Piše: Ersan Bijedić
Dovoljno je valjda spomenuti samo to da ovaj četveročlani sastav zajedno iza sebe ima istrčanih oko 750 maratona i ultramaratona.
Kad sam primijetio da bi ova cifra mogla izgledati baš ovako fascinantno, pitao sam Dragu Boroju, a ovaj dugogodišnji pedantni statističar kroz svoju stranicu Kluba 100 maratona Srbije, odmah javio tačan podatak:
– 414 + 188 + 71 + 54 = 727 (Drago Boroja + Miloš Kostić + Mihal Šulja + Marko Batić), ali Kostić ima još sigurno petnaestak, samo ne zna gdje i vrijeme, jer čovjek nije zapisivao, pojašnjava Drago, kapiten ove izvrsne ekipe u MT ligi.
Naziv tima je došao iz proste činjenice da su sva četvorica članovi Kluba 100 maratona Srbije, a dodatak “Dijasporci” jer je Boroja u Poljskoj, Kostić u Kanadi, Batić u Njemačkoj, a Šulja u Slovačkoj.
Upoznaj se sa propozicijama MT lige, prijavu pošalji preko ovog obrasca, i saznaj ko su svi učesnici takmičenja.
Još jedna je to zanimljivost, kao i postignuti cilj MT lige, koja bez ikakvih ograničenja (dosta nam je pandemijom limitiranih sloboda) želi spojiti trkače širom svijeta.
– Moja motivacija za učešće u ovakvoj ligi je da poslije četiri nedjelje izolacije, i povremenog hodanja u sobi 4,5×3,5m, mogu valjano noge ispružiti u onim satima za penzionere kad smiju napustiti dom, ali ne dalje od 600m, rekao je Drago Boroja (1953. godište).
O kapitenu ove ekipe i njegovim rezultatima, čovjeku sa najviše istrčanih maratona na Balkanu i šire, možete više saznati iz priča (tri nastavka) na Moje trčanje.
Nesalomivi Kostić
Miloš Kostić je 1941. godište, upravo u ovom mjesecu je napunio 79 godina. Rodom je iz Beograda, ali od 1978. godine živi u gradu Regina (Saskatchewan, Kanada).
– U penziji sam od 2010. poslije dugogodišnje karijere u ovdašnjoj čeličani, kaže Kostić koji je 1964. godine završio Tehnološki fakultet kao dipl. inž.
Prvi maraton je trčao 1982. godine i od tada uradio preko 200 regularnih i ultramaratona. Najbolji maraton mu je 2:57:07 iz 1991. godine. U Bostonu je pobijedio u svojoj starosnoj kategoriji 2010. i 2011. godine. U periodu 2011. do 2016. je završio Abbott World Marathon Majors seriju (6 najvećih svjetskih maratona). Najduža ultra trka mu je bila 125km Canadian Death Race. Godine 2004. je uradio svoj prvi Ironman i od tada završio više od 30 punih, od čega 9 u Koni (Havaji). Višestruki je kanadski i svjetski Ironman šampion (Ironman i Ironman 70.3) u svojoj kategoriji i dva puta je držao rekord staze u Canada Ironman i Kona Ironman World Championship.
Učestvovao je i u nekoliko Ironman Xtreme trka uključujući Norseman, Celtman, Swissman (nepotpuni maraton) i Canadaman.
– Moja najdublja sjećanja i najbolje naučene lekcije su povezane sa trkama koje nisam završio: Frankfurt Ironman (kvar na biciklu), Swissman Xtreme (totalno iscrpljenje u maratonu), World IM 70.3 Championship Australia (krah na biciklu kome je slijedilo šest dana u bolnici). Isto tako posljednji Boston 2018. koji sam završio, ali proveo cijeli sat u medicinskom šatoru sa hipotermijom, kazao je za Moje trčanje Miloš Kostić.
I dalje je aktivan.
– Prošlog maja, poslije par godina muka, u lijevo koljeno mi je namještena Oxford proteza. Sada opet trčim i vraćam se u kakvu – takvu formu. Nadam se da ću sljedeće godine nastaviti da se takmičim u maratonu i triatlonu, ističe Kostić pa dodaje o učešću u MT ligi:
– Ideja za MT ligu mi se odmah svidjela jer pruža priliku da me motiviše dok traje epidemija i da mi istovremeno proširi veze sa trkačima na području bivše Jugoslavije.
