Moje trčanje – trcanje.net
Jedanaest trkača iz Tuzle su istrčali maratone u Čikagu, Kelnu, Minhenu i Zagrebu, a u prilogu su utisci ekipe koja je nastupila u Kelnu.
Četvorka u Kelnu
Evel Imamović je trčao svoj 4. maraton u Kelnu nakon Berlina, Amsterdama i Beča.
– Ovo je moj 4. i ujedno najteži maraton. Trku sam završio za 3:35:33 iako sam očekivao da mogu oboriti lični rekord koji sam ostvario u Beču (3:31:10). Staza je ravna, ali sa dosta zavoja i mislim da sam upravo tu osjećao blage padove. Inače sam startao zajedno sa Ivanom Đurićem i veći dio trke smo bili podrška jedan drugome. Pošto smo bili smješteni malo dalje od starta, morali smo ranije ustati i hvatati voz ka centru. Ujutro je bilo hladno pa smo obukli majice dugi i kratki rukav i tako odlučili trčati, a što nam je stvorilo dodatni problem u toku trke jer je temperatura naglo porasla. Zahvalio bih se svojim prijateljima iz tima, imali smo dobru atmosferu i druženje tokom boravka u Njemačkoj, kazao je Imamović.
Rastanak sa “životom u frižideru”
Jedan od najzapaženih rezultata imao je Ivan Đurić (3:29:10) koji u posljednje vrijeme bilježi odlične rezultate i veliki napredak. Ovo je njegov drugi maraton, prije Kelna je u Beču trčao 3:51.
– Prije 3 godine nisam mogao sebe zamisliti u svijetu trčanja. Živio sam nekim drugim životom, bio sam teži 50kg i odlučio sam da prestanem “živjeti u frižideru”, i da se posvetim sportu, odnosno trčanju.Tako slučajno na stadionu upoznajem Edina Hajvaza i Damira Crnkića koji su do tada imali slične navike i zajedno krećemo u ovu priču. Jedne prilike upoznali smo Mirzeta Halilovića (Valtera) kojeg smo poznavali samo po uniformi specijalne policije. Miči nam je brzo prenio pozitivnu energiju i dao instrukcije, a mi smo nastupili po zadatku i evo nas danas tu gdje jesmo, sa punim zidom medalja, bezbroj trka i pozitivnim ljudima oko nas. Keln je moja najteža trka do sada. Prvi put sam stajao na okrepnim stanicama, u nekim momentima noge su mi bile preteške i osjećao sam veliku krizu. Domaćin se potrudio da trka bude vrhunski organizovana te su služili coca colu poslije 30-og km nakon čega sam se vratio u život. Keln je inače prelijep grad i nosim prelijepe uspomene, jedina zamjerka su drvene finišerske medalje, izjavio je Đurić.
Valterova trkačka radionica
Edin Hajvaz je prethodno trčao Sarajevski i Bečki maraton pa mu je ovo bila treća trka na 42.195m.
– Između Minhena i Kelna nas četvorica izabrali smo grad na Rajni. Kako zbog jednostavnijeg odlaska i povratka, jer smo imali direktan let sa Tuzlanskog aerodroma, tako i zbog smještaja jer imam brata koji živi u Kelnu, a Emir takođe prijatelje kod kojih je boravio ostatak ekipe. Kao što reče Ivan, svaka moja veza sa trčanjem počinje i završava sa velikim čovjekom i motivatorom Mirzetom Halilovićem (Valterom). Iz njegove trkačke radionice izašli su skoro svi tuzlanski trkači. On je veliki čovjek, trener, motivator, tačnije trkački mag. Što se tiče moje trke u Kelnu. smatram da sam ovaj put podbacio. Stazom sam zadovoljan, dosta je ravna.Volonteri, okrepne stanice i sama organizacija zaslužuju sve pohvale. Trku sam završio za 4:49:10 iako sam imao plan makar za 3:59:00. Imao sam jedan žulj na nozi koji mi je itekako smetao, ali to nije alibi za neostvaren željeni rezultat. Znam da mogu bolje i jače. Imao sam jak tim sa kojim sam trenirao posljednjih mjesec dana. Imao sam obavezu da im to uzvratim rezultatom iz Kelna, ali nisam uspio. Krenuo sam zajedno sa Emirom do 15-og kilometra u tempu 5:30, polumaraton sam završio za oko 1:57 i na 24. km već sam osjećao nemoć i umor. Ponovo sam se vratio u život tek oko 39-og kilometra. Ako izuzmem svoj rezultat, Rhein Energie Marathon može dobiti pozitivne ocjene. U sklopu Expo – sajma mogli smo posjetiti i muzej starih automobila kao i muzej Michaela Schumahera, ispričao je Hajvaz.
Dobra organizacija, ravna trasa
Kao najteži maraton do sada i Emir Živojević izdvaja upravo Keln.
– Iza mene je jedna uspješna trkačka sezona. Ostvario sam dosta dobrih rezultata na polumaratonima i na trkama od 10 km. Ovo je moj drugi maraton, u aprilu sam trčao Beč. Samom organizacijom i trasom trke mogu biti zadovoljan. Prolazili smo kroz najljepše dijelove Kelna koji je prelijep. U cilju sam bio za 3:57:23 i ne mogu biti zadovoljan, ovo je moja najteža trka. Imao sam dobre maratonske treninge, odradio sam zajedno sa Evelom i Ivanom nekoliko dužina od 30, 35, 40 km, ali nekoliko dan prije maratona javili su mi se bolovi u kukovima, čak sam razmišljao da u Njemačku idem kao turista. U posljednjem trenutku sam stisnuo zube i odlučio da trčim. Ipak za trke ovog tipa, čovjek mora biti potpuno spreman i zdrav, maraton je veliki izazov. Hvala mojim momcima iz tima, zaista smo bili kao jedna porodica za vrijeme našeg boravka u Kelnu, izjavio je Živojević.
Vaši komentari
