treninga kojem ste se spremni podvrgnuti, ali bi kontinuitet na tom nivou u svakom slučaju trebao donositi napredak kroz višegodišnji period.
Naravno da svi neće na ovom putu biti jednako motivisani. Neki će osjetiti zadovoljstvo napretka jednom ili sa dvije dobro istrčane trke, drugi će svoj trening unaprijeđivati i na trkama godinama ubirati plodove svog rada. U tome i jeste razlika – samo rijetki se primaknu vlastitom maksimumu, pogotovo amateri.
Nivo truda i zadani ciljevi
Jack Daniels kaže: velika motivacija plus mali talenat daju veliku frustraciju. Tako je i za većinu trkača koji se primaknu maksimumu. Da bi dostigli objektivno postavljen cilj moraju se dobro pomučiti, a ponekad su možda i preambiciozno “podigli letvicu”.
Kod nas bih kao osnovu na tom putu istakao lijenost ili neznanje. Nerijetko primijetim trkače koji imaju npr. 5K za 18 minuta, a polumaraton za 1:35. Odmah je jasno da je u pitanju loš trening. Ne izostanak treninga pod trenerskim nadzorom, nego proste posvećenosti i manjka kilometraže pojedinca koji bi bez problema trebao trčati duboko ispod 1:30. Isto je i sa odnosom polumaraton – maraton gdje su razlike još veće, posebno kod trkača u Bosni i Hercegovini. Jako ih malo ima koji trče maraton blizu nivoa potencijala koji sugeriše njihov polumaraton.
Na drugoj strani su oni koji postavljaju ciljeve preambiciozno. Kako neko može zadati sebi maraton ispod 3 sata, a “zakucao” se na 1:30 polumaratonu? Nemaš nikakve šanse!
Realna ambicija
Da bi postavili ciljeve realno i krenuli po njih ne morate biti Alberto Salazar, možete prosto konsultovati MT trkački kalkulator koji je odličan alat za predikciju rezultata na osnovu vaše trenutne forme i ukupnog potencijala.
Gdje bi otprilike, i na kojoj distanci, trebali biti, izračunajte i provjerite sami, a onda se bacite na specifični posao sa mislima na budućim ličnim uspjesima koji vas, uz uloženi trud, neminovno očekuju.
Vaši komentari