U Regini gdje živi, situacija sa korona virusom nije loša, ali dodaje – kad se zanemare muke nezaposlenih.
– Slobodni smo da izlazimo pod uslovom da držimo pristojno odstojanje. Trka nema, ali sam u stalnoj vezi sa svojim klubom tako da podržavamo jedni druge. Automobilski saobraćaj u gradu, parkovima i na drumovima je mnogo lakši što daje posebnu čar trčanju i bicikliranju – tako da epidemija ima i dobrih strana pored olakšanja koje priroda sada uživa. Nema plivanja i teretane pa pronalazim razne načine da održim tjelesnu kondiciju kod kuće, ispričao je Kostić.
Njegova očekivanja od takmičenja u našoj ligi…
– Radujem se da će me MT liga povezati sa istomišljenicima iz domovine. Također se nadam da svom timu doprinesem nekoliko bodova, zaključio je Miloš Kostić.
Više o njemu možete saznati i iz članka Drage Boroje.
Trčanje je potreba
Marko Batić (1946. godište) je svoj prvi maraton istrčao sa 62 godine, i do danas ih skupio 54.
– “Krivac” za moje učešće u vašoj akciji, koju naravno pozdravljam, je bez pogovora, Drago Boroja. Upravo kad sam tražio “alibi” kako bih mogao mirne savjesti, da po nekoliko sati dnevno napustim okruženje, evo Vas. Perfektno! Bolja preventiva za ovo krizno vrijeme ne postoji, poručuje Batić iz njemačkog grada Remseck.
MT ligu smo pokrenuli kako bi dali dodatnu motivaciju rekreativcima, ali u slučaju tima koji predstavljamo u ovom tekstu, tako nešto je pomalo i suvišno spominjati.
– Toga ne manjka. Ja sam trčanjem toliko “inficiran” da se motivacija kod mene pretvorila u potrebu, kaže Batić, a zatim dodaje:
– Svim učesnicima u ovoj jedinstvenoj MT ligi želim puno sreće i uspjeha!
Čast je biti dio ovog tima
Najmlađi u sastavu je Mihal Šulja (1974. godište) koji je dva puta bio prvak Srbije u trčanju na 24 sata, a jednom viceprvak, zatim dva puta osvojio treće mjesto u prvenstvu Srbije u trčanju na 6 sati, 3. mjesto na prvenstvu Srbije na 12 sati i 33. mjesto na Europskom prvenstvu u trčanju na 24 sata.
– Učestvujem sa velikim zadovoljstvom sa takvim trkačima u timu, čast je biti dio takvog tima. Trčim i treniram malo više nego prije krize jer mi je priroda posla dozvolila više slobodnog vremena, a ovdje u Slovačkoj nije zabranjeno slobodno kretanje. Motivacije mi ipak malo fali jer nema takmičenja, a još je gore što se ne zna za šta i za kad se spremati. Ali zato ovakvi događaji mi pomažu jer jednostavno volim da se nadmećem i to nikad nisam krio. Iako sam svjestan da je ovo na opuštenoj varijanti, ali ipak ću barem malo pojačati brzinu za koju smatram da je potrebna i za ultre, izjavio je Mihal Šulja.
Njegovi lični rekordi su (5km): 17:35, (10km): 36:10, (polumaraton): 1:19:52, (maraton): 2:50:15, (6h); 75.50km, (24h): 227,9km.
Kao posljednji član timu “Dijasporaca” se priključila Samanta Gilice iz Švedske.
– Na poziv svog dragog prijatelja Draga Boroje, prihvatila sam izazov koji mi se učinio pravim pogotkom. U doba kada svi pričaju o problemu, neki su fokus prebacili na rješenje, što mi se izuzetno sviđa! Sa 38 maratona i 12 ultri, krajem prošle godine ušla sam u “Pripravnike Kluba 100 maratona”. Ova liga će mi zaista biti izazov, jer nikada nisam trčala trke na 5 i 10 km, a polumaratona imam 4 ili 5. Ovdje se već mora biti i brz. Ipak, radujem se novim kilometrima sreće!
Vaši komentari
